Gunther Teubner

Izvor: Wikicitati
Jump to navigation Jump to search
Gunther Curt Max Teubner
njemački pravni teoretičar
Rođenje 30. april 1944.
Herrnhut, Njemačka
  • "Istina je da je pojedinačna kognicija oblikovana društvenim institucijama poput prava, kroz socijalizaciju [...] Ali to je tek pola istine. Druga polovina je u tome da institucije poput prava "misle" nezavisno od umova njihovih članova. Pravo autonomno procesira informacije, stvara svjetove značenja, postavlja ciljeve i svrhe, proizvodi konstrukte stvarnosti, i oblikuje normativna očekivanja - i sve ovo skroz pored konstrukcija svijeta u umovima pravnika. Takva konstruktivistička pravna epistemologija je u isto vrijeme i neindividualistička i nekolektivistička. Ne treba joj pribježište u pojedinačnim činiocima i namjerama; u isto vrijeme ne pretpostavlja postojanje suprapojedinačnog kolektivnog entiteta, "Denkkollektiv", "kolektivne svijesti", Svijet III, pravna svijest, Weltgeist..." (How the Law Thinks: Toward a Constructivist Epistemology of Law)


  • "Pravo je komunikacija i ništa do komunikacije [...] Pravo se definiše kao autopoetski društveni sistem, to jeste, mreža elementarnih operacija koje rekurzivno reprodukuju elementarne operacije. Osnovni elementi ovog sistema su komunikacije, ne pravila; pravo nije, kako to tvrde analitičko-normativističke pravne teorije, sistem pravila. U drugu ruku, društveno-realističke definicije prava kao sistema pravnih profesionalaca i organizacija su problematične također, jer one vide ljudske činioce kao temeljne elemente prava i druge društvene institucije. Samoreprodukujući karakter prava kao društvenog procesa postaje razumljiv samo ako izaberemo komunikacije kao temeljne elemente prava. Pravo kao autopoetski društveni sistem nije sačinjen ni od pravila ni od pravotvoraca, već od pravnih komunikacija, definiranih kao sinteza tri selekciona značenja: izričaj, informacija, i razumijevanje." (Ibid.)


  • "Pravo postaje autonomno od opće društvene komunikacije. Ono se razvija u zatvorenu komunikativnu mrežu koja proizvodi ne samo pravne činove kao svoje elemente i pravna pravila kao svoju strukturu, već također i pravne konstrukte stvarnosti [...] Epistemski autoritet pravnog diskursa je nepobitna činjenica savremenosti, i našli smo načine i sredstva da živimo sa činjenicom višestrukih istina - naučnih istina, pravnih istina, političkih istina. Res judicata je klasični primjer institicionaliziranog sukoba između pravnih činjenica i naučnih činjenica. Čak i ako se može dokazati sa naučnim dokazima da je faktička tvrdnja u pravnoj proceduri blatantno pogrešna, ta faktička tvrdnja suda - ili čak gore, njene pravne, ekonomske, i društvene posljedice - neće biti izmijenjene (osim nekih veoma rijetkih, usko definiranih izuzetaka) osim ako su ispunjeni proceduralni zahtjevi i iscrpljeni pravni lijekovi. Jasno je da se naučne činjenice sukobljavaju sa pravnim činjenicama, ali naučili smo živjeti sa tim sukobom, racionalizirajući ga prizivajući više vrijednosti, poput pravne sigurnosti, ili pribjegavajući relativnosti naših kulturnih područja." (''Ibid.'')