Jasminka Hasanbegović

Jasminka Hasanbegović
Rođenje	1956. Beograd, Srbija

• "[S]naga imperativnih teorija nije samo u tome što one izražavaju prinudne aspekte prava i značaj društvene vlasti već i u tome što imperativne teorije jednostavno objašnjavaju kompleksni fenomen prava uz pomoć jednog svačijem iskustvu dostupnog fenomena i stoga tako lako shvatljive i prijemčive figure - imperativa tj. zapovjesti - koji se katkada uzima doslovno a katkada figurativno, katkada sadržinski a kadtkada formalno. Slabost pak teorijskopravnog imperativizma (kao i bilo koje druge redukcionističke teorije) nije samo u redukcionizmu, koji se u imperativističkopravnim teorijama ogleda u teškoćama pri razjašnjavanju pravila kojima se daje vlast, ali i u teškoćanma pri razjašnjavanju pravila kojima s daje svako, bilo koje ovlašćenje, nadležnost, subjektivno pravo, ljudsko pravo, sloboda, privilegija i dr., u teškoćama pri razjašnjavanju temeljne strukture samog pravnog sistema tj. pravila koja konstituišu uloge i institucije sistema i moraju garantovati njegov kontinuitet u vremenu, već se slabost teorijskopravnog imperativizma očitava i u njegovoj načelnoj nemogućnosti da obuhvati i objasni, te shodno tome i razgraniči temeljne društvene, normativne i pravne fenomene poput običaja i običajnog prava, obaveza odnosno obaveznosti, subjektivnih prava, ljudskih prava ili osnovnih sloboda. Ukoliko se snaga i prednost imperativnih teorija prava (tj. njihova sposobnost da izraze prinudne aspekte prava i značaj državne vlasti za pravo, te da kompleksni, složeni pravni fenomen objasne jednostavno, prijemčivo, svođenjem na imperativni fenomen provjerljiv u svačijem iskustvu) vrlo lako preobraća u njihovu uvijek latentnu, a počesto i aktualnu autoritarnost. Utoliko zbog slabosti teorijskopravnog imperativizma, koji, dosljedno sproveden, institucionalizuje proizvoljnost u pravnom poretku i potpuno onemogućava institucionalizaciju pravnog poretka kao poretka ljudskih prava i sloboda, imperativne teorije prava ne mogu teorijski da obuhvate, izraze, niti praktički da se upodobe modernoj konstitucionalnoj demokratiji, pravnoj državi na način vladavine prava i suverenosti koja može biti pravno vrhovništvo, ali ne i pravna neograničenost. Utoliko pravne norme mogu biti shvaćene kao imperativi, pa i imperativi suverena, ali je bolje - zbog svih mogućih posljedica takvog shvatanja - da ne budu tako shvaćene." (Zablude o pravnoj normi II: Pravna norma nije zapovijest?)

Djela

• Zablude o pravnoj normi II: Pravna norma nije zapovijest? (2006.)