Ideja pravde

Ideja pravde
Autor	Amartya Sen
Originalni naziv	The Idea of Justice
Datum izdanja	2009.

Predgovor

• "Što nas pokreće, razumno je istači, nije razumijevanje da svijet ne uspijeva biti u potpunosti pravedan – što malo nas očekuje – već da postoje jasno otklonjive nepravde oko nas koje mi želimo da odstranimo."

Uvod

• "Važnost se mora pridavati startnoj poziciji, naročito biranju nekog od pitanja na koje se mora odgovoriti (na primjer: "Kako se pravda može unaprijediti?"), radije nego druga (na primjer: "Šta bi bile savršeno pravedne institucije?"). Ovaj otklon ima dupli efekat, prvo, što uzima komparativnu radije nego transcendentalnu rutu, i drugo, što se fokusira na stvarne realizacije u društvima koja se istražuju, radije nego samo na institucije i pravila."

• "Moje istraživanje tiče se sporazûma do kojih se ipak može doći o tome kako umanjiti nepravdu, i pored naših različitih gledišta o "idealnim" režimima."

• "Možda zaista ne postoji bilo kakvo prepoznatljivo savršeno pravedno društveno uređenje o kojem se nepristrasni sporazum može postići [...] Ako teorija pravde treba usmjeravati razuman izbor politika, strategija i institucija, onda prepoznavanje potpuno pravednih društvenih uređenja nije ni nužno ni dovoljno. / Da ilustrujemo, ako moramo birati između Picassa i Dalija, nije ni od kakve pomoći pozivanje na dijagnozu (ako se bilo kakva takva transcendentalna dijagnoza i može načiniti) da je idealna slika na svijetu Mona Liza. To može biti zanimljivo čuti, ali ne utjeće na izbor između Dalija i Picassa. Zaista, nije uopće nužno govoriti o tome šta je možda najveća ili najsavršenija slika na svijetu, da bi se izabralo između alternativa s kojima smo suočeni. Niti je dovoljno, ili zaista od bilo kakve pomoći, da znamo da je Mona Lisa najsavršenija slika na svijetu kada je izbor ustvari između Dalija i Picassa."

Rawls i dalje

• "[S]vaki sažetak je konačno čin barbarstva..."

Zatvorena i otvorena nepristrasnost

• "Rawlsovski "veo neznanja" u "izvornoj poziciji" veoma je učinkovit instrument za usmjeravanje ljudi da gledaju izvan njihovih ličnih stečenih interesa i ciljeva. A ipak čini malo da osigura otvoreno ispitivanje lokalnih i moguće parohijalnih vrijednosti. Možemo nešto naučiti od Smithovog skepticizma o mogućnosti odlaska izvan lokalnih pretpostavki - ili čak implicitnih predrasuda - "osim ako se ne odmaknemo sami, da tako kažemo, od naše prirodne pozicije, i pokušamo da ih vidimo sa određenog rastojanja od nas". Smithovska procedura uključuje, kao razultat, insistiranje da vršenje nepristrasnosti mora biti otvoreno (radije nego lokalno zatvoreno), jer "ne možemo to učiniti ni na koji drugi način nego pokušajem da ih vidimo očima drugih ljudi, ili na način kako ih drugi ljudi vjerovatno vide"."

• "[O]cjena pravde zahtjeva angažman sa "očima čovječanstva", prvo, jer se možemo na različite načine identificirati sa drugima drugdje i ne samo sa našom lokalnom zajednicom; drugo, jer naši izbori i djelovanja mogu utjecati na živote drugih daleko ili blizu; i treće, jer ono što oni vide iz njihove sopstvene perspektive historije i geograije može nam pomoći na prebrodimo naš sopstveni parohijalizam."

Pozicija, relevantnost i iluzija

• "Možemo raspravljati o tome koliko se opseg naših obzira može proširiti u teoriji pravde tako da može imati vjerovatnost danas, i ne možemo očekivati jednoglasnost o prikladnom području našeg obuhvata. Ali ni jedna teorija pravde danas ne može ignorisati cijeli svijet osim naše zemlje, i ne uzeti u obzir naše sveprisutno susjedstvo u svijetu danas, čak i ako postoje pokušaji da nas se uvjeri da samo našem lokalnom susjedstvu dugujemo bilo kakvu pomoć u prevazilaženju nepravde. Mi smo sve više povezani ne samo našim međusobnim ekonomskim, društvenim i političkim odnosima, ali također maglovito dijeljenim ali dalekosežnim obzirima o nepravdi i neljudskosti koji predstavljaju izazove za naš svijet, i nasilje i terorizam koji im prijeti. Čak i naše zajedničke fustracije i misli o globalnoj bespomoćnosti može ujediniti radije nego dijeliti. Ostalo je malo ne-susjeda u svijetu danas."

