"[B]aš kao što globalno siromaštvo zahtijeva od bogatih država ili da izvoze pomoć ili da uvoze unesrećene ljude, prisustvo onih koji očajnički traže politički azil obavezuje nas u pravednim političkim zajednicama ili da im damo azil ili da osiguramo da te izbjeglice više nemaju straha od njihovih nacionalnih režima". (Immigration and Freedom of Association)
"Lekcija za druge države, suočene sa ljudima čiji životi nisu dostojanstveni, jeste da imaju izbor: oni moraju osigurati ili da su zaštićena temeljna prava tih ljudi u mjestima gdje žive - kroz pomoć, intervenciju, ili na neki drugi način - ili im moraju pomoći da se premjeste u druge zajednice gdje će njihovi životi biti bolji. Jednostavno zatvoriti svoje granice i ništa ne činiti nije moralno odbranjiv izvor ovdje." (Immigration: The Case for Limits)
"Koji je princip u osnovi autoriteta izvršne vlasti - sada visoko regulirane kako zakonodavno, tako i sudski - da isključi strance? [...] [P]rincip je ovaj: politička zajednica, iako ne može prebaciti na druge zajednice rizike koje čini jedan od njenih sopstvenih državljana, ne mora bezuvjetno prihvatiti rizik koji predstavljaju stranci. To jeste, prisustvo u zajednici stranca za kojeg se, uzeto u obzir individualno, može pravično reći da predstavlja stvarni rizik, čak i relativno blag, za prava drugih, ili za nacionalnu sigurnost, javnu sigurnost, spriječavanje zločina, zaštitu zdravlja ili morala ili održavanje l'ordre public, ili za bilo šta drugo od "javnog interesa u demokratskom društvu", ne mora se prihvatiti. Umjesto toga, za takav se rizik prikladno može željeti da ga se spriječi isključenjem, ili ukloni protjerivanjem, na razlogu da takvo prisustvo unutar zajednice, čak i ako nije već zaprljano počinjenjem zločina za zatvora, ipak "nije pogodno za javno dobro". / Ovaj princip je u potpunosti kompatibilan sa našim moralnim i pravnim dužnostima da prihvatimo izbjeglice ili druge imigrante, i da prihvatimo neke troškove i terete u činjenju toga." (Nationality, Alienage and Constitutional Principle)
