Daryl J. Levinson

Izvor: Wikicitati
Jump to navigation Jump to search
Daryl J. Levinson
američki pravni teoretičar
Rođenje
Sjedinjene Američke Države
  • "Ustavi će [...] pridobiti veći političku podršku protekom vremena, kao rezultat samo-stabilizirajuće koordinacije, saradnje, specifičnih ulaganja, i političke povratne veze [feedback]. Posljedično tome, ako je sve drugo isto, starije ustave će biti teže promijeniti ili odbiti nego mlađe. Ali sve ostalo neće biti isto. Kako ustavi stare, mi možemo očekivati da će oni izgubiti svoju vezu da funkcionalnim i političkim interesima koji su ih doveli u postojanje. Ustavni aranžmani koji su, u vrijeme njihovog stvaranja, pogodovali nekim ili svim grupama u društvu ili učinili uspješno riješavanje političkih neslaganja će sve više postajati politički proizvoljni i funkcionalno opsoletni kako se politika i društvo oko njih budu mijeanjali. Rasti će politički pritisak za ustavnom reformom i zamjenom da bi se bolje podudarila ustavna pravila i aranžmani sa preovladavajućim obrascima političke moći i društvenih potreba. Kako ustavi stare, onda, stabilizirajući efekti ustoličenja bore se sa destabilizirajućim efektima opsoletnosti. Bez znanja opsega tih sukobljenih efekata, nemamo osnov za predviđanje da li će ustavi postajati više ili manje politički stabilni kako vrijeme protiče [...] Kao posljedica, ustavna pravila i aranžmani koji su početno stvoreni da služe interesima politički moćnih ili šireg društva mogu se održati dugo nakon, i bez obzira na činjenicu, što su prestali služiti bilo kojim od tih izvornih interesa." (Parchment and Politics: The Positive Puzzle of Constitutional Commitment)


  • "U opsegu u kojem ustavno pravo treba da pomogne u rješavanju agencijskog problema predstavničke vlade 'čuvajući društvo protiv ugnjetavanja od njenih vladara', sudovi mogu igrati vrijednu dodatnu ulogu autoritativnog identifikovanja i publiciranja ustavnih kršenja i stoga podupiranja koordinirane odbrane šire javnosti. Budući da bi javnost imala koristi od sudskog nadzora vladinih zvaničnika, ona ima podsticaj da se odupre bilo kojem pokušaju samozainteresovanih zvaničnika da se miješaju u rad Suda ili potkopaju njegov autoritet. Ovo objašnjenje 'zvona za uzbunu' sudske uloge u zaštiti narodne suverenosti protiv nepovjerljivih vladinih činilaca oslikava se u savremenom empirijskom dokazu da Sudske odluke nisu manje - već možda i više - u skladu sa javnim mišljenjem nego sa onim političkih grana vlasti [...] Ustavni tekst je jedna važna fokalna tačka, ali budući da je test često maglovit, irelevantan, ili suštinski neprihvatljiv, sudska kontrola je izrasla kao alternativni lokus ustavne koordinacije. Sudsko rješavanje političkih kontroverzi je vrijedno političkim činiocima, dajući im razlog da poštuju i očuvaju sudski autoritet, bez obzira na njihovo suštinsko slaganje ili neslaganje sa ishodima [...] Dalji razlozi za potporu sudskog autoriteta slijede iz logike ponovne igre i reciprociteta. Drugi standardni model sudske nezavisnosti zamišlja sukobljene političke koalicije koje se prešutno slažu da podrže nezavisno sudstvo da bio se ogradili od rizika sve-ili-ništa obrta političke sreće [...] Političke koalicije koje pak sigurno drže vlast mogu imati koristi od sudske kontrole na druge načine. Naime, sudovi mogu biti koristi u provođenju njihovih političkih agendi [...] [M]ožemo ući u trag podrške nekih grupa za Sud u njihovim specifičnim investicijama u sudski autoritet. Pravnici mogu biti dobar primjer. Dok je advokatska komora uvijek bila podijeljena u političkoj i ideološkoj liniji, pravnici su isticali cehovni interes u odbrani i proširenju sudskog autoriteta." (Ibid.)


  • "Da bi ustavi služili kao pravila političke igre, oni sami moraju izbjeći da postanu politička igra. Ipak, kao što je Madison dobro razumio, ustavi ne mogu uspjeti stojeći u potpunosti van politike; baš suprotno, upravo je društvena i politička podrška sve ono što čini ustave nečim više od običnog papira." (Ibid.)