Životi, slobode i mogućnosti

• "Pojedinačna ljudska bića sa njihovim različitim pluralnim identitetima, mnogobrojnim afilijacijama i različitim udruživanjima su suštinski društvena stvorenja sa različitim vrstama društvenih odnosa. Prijedlozi da vidimo osobe tek kao članove jedne društvene grupe temelje se na neprikladnom razumijevanju opsega i kompleksnosti bilo kojeg društva u svijetu."

Sposobnosti i sredstva

• "Bogatstvo nije nešto što vrednujemo samo zbog njega samog. Niti je neizbježno dobar pokazatelj toga kakvu vrstu života možemo ostvariti na temelju našeg bogatstva. Osoba sa ozbiljnim invaliditetom ne može se smatrati privilegovanom samo zbog toga što ima veći prihod ili bogatstvo nego njen zdrav susjed. Zaista, bogatija osoba koja ima invaliditet može biti podvrgnuta mnogim ograničenjima koje siromašija osoba bez fizičkih nedostataka nema. U ocjeni prednosti koje različiti ljudi imaju u međusobnom poređenju, moramo gledati sveukupne sposobnosti koje mogu uživati. Ovo je sigurno jedan važan argument za korištenje pristupa sposobnosti nad koncentrisanjem na prihodu i bogatstvu usmjerenom na sredstva kao temelj evaluacije. S obzirom da je ideja sposobnosti povezana sa suštinskom slobodom, daje središnju ulogu stvarnim sposobnostima osobe da čini različite stvari koje ona smatra vrijednim za činjenje. Pristup sposobnosti fokusira se na ljudske živote, i ne samo na sredstva koje ljudi imaju, u obliku posjedovanja - ili mogućnosti korištenja - predmeta ugodnosti koje osoba može posjedovati. Prihod i bogatstvo često se uzimaju kao temeljni kriteriji ljudskog uspjeha. Predlažući temeljni zaokret u fokusu pažnje od sredstava za život do stvarnih spobodnosti koje osoba ima, pristup sposobnosti cilja na dosta radiklanu promjenu u standardnim evaluativnim pristupima koji se naširoko koriste u ekonomiji i društvenim studijama."

Praksa demokratije

• "Uloga demokratije u spriječavanju nasilja između zajednica zavisi od mogućnosti inkluzivnih i interaktivnih političkih procesa da potčine otrovne fanaticizme razdornog komunalnog razmišljanja."

Ljudska prava i globalni imperativi

• ""Postojanje" ljudskih prava očito nije poput postojanja, recimo, Big Bena u središtu Londona. Niti je poput postojanja zakonodavnog prava u registru propisa. Proklamacije ljudskih prava, čak i ako su istaknute u formi priznavanja postojanja stvari koje se zovu ljudska prava su stvarno snažne etičke izreke oko toga šta se treba činiti. Oni zahtijevaju priznavanje imperativa i ističu da se nešto mora učiniti u ostvarivanju tih priznatih sloboda koje se prepoznaju kroz ta prava. Jedna stvar koja nisu jesu tvrdnje o tome da ta ljudska prava već jesu ustavnovljena pravna subjektivna prava, utvrđena kroz zakonodavstvo ili common law."

• "Priznavalje ljudskih prava nije insistiranje da svako ustane da pomogne u spriječavanju bilo kakvog kršenja ljudskog prava ne bitno gdje se događa. To je, radije, priznavanje da ako je neko u poziciji da učini nešto učinkovito u spriječavanju kršenja takvog prava, onda taj ima dobar razlog da učini upravo to - razlog koji mora biti uzet u obzir u odlučivanju šta se ima činiti. Još je moguće da druge obaveze, ili ne-obavezujući obziri, mogu prevagnuti razlog za pojedinačnim činom u pitanju, ali razlog nije jednostavno uklonjen kao "da nema veze sa mnom". Postoji univerzalni etički zahtjev ovdje, a ne jedan koji automatski identificira gotova djelovanja koja su slobodna od slučajnosti."