Mark Greenberg

Izvor: Wikicitati
Jump to navigation Jump to search
Mark Greenberg
američki pravni teoretičar
Rođenje
Sjedinjene Američke Države


  • "Prema mom gledištu, pravne obaveze su određeni podskup moralnih obaveza. Pravne institucije - zakonodavci, sudovi, upravne agencije - preuzimaju djelovanja koja mijenjaju naše moralne obaveze. To čine mijenjajući moralno relevantne činjenice i okolnosti, na primjer mijenjajući očekivanja ljudi, pružajući im nove izbore, ili dodjeljujući blagoslov predstavnika naroda na određene sheme. Moja teorija drži, ugrubo, da posljedične moralne obaveze jesu pravne obaveze. Zovem ovo gledište teorija moralnog utjecaja jer ona drži da je pravo moralni utjecaj relevantnih djelovanja pravnih institucija." (The Moral Impact Theory of Law)


  • "[P]ravo je moralni utjecaj ili posljedica određenih djelovanja pravnih institucija - tj. moralne obaveze koje se ostvare u svjetlu tih djelovanja [...]" (Ibid.)


  • "Po objašnjenju tumačenja zakona koju implicira moja teorija prava, mi tumačimo zakon nastojeći da otkrijemo koji utjecaj je usvajanje zakona, uz relevante okolnosti, imalo na naše moralne obaveze. Stoga, mi ne pitamo koje je pravilo bilo moralno bolje ex ante, već koje moralne obaveze, ovlaštenja, i tako dalje (ako ikakve) je zakonodavac zaista uspio stvoriti. Šta je moralna posljedica činjenice da je večina članova zakonodavca, sa kojim god namjerama da su imali, glasala za ovaj tekst, sa njegovim semantičkim sadržajem? Stoga, na primjer, semantički sadržaj i komunikativni sadržaj zakonodavnog teksta je relevantan ako ih, i u opsegu u kojem, moralni obziri, kao što su obziri demokratije i pravičnosti, čine relevantnim." (Ibid.)


  • "Često naša moralna situacija je gora nego što bi mogla biti u određenom smislu - naime, da bi bilo bolje ako bi moralne obaveze (i ovlaštenja, i tako dalje) bile drugačije od toga kakve su zaista. Na primjer, uzmimo u obzir situaciju u kojoj je zajednica suočena sa problemom, i postoje mnogi načini rješavanja problema. Zbog mnogobrojnih razloga - na primjer, jer napori jedne osobe prema bilo kojem od rješenja neće napraviti razliku bez učešća mnogih drugih - nije slučaj da svako ima specifičnu obavezu da učestvuje u određenom rješenju. Ali bilo bi bolje ukoliko bi svako imao takvu obavezu. Pravni sistem može promijeniti moralnu situaciju na bolje mijenjajući okolnosti tako da svako ima obavezu da učestvuje u određenom rješenju [...] [M]oje gledište je da je dio prirode prava da pravni sistem treba mijenjati naše moralne obaveze s ciljem unaprijeđenja naše moralne situacije - ne, naravno, da pravni sistemi uvijek unaprijeđuju našu moralnu situaciju, ali da su manjkavi kao pravni sistemi u opsegu u kojem to ne čine [...] Sa značajnim kvalifikacijama, posljedične moralne obaveze jesu pravne obaveze. Ako pravni sistem, po svojoj prirodi, treba da mijenja naše moralne obaveze, nije iznenađujuće da centralnu odliku prava - njegov sadržaj - tvore moralne obaveze koje pravni sistem stvara. Štaviše, gledište da pravni sistem treba, ne tek da mijenja moralne obaveze, već da to čini na način koji poboljšava moralnu situaciju [...] igrat će važnu ulogu u određivanju koje moralne obaveze koje rezultiraju iz djelovanja pravnih institucija su pravne obaveze." (Ibid.)


