Lars Vinx

• "[F]unkcija legitimnog prava jeste da nas pomiri sa heteronomijom koju neizbježno proživljavamo u političkoj zajednici, gdje ljudi koji se razlikuju u njihovim vrijednostima, preferencijama, i mišljenjima moraju nekako donositi zajedničke odluke koje nikada ne mogu sve u potpunosti zadovoljiti. Međutim, pristalice snažnog narodnog suvereniteta, ako do toga dođe, odbacuju politički projekat pomirenja razlika kroz legitimno pravo u korist ideje da su zakoni opravdani samo onoliko dugo koliko oni vjerno izražavaju prethodni zajednički identitet. Međutim, ukoliko se slažemo šta se treba činiti jer već dijelimo teški, vrijednosno-napunjeni identitet ne treba nam pozivanje na legitimitet. A, ako ne dijelimo takav identitet, onda koncepcija snažnog narodnog suvereniteta implicirat će da nema legitimnog načina za nas da živimo zajedno pod zajedničkim zakonima." (The incoherence of strong popular sovereignty)

• "Intuicija je da se legitimnost tiče arbitriranja razlika u interesima i moralnim mišljenjima kroz korištenje pravičnih zakonodavnih i pravosudnih procedura i kroz izvršenje suštinskih normativnih ograničenja nad vršenjem političke vlasti. Ne bi nam bili potrebni prizivi razloga legitimnosti političkih odluka ukoliko bi imali suštinski sporazum o tome kako da djelujemo zajedno, i ne bi nam trebao razrađen ustavni okvir sposoban za proizvođenje legitimnih posljedica, ukoliko bi se mogli osloniti na vječito uživanje takvog sporazuma. Prizivi legitimnosti postaju relevantni tamo gdje se ljudi ne slažu, u situacijama gdje se zajednička odluka treba donijeti, oko toga koja bi zajednička odluka bila pravična ili suštinski tačna, ili gdje buduće javljanje takvog neslaganje ne može biti isključeno. U suštini, priziv legitimnosti tvrdi da zajednička odluka ima pravo poštovanja onih koji se suštinski ne slažu sa njom, jer je odluka donesena pod određenim pravilima i ograničenjima, pravilima i ograničenjima koja se smatraju takvima da odluke donešene u skladu sa njima trebaju biti prihvaćene kao obavezujuće za sve. Ako skup pravila i ograničenja nosi takav autoritet, i ako se priznaje da je takav, dopustit će čak i onima koji se ne slažu o suštinskim pitanjima politike da sarađuju mirno." (Ibid.)

• "Stanovište da je pozitivno pravo autonomno oduzima pravu svaki inherentni legitimitet, ali još se može kombinovati sa objašnjenjem koje slučajne karakteristike čine pravo legitimnim. Koncepcija snažnog narodnog suvereniteta, suprotno tome, negira samu mogućnost legitimnog prava." (Ibid.)

• "Značajna funkcija demokratskog sistema u donošenju kolektivnih odluka, u nacionalnom kontekstu, jeste njegova moć da svoje ishode učini legitimnim. Ako mi je data jednaka mogućnost da učestvujem u i da utječem na zbirnu odluku, i ako je mom stanovištu ili stanovištu moje grupe barem dat primjeren obzir od onih koji se ne slažu, ja ne mogu više tvrditi da me odluke večine podvrgavaju netolerantnom obliku heteronomije u situaciji gdje se sukobljava sa mojim sopstvenim stajalištima ili preferencijama [...] [S]ve situacije u kojoj se neko ili oni koji dijele njegovo mišljenje nađu preglasani od demokratske večine ne čine situacije večinske opresije. U nacionalnom kontekstu, moja grupa će ponekad morati istrpiti činjenicu da večina može imati drugačije mišljenje o tome kako neki važni problem upravljanja treba biti rješen. Dokle god se čuje glediše moje grupe, i dokle god imamo relane šanse da utječemo na politiku i, jednog dana, da nađemo večinu s kojom ćemo se složiti, od nas se rutinski traži da prihvatimo volju večine kao volju zajednice koje smo dio [...] Čak ni striktno nacionalna demokratija ne može nas spasiti "muka heteronomije" koja nastaje iz toga da moramo poštovati, povremeno, demokratski usvojene odluke večine s kojima se ne slažemo. Ako obećanje cjelokupnog izbjegavanja heteronomije ne može biti održano na nacionalnom nivou, ima malo smisla odbijati pan-evropsku demokratiju na temelju da se obećanje ne može održati na Evropskom nivou." (Ibid.)

• "Spremnost pridavanja legitimirajuće snage demokratskoj proceduri, kako na nacionalnom, tako i na supranacionalnom nivou, izražava privrženost zajedničkom projektu zajedničkog življenja pod jednim pravom, bez obzira na činjenicu da se razlikujemo u našim moralnim mišljenjima i političkim uvjerenjima." (Ibid.)