David Feldman

David Feldman
Rođenje	Velika Britanija

• "Ne čini mi se da je ustavno tumačenje stvar traženja jednog istinskog značenja autoritativnog teksta. Značenje ustavnog teksta nastaje iz načina na koji se koristi i primjenjuje. Prvi zadatak ustavnog tumača jeste da prezentuje ono što se njemu ili njoj čini najboljim, ili najlegitimnijim, oblikom raspodjele funkcija, ovlaštenja i dužnosti između institucija, i njihovih prikladnih ograničenja, imajući u vidu matricu tekstualnih i netekstualnih pravila i praksi priznatih od ustavnih činilaca u državi. Dalje, tumač mora opravdati praktični ishod u konkretnim slučajevima objašnjavajući kako se može vidjeti kao opravdano čitanje i davanje učinka tekstu ili skupu praksi. Ovo je uslov za ustavnu legitimnost tumačenja. Tekst postavlja ograničenja na moguća rješenja jer ne može opravdati ishode upućujući na tekst ako se tekst ne može nikako razvući da pokrije preferisane ishode; ali, uz to ograničenje, tekst je izvor inspiracije radije nego određujući faktor. Ovo gledište ima značajne implikacije za odnos između tumača i pravotvoraca, i za druge aspekte pravne i političke teorije. Za trenutne svrhe, njegov značaj proističe iz načina na koji pomaže razumijevanje tehnika tumačenja. Naročito, usvojene tehnike ili metode tumačenja će zavisiti od određenog broja faktora, uključujući lakoću sa kojom se preferirani ishod može uglaviti unutar relevantne ustavne norme." (Factors Affesting the Choice of Techniques of Constitutional Interpretation)

• "Koji god da mu je oblik, ni jedan ustav nije samo-objašnjavajući ili samo-provođeći: ako mu se treba dati značenje u konrektnim kontekstima, to se može dogoditi tek kroz tumačenje; ali tumačenje će vjerovatno biti provedeno različito, zavisno od oblika ustava." (ibid.)

• "Ustavi su živi instrumenti, i mogu mijenjati svoje temeljne odlike kroz vrijeme." (ibid.)

• "Taktike tumačenja koje neko usvoji će zavisiti od funkcije koju vrši. Ako neko piše udžbenik o ustavnom pravu, najbolja taktika će biti ona koja ima tendenciju da proizvede opis ustava koji izgleda racionalno, koja jasno i ubjedljivo objašnjava prakse i tekstove koji se promatraju, i koja je razumna u skladu sa prevladavajućim principima. Neko ko nudi kritiku trenutnih aranžmana i prijedloge za promjene vjerovatno neće biti previše zabrinut za to da li izabrane metode tumačenja proizvode racionalnu sliku; zaista, on ili ona će se vjerovatno fokusirati naročito na nekoherentne ili disfunkiconalne aspekte ustava. Osoba koja mora koristiti ustav kao uputu za djelovanje, ili kao mjerilo za ocjenjivanje njegove ili njene odluke ili djelovanja, mora pristupiti ustavnom tumačenju na značajno različit način, i na interpretativnu strategiju ili taktiku koju usvoji utjecat će naročite funkcije koje vrši i odnos između ustavne i institucionalne kompetencije tumača i one institucije na koju će utjecati zaključci tumača u određenoj okolnosti. Na metodu tumačenja će također utjecati, i treba da utjeće, određeni broj drugih odlika ustavnog tumačenja. One uključuju činjenicu da ona često uključuje nekoliko istovremenih tumačenja (tumačenje ustavne odredbe u svjetlu tumačenja pravila čija valjanost je dovedena u pitanje, i suprotno), i činjenica da je ustavno tumačenje rijetko, ako ikada, ograničeno na konkretne situacije ili specifično zakonodavstvo na koje se odnosi slučaj, jer će se tumačenje vjerovatno primjeniti na druge, veoma različite, situacije u budućnosti. / Kakav god da je kontekst, svi ustavni tumači moraju učiniti dvije stvari. Prvo, oni moraju definisati svoju prikladnu ulogu u odnosu na ustav, vis-à-vis drugih institucija, tako da se može pokazati kako djeluje razdvajanje vlasti unutar države. Drugo, oni moraju ponuditi oblik rasuđivanja, ili persuazivnog argumenta, da bi opravdali ili legitimisali svoje zaključke, i moraju ga utemeljiti u jeziku ustava. Samo ispunjavajući te odgovornosti može se proces tumačenja držati u prikladnoj granici, i ideal demokratskog konstitucionalizma biti održan, u zakonodavstvu, upravi, pravosuđu i akademskoj zajednici." (ibid.)