Alex Schwartz

Alex Schwartz
Rođenje	Kanada

• "[Z]ajedničke motivacije i vrijednosti koje definiraju ustavni patriotizam ne nastaju ex nihilo [...] [U]stavni patriotizam je slučajni proizvod određene vrste političke historije, one u kojoj su ljudi prvo bili integrirani oko zajedničkog nacionalnog indentiteta unutar konteksta konsolidovane nacionalne države. Ali van konteksta nacionalne države, kako ovaj ethos treba da nastane? [...] Teorija ustavnog patriotizma pretpostavlja da ustavi mogu biti predmeti identifikacije koja stoji iznad žara sukobljenih nacionalizama. Ali ustavi su tipično proizvodi političkog sukoba, i ti sukobi, čak i ako nisu nasilni, imaju pobjednike i gubitnike [...] Imajući u vidu problem sporne historije, ako nešto poput ustavnog patriotizma treba da nastane u podjeljenom društvu, on mora nastati iz relativno novog ustavnog aranžmana, aranžmana koji teži da akonomodira (radije nego da ugnjetava) okolnosti nacionalnog pluralizma." (Patriotism or Integrity? Constitutional Community in Divided Societies)

• "[M]ožemo misliti o legitimitetu kao nečemu što se odmotava i razvija kroz vrijeme. Ovaj pojam - nazovimo ga "dijahronički legitimitet" - sugeriše proces kojim ustavni poredak zadobija povećani legitimitet kako njegove norme postaju sve više ustoličene u javnom životu [...] [M]ožemo zamisliti da ustavni poredak temeljen na dubokoj raznolikosti može također biti prihvaćen od strane više razumnih struja unutar sukobljenih nacionalizama i stoga ideja duboke raznolikosti će progresivno zadobiti za sebe široku i duboku lojalnost." (Ibid.)

• "[K]ada se vidi kroz leću integriteta, ono što bi se činilo kao sirovo političko neslaganje preobraćuje se u interpretativno neslaganje. A ovo je dobra vrsta neslaganja. Politička zajednica općenito naviknuta da tretira barem dio svojih političkih neslaganja na ovaj način - kao interpretativne probleme - ima dvije poželjne odlike. Prvo, u samom činu neslaganja o tome šta principi znače, ljudi potvrđuju da pripadaju "interpretativnoj zajednici". Ovo je izraz zajedništva, ali ne zahtijeva niti pretpostavlja da ljudi dijele zajednički identitet. Drugo, u tretiranju neslaganja o principima kao interpretativni problem, ljudi se moraju baviti značenjem tih principa. U početku to može biti činjeno tek na strateški i cinički način - ljudi mogu tražiti značenja koja pristaju njihovim specifičnim svrhama. Međutim, kako ljudi postanu naviknutiji da tretiraju političko neslaganje također kao funkciju interpretativnog neslaganja, aktivnost konstruktivnog tumačenja postaje dio rutinske gramatike javnog razuma. Na ovaj način, pragmatički ustavni dogovor će se jednom početi razumijevati kao da leži na dubljim principima (koliko god oni bilo sporno njihovo značenje ili primjena). Ukratko, nada je da će stav izražen i promoviran integritetom imati tendenciju da gura početni modus vivendi u smjeru istinske zajednice principa [...] [V]rlina integriteta (jer je također metodologija) nudi praktični vodić o tome kako se modus vivendi treba transcendirati u praksi. Naročito, integritet nudi vodić onima koji imaju posebnu odgovornost da tumače ustavne norme u ime zajednice u pitanju - nazovimo ih "javni tumači". Javni tumači su "tumači" jer njihova uloga zahtijeva od njih da učine sudove o značenju pravnih normi (a ne tek da primjenjuju interpretativne sudove koje čine drugi); oni su "javni", ne samo jer su činioci države ili što su uključeni u tumačenje javnog prava, već jer imaju posebnu odgovornost da objasne značenje pravnih normi javnosti kojoj služe. Po ovoj definiciji, suštinski javni tumači su, naravno, sudije. Ali sudije su samo podskup javnih tumača [...] Ako zajednica podijeljena sukobljenim nacionalizmima treba da bude zajednica principa (a ne tek puki modus vivendi), integritet mora biti rasprostranjen i stoga dostupan. Difuznija raspodjela interpretativne odgovornosti može pomoći po ovom pitanju [...] Ovaj scenarij zahtijeva [i] kritičnu masu javnih tumača koji su predisponirani da učine ustavni poredak najboljim što može biti; integritet ne bi bio izuzetna vrlina među ljudima koji vide njihov ustavni dogovor kao temeljno neiskupljiv i bez mogućnosti racionalne rekonstrukcije na način na koji to integritet zahtijeva [...] [O]no što integritet zahtijeva jeste da javni tumači pokušaju njihov ustavni poredak učiniti najboljim što može biti za "žanr" koji jeste. I, u slučaju podjeljenih drušava, ovo ima dodatnu ekspresivnu vrijednost promovisanja "zajednice principa" među ljudima koji inače ne dijele zajednički politički identitet [...] [G]dje su aranžmani za akomodiranje nacionalnog pluralizma već predmet modus vivendija, javni tumači imaju, ako ništa drugo, odgovornost da pokušaju da učine stvari funkcionalnim. I [...] ova odgovornost je također mogućnost da se rekonstruiše pravni poredak kao zajednica principa. Osim ako javni tumači ne preuzmu na sebe ovaj cilj, ako se ne počnu baviti konstruktivnim tumačenjem, teško je zamisliti da ostatak zajednice ikada počne smatrati plurinacionalni ustavni poredak kao išta više od strateškog kompromisa među sukobljenim grupama." (Ibid.)