"U početku oni koji su htjeli izdati na slovenskom jeziku, jasno je da ne mogoše bugarskim jezikom, iako neki govore kako se na ovom izdade. Jer kako se tananost jelinska ili sirska ili jevrejska mogaše izdati najdebljim jezikom. Pa ni srpskim visokim glasom i tijesnim. Stoga, rasudivši oni dobri i divni muževi, izabraše najtanji i najkrasniji ruski jezik, a njemu se na pomoć pridodade bugarski i srpski i bosanski i slovenski i češkoga dio i hrvatski jezik — na koje da stave božastvene spise." (kraj XIV vijeka, poslije 1433.)
