Glas divine

Glas divine
Autor	Safet Sijarić
Originalni naziv	Glas divine
Datum izdanja	2004.

• "Tako ga je iznenadio sijev njezina oka, i posjekla britva njene vjeđe, ošamutio lica žar i plamen. I tako ga zadivio živi njezin kret i lom. I zanijelo nešto tamo u njoj."

• "- Pa što ga ne mršnu? - zagrme sad na nju otac, koji joj se, zbog nečeg, vazda činio kao neki strašni dub. Krupnih i čvrstih ruku, neodoljivo sličnih granama na hrastu, bješe se nadvio nad nju svom širinom ramena. Ogroman i sur. - Đe su t' usta?!..

Djevojka ne smjede da vrda. Nije ga mršnula."

• "U kući Huseina Dolovca, iako bijaše doba večernjeg spremanja, sve se bilo nekako stišalo, primirilo. Oglašavala se, svojim plamtajem i pucketanjem, jedino vatra na ognjištu.

- Da l' se 'vo nešto ču? - iz čista mira zasta u pokretu brižna Sanina mati.

Ništa se nije čulo. Ali kao da se nešto predosjećalo, slutilo. Oči nijesu treptale. Pluća nijesu disala. Usta su bila otvorena. U zraku je vladao strašni neki tajac. Taman ka 'no kad zaurla u gori divina, pa zašuti..."

Drugi o djelu

• Mehmed Đedović
  • "Sijarić dugo piše svoje romane, a još duže ih ’cijedi’, teše, brusi, koriguje, držeći se one Kišove da riječi treba ubijati kao gamad, što je za pisca najteže. (...) U Glasu divine, djevojka je ukradena iz kuće, šta ukradena, kuća je hajdučki napadnuta, otac, majka i brat djevojkin ubijeni a ona na zor, sa Arslanom na konja pa u planinu, i još na konju je silovana."