"Ljudi imaju pravo da se njihovo pravedno vlasništvo ne presene sa njih bez njihovog pristanka. Stoga je krađa nepravedna. Ali eksploatisana osoba prenosi njegovo vlasništvo, uključujući usluge, dobrovoljno. Kako eksploatacija može biti nepravedna? [...] [I]ako oblik deprivacije koji je uključen u eksploataciju nije isti kao onaj koji je uključen u kršenje prava, on rezultira iz takvih kršenja i, štaviše, dvije deprivacije mogu biti iste vrijednosti. Drugi, dok krešenje prava - paradigmatski primjer je krađa - jeste bilateralni odnos, eksploatacija je suštinski trilateralni odnos. Barem tri osobe, ili skupa osoba, potrebne su za eksploataciju. Uzmimo ono što se općenito smatra arheotipskom formom eksploatacije - ropstvo. Može se pomisliti da je ropstvo jasan primjer bilateralnog odnosa u kojem gospodar jednostavno tjera roba da prenese nešto što je od veće vrijednosti nego što on prima zauzvrat. Ali, osim u netipičnom primjeru gdje gospodar čini nesaradnju roba bukvalno nemogućnom, ovo nije istina. Jasnije razumijevanje odnosa ropstva jeste ono koje ga tumači, kao bilo koji odnos vlasništva, kao trilateralni: odnos između gospodara, roba, i svih drugih osoba. Upravo prisilno isključenje, od strane gospodara, svih osoba od trgovanja sa robom stvara okolnosti robove eksploatacije." (A Liberal Theory of Exploitation)
"Monopol osobe nad vlasništvom njegovih jedinstveno-stručnih usluga je u kritičnoj mjeri različit od monopola te osobe nad prirodnim resursima. Drugi je osiguran kroz kršenje prava, dok prvi nije. Drugi može činiti okolnosti eksploatacije, dok prvi ne može. Značajnije, miješanje u trgovanje sa drugim može spriječiti eksploataciju, dok miješanje u trgovanje prvim dovodi do eksploatacije, prisilno spriječavajući druge da plate vlasniku usluge onoliko koliko to njima vrijedi." (Ibid.)
"[D]vije ključne komponente eksploatativnog aranžmana [...] su: (a) da eksploatisana osoba izvlači (ili je pod rizikom da izvlači) nepravično nizak nivo koristi i/ili trpi nepravično visok nivo troška ili štete; i (b) da je pristanak eksploatisane osobe manjkav ili nevaljan. / Od ovih, (a) je najintuitivniji i očitiji. Jer u standardnim slučajevima eksploatacije, radnici nisu dovoljno plaćeni, previše rade, predmet su neugodnosti i povrdda, ili ugruženi od strane neskrupuloznih šefova, i temeljni aspekt eksploatacije radnika jeste činjenica da oni trebaju biti plaćeni više, da trebaju raditi manje teške poslove, ili da trebaju imati bolje uslove rada. I ako su svi ti prigovori ispunjeni, u većini slučajeva eksploatacija će nestati; bilo bi teško tvrditi da je radnik eksploatisan, a istovremeno držati da je pravično plaćen i dobro tretiran u svakom pogledu. [Što se tiče (b)], to je manje očito i više sporno. Moja je sugestija da eksploatacija obično nastaje tamo gdje postoji manjkavost u pristanku. Protiv ovoga, neko bi mogao tvrditi da eksploatacija može nastati čak i kada je valjan pristanak prisutan. Na primjer, neplaćeni pripravnici, asistenti na fakultetu, medicinske sestre u gradovima sa samo jednom bolnicom itd. mogu biti eksploatisani čak i ako je njihov pristanak da uzmu te pozicije bio dobrovoljan i dobro obavješten. Postoje međutim razlozi za preferiranjem gledišta po kojem je manjkav pristanak ključni element u (barem gotovo) svim slučajevima eksploatacije. Glavni jeste taj da slučajevi u kojima postoji briga oko nepravične raspodjele, a ipak u kontekstu potpuno valjanog pristanka, više izgledaju kao primjeri loše sreće ili darežljivosti ili nemara na strani putativno eksploatisane žrtve, nego da istinski slučajevi eksploatacije." (Exploitation in International Paid Surrogacy Arrangements)
