Ljudska prava migranata i izbjeglica u Evropskom pravu

Izvor: Wikicitati
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Ljudska prava migranata i izbjeglica u Evropskom pravu
Autor
Cathryn Costello
pravni spis
Originalni naziv
The Human Rights of Migrants and Refugees in European Law
Datum izdavanja
2015.



  • "Univerzalizam ljudskih prava ne zahtijeva otvorene granice, ali zahtijeva da postoje jasna ograničenja toga šta se može učiniti u ime kontrole migracija, te da statusi koji se pridaju migrantima istima dopuste da žive pune, dostojanstvene živote tamo gdje žive. Migracione kontrole u Evropi očito krše ljudska prava, naročito ona izbjeglica. Siguran pristup azilu ostaje nedostižan, budući da kontrole migracija spriječavaju većinu onih koji traže zaštitu da zakonito doputuju. Mnogi rizikuju svoje živote da dođu do pravnih zaštita koje im evropsko pravo dodjeljuje. Ako su sretni i prežive svoja opasna putovanja, njihovi zahtjevi za zaštitom mogu biti priznati ili ne. Ako ne budu, naći će se na oštrom kraju migracijske kontrole, gdje se pritvor koristi isuviše često kao mjera reafirmiranja kontrole. Sudovi u Evropi često nalaze da su uslovi pritvora u svrhu migracijske kontrole neljudski i ponižavajući, ili da je sam pritvor nezakonit."


  • "Analogija dosjelosti nudi primjer toga kako tokom vremena pravo može transformisati nezakonito u zakonito: ometač posjeda postaje legitimni nosilac prava istog. Analogija sugeriše da je država u poziciji koja je slična onom zemljoposjednika u dva smisla. Prvo, država je slična zemljoposjedniku koji je 'spavao na svojim pravima' duži vremenski period. Isto kao što je zemljoposjednik u scenariju dosjelosti propustio povinovati se dužnosti skrbljenja nad svojom zemljom, država je propustila preduzeti djelovanje protiv neregularnih imigranata. Drugo, analogija dosjelosti sugeriše da davanje stabilnog prava prebivališta na teritoriji je slično davanju prava na specifičnu imovinu. Ipak, davanje stabilnog prava prebivališta ne-članovima nije 'potresno' kao korak u dosjelosti, gdje bespravni posjednik uzima neposredno od legitimnog vlasnika imovine u transakciji gdje samo jedan može biti pobjednik. Regularizacija, suprotno tome, ne oduzima neposredno od drugog njegovo pravo. Dok dodjeljivanje stabilnog prava prebivališta obično uključuje raspodjelu udjela u dobrima, mnoga od kojih su javna dobra, poput sigurnosti i funkcionirajućeg pravnog sistema, ta dobra nisu uobičajeno značajno umanjena njihovom raspodjelom novim članovima. Zaista, regularizacija može povećati neka od tih javnih dobara, spriječavajući eksploataciju onih sa nesigurnim statusom. Shodno tome, dok je analogija dosjelosti evokativna, ako ništa drugo, zahtjev iregularnog migranta je snažniji od onog bespravnog posjednika utoliko što pravo bespravnog posjednika gasi ono prethodnog zakonitog vlasnika. Suprotno tome, 'regulisanje' iregularnih migranata ne uskraćuje nužno insajderima bilo kakva specifična dobra, i može povećati uživanje javnih dobara općenito."