Idi na sadržaj

Giorgio Pino

Izvor: Wikicitati
Giorgio Pino
Rođenje29. juni 1972.
Palermo, Italija
  • "Pravilo priznanja predstavlja niz normativnih obzira koji općenito usmjeravaju zvaničnike koji primjenjuju pravo u identifikaciji prava kojeg su oni dužni da primjene u svojoj institucionalnoj nadležnosti [...] Pravilo priznanja, stoga, daleko od toga da je lista kriterija valjanosti, predstavlja spektar kriterija i obzira koji rukovode sudiju u njegovoj funkciji primjene prava: može uputiti sudiju na primjenu valjanih pravnih normi ili, kakav je već slučaj, prema primjeni neke druge vrste standarda, ili čak prema primjeni neke izvan-pravne norme; i također će dati i prednost nekoj metodologiji tumačenja. U cijelosti, u savremenim, kompleksnim pravnim sistemima, proizvodima duge historijske stratifikacije, sa višestrukim izvorima, i kompliciranim interakcijama sa drugim normativnim sistemima (kao što su strani pravni sistemi, međunarodne organizacije, i tako dalje) sasvim je nevjerovatno da pravilo priznanja nalikuje bilo čemu kao što je dobro struktuiran, aksiomatski niz kriterija [...] [O]vaj "niz" normativnih obzira biti će sigurno prepoznatljiv, a njegove aktivnosti čak predvidljive, u određenom stepenu: predstavljat će način na koji zvaničnici shvataju njihovu institucionalnu ulogu, i način na koji je uobičajeno sprovode." (Farewell to the Rule of Recognition?)


  • "[U] modelu "ustavne države" važnost materijalne valjanosti postaje presudna: materijalna valjanost je sami temelj sudske kontrole zakonodavstva od savremenih ustavnih sudova. Barem u ustavnim državama zakoni su potpuno valjani ako i samo ako su: a) propisno usvojeni (formalna valjanost), i b) koherentni sa relevantnim suštinskim ustavnim normama (materijalna valjanost). / [A]ko u ustavnim državama pravna valjanost znači i materijalnu valjanost, i ako postoji interpretativni odnos između prava i moralnosti (kako općenito, ali posebno u tumačenju moralno opterećenih ustavnih klauzula), onda odmah slijedi zaključak: utvrđivanje pravne valjanosti, u liku materijalne valjanosti, uključuje nužan odnos između prava i morala. U ustavnoj državi, određivanje materijalne valjanosti pravnih normi, daleko od toga da je stvar činjenica, nužno uključuje tumačenje, i posebno neku formu moralnog rasuđivanja." (Positivism, Legal Validity, and the Separation of Law and Morals)