Mark A. Graber

• "Balkin i Levinson smatraju ustavno iskupljenje i vjeru kao ukorijenjene u mogućnosti da će Amerikanci jednom pobijediti zlo. Ustavno zlo zauzima značajno pesimističniji pogled po kojem zlo nikada neće biti pobijeđeno [...] Balkin i Levinson vide taj ustavni projekat privrženim ka našem iskupljenju od zla, kroz ustavno tumačenje ili ustavnu promjenu. Ustavno zlo vidi taj ustavni projekat privrženim u pronalaženju načina da se nauči živjeti sa zlom, zbog toga što nije vjerovatno da ćemo ikada biti iskupljeni od zla ili zbog toga što je iskupljenje toliko daleko u budućnosti da ne čini Balkin/Levinsonov projekat od pretjeranog značaja za žive." (Reedeming and Living With Evil)

• "Truhle ustavne pogodbe događaju se onda kada se A i B sporazume da će B učiniti neke ustupke prema A u zamjenu za ustavno dopuštenje da poriće A-u ono što A smatra temeljnim pravima. Stvarno truhle pogodbe javljaju se kada se A i B sporazume da će B-u biti dopušteno da poriće ono što A smatra nekim od C-ovih temeljnih prava, ako B učini druge ustupke prema A. Ustav iz 1787. bio je stvarno truhli ustavni kompromis [...] Nijedna strana u samo truhloj pogodbi ne mora samo-svijesno zahtijevati ustavno zlo. Ustavna zla koja se javljaju mogu biti čisto posljedice teških sporova oko pravde. U poređenju, najmanje jedna strana u stvarno truhloj pogodbi samo-svjesno pristaje da nametne ustavno zlo na stranu koja ne učestvuje [...] Budući da A nije lično povrijeđen ustavnim zlom koje se nanosi C-u, za A nije vjerovatno da će umanjiti prirodu tog zla, može olako pristajati na nepromjenjivost tog zla, ili previše olako u cjenkanju prihvatiti to zlo." (Ibid.)

• "Ustavne privrženosti istaknute u Preambuli nisu poredane. Amerikanci su ustavno dužni da se "postaraju za zajedničku odbranu" isto koliko i za "ustoličenje pravde". Savremena ustavna teorija bila je previše opsjednuta sa drugim na štetu prvog. Jedan problem ove ustavne opsesije sa pravdom jeste odbijanje tretiranja ustavnim kompromise nužne za ostvarenje drugih ustavnih ciljeva." (Ibid.)

• "Religijski problem zla je ontološki. Kako možemo vjerovati da pravedni, svemoćni Bog postoji u svjetlu očigledne nepravde. Vjerske vođe često insistiraju da mi ne možemo u potpunosti razumjeti božanstvene puteve i sredstva, ali rijetki tvrde da sljedbenici moraju činiti ono što je istinski zlo ukoliko Bog naređuje nepravdu. Božanstvo koje bi naređivalo nepravdu ne bi bilo vrijedno obožavanja i pokoravanja. Problem ustavnog zla je normativan. Niko ne dovodi u pitanje postojanje Ustava Sjedinjenih Država. Bojazan je u osnovama na kojima se mi zaklinjemo na vjernost i pokoravanje ustavu kada nas činjenje toga tjera da učestvujemo u raznim ustavnim zlima. Ukoliko se ne pridržavamo Baelovih naredbi o ljudskom žrtvovanju, zašto bi protivnici smrtne kazne trebali smatrati obavezujućim Osmi Amandman ako ta odredba dopušta smrtnu kaznu?" (Ibid.)

• "Proroci i političari uživaju nelagodne odnose. Proroci privrženi ustanovljavanju pravde često osuđuju političare koji redovno čine truhle i stvarno truhle pogodbe. Političari privrženu osiguranju unutrašnjeg spokojstva često osuđuju proroke za uznemiravanje mira. Sokrat je najpoznatiji primjer proroka kojeg su političari pogubili. Sekularni proroci koji su predvoditi Francusku revoluciju uzvratili su uslugu pogubivši brojne političare [...] Društvu trebaju i proroci i političari. Društvo bez proroka je slijepo na nepravde i ravnodušno prema napretku. Društvu bez političara nedostaje stabilnosti koja je nužna za ostvarenje bilo kakve vizije dobrog režima." (Ibid.)

Djela

• Dred Scott i problem ustavnog zla (2006)