Izvršna vlast

Izvršna vlast
Autor	Ratko Marković
Originalni naziv	Izvršna vlast
Datum izdanja	1980.

• "Ukoliko društvo želi da ide naprijed, neko mora da ga predvodi i da ga usmjerava. Vlast zato mora biti skoncentrisana u rukama nekolicine ili čak jednog lica."

• "[P]oslije zakonodavne, koja je to više deklarativno i programski, nego stvarno i suštinski, izvršna vlast je najviše politička državna vlast, u smislu slobode i samostalnosti u radu, autonomnosti i inicijative. U njoj je koncentrisana suština političke vlasti - ona je ekstrakt političke vlasti. Ona je ta koja planira opći pravac u kome će se državni poslovi voditi, iako ga sama formalno ne određuje. No, mada raspolaže slobodom i inicijativom, ova vlast je u pravnom smislu u odnosu na zakonodavnu, koja je originerna i inicijalna, derivativna i sekundarna. Ona, ipak, svoje nadležnosti i ponašanja mora da izvodi iz zakonodavne vlasti. Ovo podjednako važi za obje dimenzije izvršne vlasti. Ali, onako kako ih ova njihova odlika, koja ih spaja, razlikuje od zakonodavne vlasti, ona ih, tako, razlikuje od upravne i sudske vlasti koje su jedino i uvijek djelatnosti primjene prava, subordinirane i heteronomne. Ta subordinacija i heteronomnost su češće u korist zakonodavne, rijeđe u korist izvršne vlasti."

• ""Teren" na kome se izražava izvršna vlast pretežno je politički, te se otuda prilikom određivanja sadržine ove vlasti moraju, pored pravnih, uzeti u obzir i politički momenti. To je zbog toga što se u izvršnoj vlasti ne manifestuje samo pravna funkcija države već i politička."

• "Poslovi izvršne vlasti mogu se grupisati u sljedećih pet grupa: izvršenje zakona, odn. podzakonodavstvo (podzakonski normativni akti), usklađivanje i usmjeravanje rada uprave, odn. upravne vlasti, vođenje spoljne politike, planiranje opće politike i donošenje političkih akata ili akata vlade."

• "Izvršna vlast je gravitacioni centar političke vlasti. Njeno političko prvenstvo nad drugim vlastima zasniva se ne samo na njenim unutrašnjim svojstvima, čak ne ni pretežno na ovim svojstvima, već na činjenici koncentracije klasnih interesa vladajuće klase u društvenom nosiocu izvršne vlasti. Otuda izvršna vlast služi kao moćno oruđe za očuvanje klasnog poretka, za učvršćivanje vladavine vladajuće klase. No, to ne znači da socijalistička demokratija, kao politički oblik socijalističkog društva, koje je, opet, prelazan oblik ka besklasnom društvu, treba da "eliminiše", uništi i razdrobi izvršnu vlast zbog toga što je ova u klasnom društvenom poretku sredstvo klasne dominacije vladajuće i klasne eksploatacije eksploatisane klase. Doklegod se u društvu koje izgrađuje socijalizam ne pređe s "uspravljanja ljudima" na "upravljanje stvarima", doklegod se ne izvrši onaj famozni skok iz "carstva nužnosti" u "carstvo slobode", dotle će izvršna vlast biti neminovnost i stvarnost tog društva. Ta vlast će, poput socijalističke državnosti, biti "razvlašćena" i postepeno će se i sasvim socijalizovati, u tempu u kome se društvo bude politizovalo i kada se konačno bude politizovalo."