Idi na sadržaj

Dubravske kukrice

Izvor: Wikicitati

Dubravske kukrice je zbirka narodnog humora bosanskohercegovačkog književnika Džafera Obradovića



  • "Mešan Šuta, zvani Puh, pošao s ukućanima brati duhan. Kako se u berbu duhana polazi još zamraka da bi se posao okončao prije nego što sunce grane, ne vidje odmah da mu svi berači nisu na broju. Kad se malo razdani, primijeti da mu nedostaje najmlađa nevjesta, te priupita sina Adema, zvanog Kikilo:
– Što to nema snahe Munte?
– Ona, babo, ne može. Čuva trudnoću – snishodljivo će Adem.
– A što je čuva, nije zar bijesno tele pa da joj pobjegne? – u čudu će Mešan.
– Nije tele, nego pantljike. Doktor rekao da su joj slabe pantljike, pa do porođaja mora mirovati – ljutnu se Adem.
– Jebale te i pantljike i doktor! – zgranu se Mešan. – Tebe je tvoja mater rodila na ovoj istoj njivi dok je duhan kopala, ispao si joj iz prkna pravo na zemlju, i nije se na te ni okrenula dok nije uskopala red dokraja! Pa eto te kolik dub!"


Drugi o knjizi

[uredi]
  • "Priče u Dubravskim kukricama ostaju na onom primarnom stepenu smijeha koji definiramo humornim atribucijama, a samo u rijetkim prilikama tendiraju ka satiričnim ili sarkastičnim efektima smijeha. Humor zadržava onu dobroćudnu, bezazlenu, neuvredljivu crtu prema akterima šaljive priče, budući da je i njihovo učešće u smiješnim situacijama posve slučajno i često bez volje aktera, pa bi sarkastično ili groteskno označavanje i usmjeravanje značilo inauguraciju žrtve i, na izvjestan način, njeno poniženje." (Alija Pirić)


Vanjski linkovi

[uredi]