Dvije rasprave o vladi

Izvor: Wikicitati
Jump to navigation Jump to search
Dvije rasprave o vladi
Autor
John Locke
Originalni naziv
Two Treatises of Government: In the Former, The False Principles and Foundation of Sir Robert Filmer, And His Followers, are Detected and Overthrown. The Latter is an Essay concerning The True Original, Extent, and End of Civil-Government
Datum izdavanja
1689.



  • "Prirodno stanje ima prirodno pravo koje ga uređuje, koje obavezuje sve, i razlog, koji je to pravo, uči svo čovječanstvo, one koji ga tek i konsultuju, da budući da su svi jednaki i nezavisni, niko ne treba da povrijedi drugoga u njegovom životu, zdravlju, slobodi, ili posjedu." (Druga rasprava o vladi, poglavlje II, odjeljak 6)


  • "Pravo, koje je trebalo da upravlja Adamom, jeste isto koje je trebalo da upravlja svim njegovim potomstvom, pravo razuma. Ali njegovi potomci, zbog različitog načina ulaska u svijet, različitog od njega, prirodnim rođenjem, koje ih je proizvelo neukim i bez upotrebe razuma, nisu tada bili pod pravom; jer niko ne može biti pod pravom, koje nije njemu proglašeno; a ovo pravo budući da je proglašeno ili učinjeno znano samo razumom, za onog koji još nije došao do stanja upotrebe razuma, ne može se reći da je pod ovim pravom; te Adamova djeca, budući da nisu odmah po rođenju bila pod ovim pravom razuma, nisu odmah bila slobodna: jer pravo, u svom pravom značenju, nije toliko ograničenje, koliko je uputstvo slobodnom i inteligentnom biću za njegov stvarni interes, i ne propisuje dalje nego što je za opće dobro onih koji su pod tim pravom: da mogu biti sretniji bez njega, pravo, kao neskorisna stvar, samo bi iščezlo [...] [S]vrha prava nije da ukine ili ograniči, već da sačuva i uveća slobodu: jer u svim stanjima stvorenih bića, koja su sposobna za zakonodavstvo, tamo gdje nema prava nema ni slobode: jer sloboda znači biti slobodan od ograničenja i nasilja drugih; što ne može biti gdje nema prava: jer sloboda nije, rečeno nam je, sloboda za svakog čovjeka da čini šta hoće: (jer ko može biti slobodan kada hir svakog drugog čovjeka može njim dominirati?) već sloboda da raspolaže, i određuje kako želi, svoju osobu, djelovanje, posjede, i svoju cjelokupnu imovinu, u okviru dopuštenja onih zakona pod kojima je, i stoga da ne bude predmet proizvoljne volje drugih, već da slobodno slijedi svoju." (Druga rasprava o vladi, poglavlje VI, odjeljak 57)