Cilj u pravu

Izvor: Wikicitati
Idi na: navigaciju, pretragu
Cilj u pravu
Autor
Rudolf von Jhering
spis teorije prava
Originalni naziv
Der Zweck im Recht
Datum izdavanja
1877–1883




  • "Trenutna definicija prava je sljedeća: pravo je suma prinudnih pravila na snazi u državi, i po mom mišljenju je istinita. Dva elementa koje sadrže su ono pravila, i ono realizacije kroz prinudu." (10)


  • "Prinuda stavljenja u izvršenje od strane države čini apsolutni kriterij prava; pravno pravilo bez pravne prinude je kontradikcija u pojmu, vatra koja ne gori, svjetlo koje ne svijetli. Nije bitno da li je ova prinuda stavljena u provođenje od strane suda (građanskog ili krivičnog) ili upravnih vlasti. Sva pravila koja su realizirana na ovaj način su pravo, sva druga, čak i ako se zaista slijede u životu na neprigovoriv način, nisu pravo; ona postaju pravo tek kada im se doda vanjski element političke prinude." (10)


  • "Dolazimo stoga do rezultata da postoje tačke unutar pravnog poretka gdje prinuda neuspijeva. Ako mi, ipak, dodijelimo karakter pravnog pravila, zakona, na pravila koja zakonodavac postavi u odnosu na njih, to je zbog duplog obzira: prvo, jer je čitava institucija, od koje oni čine tek mali dio, pravnog karaktera, i onda zbog toga što prema namjeri zakonodavstva oni ističu ono isto neupitno poštovanje i valjanost koji su realizirani u svim drugim pravilima kroz prinudu. Monarh koji prekrši ustav, porotnik koji osudi ili oslobodi optuženog protiv svog boljeg znanja, krši pravo, a ne moral; iako ga pravo ne može doseći." (10)


  • "Drugi element koncepta prava je norma; ona sadržava unutarnju stranu prava, prinuda vanjsku. Sadržaj norme je ideja, tvrdnja (pravno pravilo), ali tvrdnja praktične vrste, tj., uputa za ljudsko ponašanje. Norma je stoga pravilo prema kojem se trebamo da upravljamo." (11)


  • "Norma se stoga definiše kao apstraktna naredba za ljudsko ponašanje." (11)


  • "Razlika između imperativa prava i onog morala i etike jeste da ovi prvi imaju element vanjske prinude povezan sa njima silom države i upravljanoj od iste." (11)


  • "Sa osobom sudije, ili, preciznije, vlasti, koji provode naredbe države, dosegli smo tačku gdje je ideja prinude dokazana kao apsolutno istinita u pravu, i valjana bez izuzetka. Kriterij svih pravnih normi jeste njihovo ostvarenje kroz prinudu od državnih vlasti imenovanih za tu svrhu; da li viši prinuđuju niže; da su oni sami ograničeni da prinuđuju; da sudija ili upravnici prinuđuju privatne osobe, ili da, kao u monarhiji, monarh sam prinuđuje bez da je sam prinuđen. Posmatrano iz ove tačke gledišta svo pravo se predstavlja kao sistem prinude ostvarene od države; kao mašinerija prinude organizirana i upravljana državnom silom. Sve norme bez izuzetka dolaze pod ovu tačku gledišta; čak i one na koje je pažnja ukazana iznad u odnosu na vladara i porotu. Tamo prinuda zaista neuspijeva u svojoj moći nad njima dvoma, ali i tamo se tiče, također, njenog izvršenja na druge." (11)


  • "Nije izraz norme od strane države to što joj pridaje karakter pravne norme, već tek okolnost da ona obavezuje njene organe da je izvrše koristeći vanjsku prinudu. Kodeks morala ili katehizma kompiliran od strane države; uputa za učenje izdata od strane komisije ispitivača; sistem spelovanja izdat od strane ministarstva obrazovanja, nisu obavezujući; ništa od toga nema značenje pravne norme. Samo ona norma može istači pravni naslov čije ostvarenje je putem prinude država nametnula svojim organima." (11)


  • "Naš rezultat je stoga da se kriterij pravne norme ne sastoji u njenoj vanjskoj učinkovitosti u upravljanju naroda, već u njenoj unutrašnjoj operaciji u upravljanju državnih vlasti. Prvo ostaje kaskati daleko iza; i vidjet ćemo stoga, ako želimo da izrazimo koncept pravne norme tačno u jurističkom smislu, da ne pogriješimo, ako je definišemo u odnosu na njenu formu kao da sadrži apstraktnu naredbu upravljeno na organe državne sile. I vanjska učinkovitost, tj., poštovanje iste od strane naroda, u onoj mjeri u kojoj za to ima okolnosti, mora biti označeno iz ove čisto formalno-jurističke tačke gledišta (ne iz teleološke) tek kao sekundarna u poređenju sa drugom kao primarnom. Sve pravne naredbe bez izuzetka su upravljene na prvom mjestu na vlasti." (11)


  • "[M]jerilo prava nije apsolutno mjerilo istine, već relativno mjerilo cilja. Iz toga slijedi da sadržaj prava ne samo može, već i mora biti beskonačno raznorodan."


  • "Misao da pravo u osnovi mora biti svuda jedno i isto, nije ništa pametnija od nekadašnje ideje, da liječenje sviju bolesti mora biti podjednako - jedno univerzalno pravo za sve narode bilo bi što i univerzalni recept za sve bolesti, to je vječito traženi kamen mudrosti, koji u stvari ne traže mudraci već samo budale."


  • "Volja je moć vlastite kauzalnosti spram izvanjskog svijeta."


  • "Radnje bez interesa bile bi isto tako apsurdne, kao i radnje bez cilja. To je psihološka nemogućnost."


  • "Pa tu i nalazimo slične pojave u prirodi: kredne stijene infusorija, životinjica, koju golo oko nije u stanju vidjeti, stvaraju čitave bregove. Infusorija, to je egoizam, koji živeći isključivo sebe radi, podiže svijet."


  • "Da li društvo može izaći na kraj samo s onim radnjama i neradnjama svojih članova, koje je ono u stanju platiti ili iznuditi?"


  • "Zakon, koji bi imao učinak samo dok je tu bič, postao bi nemoćan svagda, kad ne bi bilo biča na dogledu..."


  • "Ko bi htio popratiti pravo do njegovih prvih početaka, u mnogim bi slučajevima naišao na silu jačih, koja je slabijima postavila pravo."


  • "Iskustvo nas uči da državna vlast ne služi baš uvijek interesima cijelog naroda, već, štoviše, često interesu samo jednog moćnog staleža, te prema tome zakonodavstvo ne udešava tada pravo onako, kako će prije svega biti što korisnije za interes povlaštenog staleža."


  • "Ja sam još ranije iznio uvjerenje da najjači impuls za društveni napredak nije u razmišljanju, već u trpljenju. Pritisak, koji čine... ustanove mora se tek osjetiti, a zloupotreba da duboko i bolom zasiječe u živo meso, da bi čovjek bio razdražen i izložio kritici postojeće stanje."
Wikipedia