Branko Ćopić

Izvor: Wikicitati
Idi na: navigacija, traži
Branko Ćopić
Branko Copic.jpg
bosanskohercegovački književnik
Rođenje
01.01.1915.
Hašani, Bosna i Hercegovina
Smrt
26.03.1984.
Beograd, Srbija
  • "Bosna je zemlja prepuna čari,
trepeta šuma i bljeska vode,
brda joj kite gradovi stari,
nad njima sinji oblaci brode.
Čini se, to je začaran kraj
kroz koju vilu progoni zmaj."
(iz pjesme "Bosna")


  • "Sad je kasno, već mi kosa sijedi,
gledam Unu, ćuti kao nijema,
zalud lutam ulicama znanim,
sve je pusto, tebe više nema.
Ej, godine, nemjerljive, skupe!
Zbogom, mala, iz Bosanske Krupe!"
(iz pjesme "Mala moja iz Bosanske Krupe")


  • "Umnožavaju se po svijetu crni konji i crni konjanici, noćni i dnevni vampiri, a ja sjedim nad svojim rukopisima i pričam o jadnoj bašti sljezove boje, o dobrim starcima i zanesenim dječacima. Gnjuram se u dim rata i nalazim surove bojovnike: golubijeg srca. Prije nego me odvedu, žurim da ispričam zlatnu bajku o ljudima. Njeno su mi sjeme posijali u srcu još u djetinjstvu i ono bez prestanka niče, cvjeta i obnavlja se." (Bašta sljezove boje, u Pismu mrtvom drugu Ziji Dizdareviću)


  • "Gdje su među ljudima granice? Nema u čovjeku ni Vlaha ni Turčina. Postoji samo golema ljudska bijeda i nevolja. Jednako i vlaška i turska."


Djela[uredi]