Michael Steven Green

Michael Steven Green
Rođenje	Sjedinjene Američke Države

• "[V]ažan zahtjev za prikladnu teoriju prava [jeste da] [...] [t]akva teorija mora objasniti činjenicu da zvaničnici opravdavaju njihova djelovanja upučujući na pravna pravila radije nego ukazujući na društvene prakse kao pozadinske okidače razloga za djelovanje. Za Shapiroa, pravila na koja se pozivaju zvaničnici su planovi. Budući da planovi, kao apstraktni propozicijski predmeti, nisu inherentno valjani, završavajući svoja opravdanja sa njima čini se da zvaničnici svoja djelovanja nisu opravdali. Ali u tome je upravo i poenta. Racionalnost diktira da planovi, nakon što se usvoje, ne trebaju biti ponovo promišljani u odsustvu uvjerljivih razloga." (On Hart's Category Mistake)

• "Vrlina Shapiroove planske teorije prava - ona koju ne naglašava ni sam Shapiro - jeste da je ona sposobna da objasni nesamjerljivost pravnog opravdanja u različitim pravnim sistemima na način koji je kompatibilan sa tim da svi zaista obitavamo u istom normativnom poretku. Budući da različiti pravni sistemi uključuju usvajanje različitih glavnih planova, zvaničnici u različitim sistemima će stati sa opravdanjem na različitim planovima. Zaista, čini se da Shapiroova planska teorija objašnjava upravo fenomenologiju pravnog opravdanja tokom tranzicija između pravnih sistema, jer također objašnjava tačku u kojoj zvaničnici prestaju gledati ka planovima i vraćaju se uzevši-sve-u-obzir rasuđivanju na temelju pozadinskih razloga za djelovanje i društvenih činjenica koje su njihovi okidači. U nekom trenutku 1789. [...] francuski zvaničnici počeli su pronalaziti uvjerljive razloge da napuste glavni plan koji je gledao ka kralju Francuske. Oni više nisu stajali sa opravdanjem njihovih djelovanja na pravilu da se njegova riječ treba poštovati. Situirani usred revolucije, oni su morali opravdati svoja djelovanja kroz pozadinske razloge za djelovanje i društvene činjenice koje su bili okidači za takve razloge. Počeli su se pitati: "Može li se pronaći stabilna praksa? Da li moralnost ili razboritost preporučuju usklađivanje sa njom? Da li moralnost ili razboritost preporučćuju stvaranje drugačije prakse?" Već 1791., međutim, francuski zvaničnici usvojili su novi glavni plan gledanja ka Nacionalnoj skupštini. U toj tački, njihova opravdanja završavala su se na novim planom, tako da izgleda kao da su bili u drugom i nesrazmjerljivom normativnom poretku od onog u kojem su obitavali 1788. [...] [Č]ini se da su revolucije pomjerile normativne poretke na isti način za koji teoretičar teorije božanstvenog naređenja smatra da nas promjene u naredbama Boga stavljaju u novi normativni poredak. Ali ova naizgledna normativna nesrazmjerljivost postojat će samo iz interne tačke gledišta. Iz vanjske tačke gledišta, revolucije će se pokazati kao društvene činjenice koje su bile pozadinski okidači za djelovanja koji su se sa istom silom primjenjivali prije i poslije revolucija." (Ibid.)