"[P]romjene u dva primarna izvora međunarodnog prava - ugovori i običaji - uspješno su osigurali da široki opseg normi ljudskih prava budu pravno zaštićen međunarodnim pravom. Ali ova elastičnost u doktrini izvora imala je cijenu širkorasprostranjenog nepoštovanja ili nedovoljnog poštovanja međunarodnog prava ljudskih prava [...] [K]oji god da je razlog zbog čega međunarodno pravo generiše pokoravanje, to pokoravanje je teže osigurati u kontekstu većeg sveopćeg nepokoravanja [...] Ako je to tačno, opadanje međunarodnog prava ljudskih prava može rezultirati u koristima za međunarodno pravo u cjelini, ali samo ako međunarodno pravo dalje ne nosi teret provođenja [ljudskih prava] kao pravno obavezujućih normi." (International Law in the Post-Human Rights Era)
