Jeffrey Goldsworthy

Izvor: Wikicitati
Jump to navigation Jump to search
Jeffrey Goldsworthy
australski pravni teoretičar
Rođenje
  • "Razovo objašnjenje zašto se tumačenja umjetničkih djela mogu legitimno mijenjati je strukturalno različito od njegovog objašnjenja zašto se tumačenja prava mogu legitimno mijenjati. Tumačenja umjetničkih djela se mogu legitimno mijenjati jer se razlozi iz kojih im ljudi posvećuju pažnju kao umjetničkim djelima mogu legitimno mijenjati. Samo djelo ostaje nepromijenjeno, dok se razlozi iz kojih im se posvećuje pažnja mijenjanju. Ali, po ovom objašnjenju, tumačenja prava se mijenjaju zbog promijena u ravnoteži između četiri faktora koja su uvijek relevantna, ispravna od prvog usvanja prava: autoriteta, kontinuiteta, pravičnosti, i potrebe za promjenom. Moja sugestija jeste da se takve promjene trebaju najbolje razumijevati, ne kao razvoj novih i drugačijih razloga za posvećivanje pažnje nepromijenjenom pravu, niti kao promjene u ravnoteži između različitih razloga za posvećivanje pažnje njemu, već radije, kao promjene u ravnoteži između, s jedne strane, razloga za posvećivanje pažnje pravu, i s druge strane, razloga za njegovu promjenu. / Druga značajna razlika između prava i umjetnosti jeste ta što je ovo prvo, ali ne i drugo, predmet pravila koja kontrolišu način na koji će biti mijenjano. Tumačenje ustavnih odredaba, na primjer, događa se u sjeni pravila koja ustav čine tvrdim, te koja tipično zabranjuju promjenu tih odredaba osim kroz posebne procedure. Slijedi da se ustavno i uistinu večina pravnog tumačenja nužno razlikuje od tumačenja u umjetnosti ili književnosti, koja nisu ograničena tim pravilima. Poštovanje tih pravila, i za raspodjelu institucionalnog autoriteta kojeg određuju, jeste među najvažnijim razlozima za obraćanje pažnje ustavima, i prema tome razlozima prema kojima, po Razu, valjana tumačenja moraju biti osjetljiva [...] [U] slučaju prava, postoje barem dva razloga za usko shvatanje tumačenja prava, i smanjivanja preklapanja između pojmova "tumačenja" i "promjene", u poređenju sa slučajem umjetnosti. Moj utisak je da se pojam tumačenja u pravu razumijeva uže, i da u mnogim pravnim slučajevima, ono što Raz naziva "inovativno tumačenje" ne bi se općenito ni smatralo tumačenjem. Ako je tako, onda radikalno inovativno "tumačenje" prava nije istinsko tumačenje - to je pseudotumačenje, koje iskrivljuje pojam tumačenja na način na koji se općenito razumijeva u pravu, kakvo god da ima značenje u drugim kontekstima." (Raz on Constitutional Interpretation)


  • "Sudije mogu zakonito ići dalje [od tumačenja], i promijeniti ustav, samo ako postoji dobro ustanovljena i rasprostranjeno prihvaćena sudska praksa činjenja toga [...] Sudije mogu ponekad biti moralno opravdane u laganju o onome što čine, ali u demokratskim i dovoljno pravednim društvima to mogu činiti samo u rijetkim i izuzetnim okolnostima." (Ibid.)


  • "Pravni filozofi se slažu da su nekim okolnostima sudije moralno opravdane u laganju o pravu. To je standardni odgovor pravnih pozitivista na kritike prirodnog prava. Kada pravnici prirodnog prava optuže pravne pozitiviste da zahtijevaju od sudija da primjenjuju zle zakone, pozitivisti odgovaraju da sudijina pravna obaveza da primjenjuje pravo može biti prevagnuta moralnom obavezom da to ne čini. Sudije ne trebaju voljno biti u tajnom sporazumu sa ekstremnom nepravdom, čak i ako moraju lagati da je izbjegnu. U literaturi se obično raspravlja o tri načina na koje pozitivistički sudija može zaobići ovo (bez da prođe kroz damaščansko preobraćenje na neku vrstu prirodno pravne teorije): (1) iskreni prkos, koji bi mogao voditi sankcijama, uključujući razriješenje sudije i/ili kažnjavanje; (2) ostavku; i (3) skriveni neposluh prikriven prividnim i neiskrenim pravnim racionalizacijama. / Ukoliko prve dvije opcije odvedu sudiju koji se protivi da napusti službu, i da bude zamijenjen onim koji je lojalniji, onda nepravda neće biti izbjegnuta ili ispravljena. Druga opcija, otkaz, otvorena je kritikama da je bijeg: sudija ostaje čistih ruku, ali žrtva i dalje trpi nepravdu. To nas ostavlja s trećom opcijom, izgovaranje - ili, kako je to oslovio naslov nedavne američke polemike o fenomenu: "Da bi učinili veliko dobro, učinite malo lošeg"." (The Limits of Judicial Fidelity to Law)


  • "Jedna od razlika između naučnog i pravnog mišljenja je u tome što u nauci rasuđivanje koje je logički manjkavo ili činjenično neprecizno će najčešće pasti na testu praktične primjene. To može imati katastrofalne posljedice, poput zgrada koje se ruše ili aviona koji padaju s neba. S druge strane, rasuđivanje koje strijemi da rasvijetli postojeće pravo može biti neprecizno i logički manjkavo, a ipak imati poželjne posljedice kada se primjeni u praksi. / Sve je to dobro za istraživače, u mirnoći njihovog tornja od bjelokorsti, bez bilo kakvih odgovornosti za donošenje odluka koje imaju neposredne, praktičke efekte, da insistiraju na striktnoj primjeni zaključaka logički rigoroznog pravnog rasuđivanja. Ali, za one koji presuđuju, suočeni sa drugim ljudskim bićem čija sudbina leži u njihovim rukama, možda logika treba ponekad da uzmakne pred samilošću. Ralph Waldo Emerson možda je bio u pravu kada je kazao da je "lupava konzistentnost đavo malih umova"." (Ibid.)


  • "Ustav kojeg je propisala utemeljujuća generacija ovlašćuje, ali i ograničava, kasnije generacije, pružajući im nemjerljive koristi ustanovljenog i prihvaćenog niza procedura za činjenje kolektivnih odluka obaveznim za sve njegove članove [...] Ako neki pokušavaju izbjeći ograničenja, drugi mogu biti u iskušenju da ih slijede, vodeći konačno do raspada ustava i gubitka osnaženja koje je pružio." (Originalism in Constitutional Interpretation)


Djela[uredi]