  • "Standardna slika (pravne teorije - op.a.) drži da pravno tumačenje uključuje odgovaranje na pitanje: šta je lingvistički sadržaj pravnog teksta? Po ovoj slici, postoji malo ili nikako mjesta za moralno rasuđivanje u pravnom tumačenju, osim možda kada pravni tekstovi izričito uključuju moralne pojmove [...] Po Dworkinovom gledištu, pravno tumačenje uključuje odgovaranje na pitanje: koji principi najbolje moralno opravdavaju pravne prakse? U smislu heuristike koju Dworkin često koristi da objasni svoje stanovište o pravnom tumačenju, to uključuje pronalaženje najmoralnijeg opravdanja tumačenja koje se dovoljno dobro uklapa u pravne prakse. Teorija moralnog utjecaja odbacuje oba razumijevanja pravnog tumačenja. Ona uzima da je pitanje pravnog tumačenja sljedeće: šta se moralno zahtijeva kao posljedica djelovanja pravotvorstva? I ona ne razumijeva univerzum djelovanja pravotvorstva kao da se sastoji isključivo od usvajanja tekstova. Kada relevantna djelovanja zaista uključuju usvajanje tekstova, lingvistički sadržaj tih tekstova je tek jedan relevantni obzir u izračunu moralnog utjecaja djelovanja." (Ibid.)


  • "Autoritativni tekst je lingvistička pojava. Suprotno tome, pravni standard je norma. Tekstovi i norme su temeljito različite vrste stvari. Tekst može izražavati normu, isto kao što cifra može izražavati broj ili rečenica može izražavati misao. Ali tekst nije ništa više norma, nego što je rimska cifra “IV” broj četiri ili što je rečenica “c’est la vie” misao da je to život [...] Uprkos očitosti razlikovanja, pravni praktičari i naučnici redovno koriste termine kao što su zakon i odredba neizmjenično sa pojmovima kao što su pravilo i standard. Rasprostranjenost standardne slike (pravne teorije - op.a.) objašnjava ove navike. Po standardnoj slici, iako tekstovi nisu norme, postojat će relativno jednostavna podudarnost između tekstova i normi." (Ibid.)


  • "Kako pravne institucije poput zakonodavaca i sudova mijenjaju naše moralne obaveze? Po standardnoj slici, pravne institucije usvajaju autoritativne pravne izreke - zakone, sudske odluke, i slično - čiji lingvistički sadržaj postaje sadržaj prava jednostavno temeljem činjenice autoritativnog proglašenja. Možemo iskazati ovu ideju rekavši da, po standardnoj slici, autoritativna pravna proglašenja mijenjaju naše pravne obaveze neposredno. Ta promjena u pravnim obavezama može, zavisno od okolnosti, utjecati na naše moralne obaveze. Stoga, po standardnoj slici, standardni način na koji pravne institucije mijenjaju naše moralne obaveze jeste neposredno mijenjajući naše pravne obaveze (izdajući autoritativna pravna proglašenja). / Po teoriji moralnog utjecaja, suprotno tome, ideja nije da pravne institucije mijenjaju moralni profil (moralne obaveze, ovlaštenja i sl. - op.a.) mijenjajući sadržaj prava. Bilo kakav takav prijedlog bio bi krajnje cirkularan s obzirom da, po mojoj teoriji, promjene u sadržaju prava koje čine pravne institucije objašnjavaju se promjenama u moralnom profilu kojeg čine pravne institucije. Umjesto toga, ideja je da pravne institucije mijenjaju naše moralne obaveze mijenjanjem relevantnih okolnosti (a ne da to čine mijenjajući sadržaj prava). Postoje mnogobrojni alati koje pravne institucije mogu koristiti da dovedu do promijena u moralnom profilu." (Ibid.)


  • "Budući da moja teorija drži da je pravo određeni dio moralnog profila, posljedica moje teorije jeste da pravo nikada ne može sadržavati istinski zle norme. Takve norme nikada ne mogu biti dio moralnog profila [...] Naglašavam da moja teorija ne negira da postoje zli zakoni, gdje se “zakoni” koristi u smislu statuta ili drugih autoritativnih pravnih tekstova. Treba biti nesporno da postoje loši zakoni, propisi, uredbe, i tako dalje. Pitanje je dosta više teorijske prirode jer se tiče utjecaja kojeg takvi zakoni imaju na sadržaj prava - naročito, da li takvi zakoni stvaraju zle pravne norme. Stoga teorija moralnog utjecaja prihvata da postoji jasan smisao po kojem postoje zli zakoni." (Ibid.)