Idi na sadržaj

Jacques Ranciere

Izvor: Wikicitati
Jacques Rancière
Rođenje10. juni 1940.
Alžir, Alžir
  • "Prava Čovjeka su prava demosa, zamišljenog kao generičko ime političkih subjekata koji usvajaju - u specifičnim scenama disenzusa - paradoksnu kvalifikaciju ovog dodatka. Ovaj proces se javlja kada se pripišu ta prava jednom istom subjektu. Ne postoji čovjek Prava Čovjeka, ali ne postoji ni potreba za takvim čovjekom. Snaga tih prava leži u pokretu naprijed-i-nazad između prve inskripcije prava i disenzualnog stadija na kojem se ona stavljaju na probu. To je razlog zašto subjekti Sovjetskog ustava mogu ukazivati na Prava Čovjeka protiv zakona koji su im uskraćivali efektivnost. To je također razlog zašto građani država kojima vlada religijsko pravo ili puka proizvoljnost njihovih vlada, pa čak i neprijavljeni imigranti u zonama tranzita naših država ili stanovništvo u kampovima za izbjeglice, mogu ih prizivati. Ta prava su njihova kada nešto mogu učiniti s njima da sagrade disenzus protiv poricanja prava koja im se uskraćuju. I uvijek ima ljudi među njima koji to čine. Samo ako pretpostavite da prava pripadaju određenim ili stalnim subjektima morat ćete tvrditi, kao što je to Arendt činila, da su jedina stvarna prava prava data građanima nacije činom pripadanja toj naciji, i garantovanih zaštitom njihove države. Ako to učinite, naravno, morate poreći stvarnost borbi koje se vode van okvira nacionalne ustavne države i pretpostaviti da je situacija 'tek' ljudske osobe kojoj su uskraćena nacionalna prava provođenje apstraktnosti tih prava. Zaključak je u stvari začarani krug. On tek ponovo ističe podjelu između onih koji su vrijedni i onih koji nisu vrijedni bavljenja politikom, što je bilo pretpostavljeno na početku." (Who is the Subject of the Rights of Man?)