Liberalni arhipelag

Izvor: Wikicitati
Jump to navigation Jump to search
Liberalni arhipelag: teorija različitosti i slobode
Autor
Chandran Kukathas
spis političke teorije
Originalni naziv
The Liberal Archipelago: A Theory of Diversity and Freedom
Datum izdavanja
2003.



  • "Iskustva [moje] porodice uvijek su bila važno mjerilo za moje reflekcije o politikama etniciteta. Možda je to izvor mojih dugo održavane nenaklonosti za etničko označavanje i etničku politiku općenito. Jer izgledalo mi je da je nas tjeralo da o sebi razmišljamo kao o ljudima sa pritužbom, a da mislimoo drugima kao o ljudima koji su bili naši eksploatatori - bez da je to život činilo pravičnijim ili odnose sa drugim ljudima sretnijim."
  • "Problem kojeg rješava savremena politička filozofija je, temeljno, problem suočavanja sa različitosti u svijetu u kojem pojedinačnosti ili razlike ili razdvojenost bivaju reafirmirane. Pitanje, rečeno nešto drugačije, jeste: kako mogu različita ljudska bića živjeti zajedno, slobodno, i miroljubivo?"
  • "[Moja teorija slobodnog društva] je temeljno u raskoraku sa večim dijelom savremene političke teorije, međutim, jer poriče dvije stvari: prvo, da se bilo kojoj pojedinačnoj grupi ili klasi ili zajednici treba dati posebno priznanje; i drugo, da postoji bilo kakvo autoritativno stanovište - političko ili filozofsko (ili metafizičko) - sa kojeg se takvo priznanje konačno može dati. Model slobodnog društva kojeg predlaže jeste ono u kojem mogu biti mnoga udruženja, ali u kojem ni jedno nije "privilegovano"; jednako tome, može biti više autoriteta, gdje sav autoritet leži na pristanku subjekata pod tim autoritetom (radije nego na pravdi). Teorija slobodnog društva je stoga objašnjenje uslova pod kojima različiti načini koegzistiraju radije nego objašnjenje uslova pod kojima oni bivaju povezani."
  • "[N]ajtemeljnije pitanje političke filozofije je pitanje autoriteta: gdje ono treba ležati, i kako treba biti ograničeno. Primarno pitanje politike nije o pravdi ili pravima, već o moći, ko je ima, i šta se može raditi s njom. Gledišta o pravila ili pravdi mogu imati značajan utjecaj na bilo koji odgovor na ovo pitanje; ali ono ostaje važno pitanje."
  • "Slobodno društvo kojeg opisuje liberalizam nije stabilna društvena unija stvorena ili održavana zajedničkom doktrinom. To je, radije, zajednica zâjednica (i, stoga, autoriteta) povezanih pod zakonima koji priznaju slobodu pojedinaca da se udružuju s kim žele. Ovaj model slobodnog društva jeste jedan u kojem ima mnogo udruženja, ali također u kojem ni jedno nije "privilegovano" ili smatrano kao da ima posebni moralni značaj. Stoga, može, u takvom društvu, postojati više autoriteta, ali sav autoritet leži na kraju na pristanku subjekata radije nego na pravdi [...] [L]iberalno društvo je ono u kojem je politici dat prioritet nad moralnošću."
  • "Metafora koja se nudi ovdje da zamijeni one koje su već opisane jeste ona koja oslikava političko društvo kao arhipelag: prostor mora koji sadrži mnogo otoka. Otoci u pitanju, ovdje, različite su zajednice ili, još bolje, nadležnosti, koje djeluju u moru međusobne tolerancije. Političko društvo - a naročito, dobro političko društvo - najbolje se razumije ne ako jedinstveno tijelo, ili idealno carstvo pravde, ili brod kojim upravlja vješt mornar, ili čak kao jedan otok ispravnog poretka [...] Dobro društvo, tvrdi se u ovoj knjizi, najbolje se razumije kao arhipelag društava; te budući da principi koji najbolje opisuju tu formu ljudske zajednice su principi liberalizma, dobro društvo se prikladno opisuje kao liberalni arhipelag. Liberalni arhipelag je društvo društava koje nije ni stvorenje niti predmet kontrole od jedinstvenog autoriteta. To je društvo u kojem autoriteti funkcionišu pod zakonima koje su izvan dohvata bilo koje pojedinčane moći."
  • "Liberalni poredak može sasvim uvjerljivo biti nasljedna monarhija ili aristokratija i ostati liberalan ako je to poredak u kojem je autoritet raspršen, a neslaganje tolerisano. Jednako, demokratska država može biti neliberalna ako prisvaja moć u centru i ugnjetava neslaganje. Ne postoji nužna veza između liberalizma i demokratije, čiji je brak čisto onaj iz pogodnosti. Jednako tome, ne postoji nužnost da liberalno društvo ima pisani ustav ili povelju prava, dvodomno zakonodavno tijelo, sudsku kontrolu zakonodavstva, ili bilo koji jedinstven put žalbe za pojedinačne građane koji traže zadovoljenje svojih pritužbi. Koliko god vrijedni da ti institucionalni mehanizmi bili za očuvanjem autoriteta pod kontrolom ili za raspršavanje moći, oni su jednostavno mogući mehanizmi koji mogu služiti liberalnom poretku."
  • "Ono gdje je društvo zamišljeno u ovoj knjizi radikalno drugačije, međutim, jeste u njegovoj volji da prihvati posljedice nezavisnosti nadležnosti. Prvo, to bi značilo da država treba biti u velikoj mjeri umanjen entitet, u dobroj mjeri s manje mogućnosti da ustanovljava i nameče zajedničke standarde za naciju - osim ako su to standadi koje su druge nadležnosti sklone prihvatiti. Drugo, i posljedično, bilo bi sasvim moguće za supsidijarne autoritete ili nadležnosti da budu vladane u skladu sa sasvim neliberalnim principima - čak i toliko da, recimo, manjinska diskriminacija nije samo dopuštena već i ohrabrivana."