Revolucija

Izvor: Wikicitati
Idi na: navigacija, traži

Citati[uredi]

  • David Mitchell
    • "Sve su revolucije prije nego počnu najobičnije maštarije, onda postanu historijske nužnosti." (Atlas oblaka)
  • Harold Berman
    • "Svaka od velikih revolucija prošla je kroz prijelomno razdoblje u kojem su se u ubrzanom slijedu donosili novi zakoni, dekreti, pravila i naredbe, koji su se zatim jednako brzo opozivali, mijenjali ili nadomiještali drugima. Na kraju, međutim, svaka od velikih revolucija pomirila se s predrevolucionarnim pravom i ponovo uspostavila mnoge njegove elemente, uključujući ih u novi sistem koji je odražavao nove ciljeve, vrijednosti i vjerovanja." (Pravo i revolucija: Stvaranje zapadnjačke pravne tradicije)
  • Hannah Arendt
    • "Savremeni koncept revolucije, nerazdvojivo povezan sa idejom da tijek historije odjednom počinje nanovo, da potpuno nova priča, priča koja nikada prije nije ispričana, upravo se odmotava, bila je nepoznata prije dvije revolucije na kraju osamnaestog stoljeća." (O revoluciji)
    • "Ključno, onda, za bilo koje razumijevanje revolucija u savremenom dobu jeste da se ideja slobode i iskustva novog početka trebaju poklopiti." (Ibid.)
    • "Ništa se, zaista, ne čini prirodnijim nego da revolucija treba biti predodređena tipom vladavine koju zbacuje; ništa se, stoga, ne čini prihvatljivijim nego da se objasni novi apsolut, apsolutna revolucija, apsolutnom monarhijom koja joj je prethodila, i da se zaključi da što je apsolutniji vladar da će apsolutnija biti revolucija koja će ga zamijeniti." (Ibid.)
  • John Finnis
    • "Historičar će biti sklon da kaže da pravila postoje zbog nastavka spremnosti da ih se prizna kao standarde za djelovanje u sadašnjosti. Ova voljnost je temeljnija od djela volje koji su izvorno stvorila pravilo, u njegovoj određenoj formi, za prihvatanje od strane zvaničnika i građana kao standarda za djelovanje. I u odnosu na veliku masu pravila u sistemu, historičar nalazi da revolucije rijetko utječu na kontinuiranu voljnost. / To nije iznenađujuće. Jer je (etički) razumno oblikovati svoju voljnost za priznavanjem postavljenih pravila kao standarda za svoje djelovanje ukazujući na sažeta pravila ili principe identifikacije, zarad održavanja koherentnosti djelovanja-u-društvu kroz vrijeme. (Jer svačiji život se mora živjeti kao projekat u vremenu). Stoga, često je razumno prihvatiti nova pravila ovlaštenja i sukcesije pravila koja su ponuđena od uspješnih revolucionara koji su sebe učinili gospodarima društva, i stoga odgovornim za zadovoljavanje slučajnosti koje će se zbiti u budućnosti. I u isti mah razumno je prikloniti se "općem principu" ([zakon koji je jednom valjano usvojen, u skladu sa kriterijima valjanosti tada na snazi, ostaje valjan dok ili ne istekne u skladu sa svojim uslovima ili uslovima impliciranim u njegovom stvaranju, ili je ukinut u skladu sa uslovima ukidanja na snazi u vremenu njegovog ukidanja]) kao da nudi razlog, na koji ne utječe revolucija, za valjanost ostatka glavnine pravnog sistema. U oba slučaja ova "razumnost" je razumnost pravde i philia politike [komunalno ili građansko prijateljstvo], koja zahtijeva pravnu koherentnost i kontinuitet i poštovanje stečenih prava. / Naravno, pravda ima i druge zahtjeve. Stoga ponekad karakter revoucije je takav da priklonjenost revolucionarnom poretku društva nije razumno. Građanin, sudija, i pravnik moraju, u takvim slučajevima, reći da pravni sistem nije više onaj kojeg su priznavali prethodno (osim u nekom sekundarnom smislu "istog pravnog sistema"). Ali samo su u tim ekstremnim slučajevima elementi diskontinuiteta značajniji za analizu (moralnu, pravnu, jurisprudencijsku) neko principi kontinuiteta." (Filozofija prava)
  • Karl Olivecrona
    • "Dok je uobičajeno zakonodavstvo učinjeno efektivnim kroz općenito poštovanje ustava, što djeluje kao stalni izvor moći, revolucionarni ustav je nametnut ljudima na druge načine. Mora postojati privremeni skup snage dovoljno jak da utjeće na promjenu ponašanja građana koji je impliciran u prihvatanju novog ustava ako obavezujućeg. Za uobičajene stvaraoce prava ne zahtijeva se nikakav naričiti napor u činjenju njihovih zakona učinkovitim, jer na svom raspolaganju imaju gotovu mašineriju. Revolucionari moraju sami stvoriti mašineriju, t.j. usmjeriti umove ljudi u nove kanale kroz koje psihološki pritisak može utjecati na njih. [To se čini silom i propagandom]." (Pravo kao činjenica)
  • Karl Popper
    • "Vjerujem da svaka takva revolucija mora kao svoj jedini cilj imati uspostavljanje demokratije; pod demokratijom ne mislim na nešto tako neodređeno kao što je 'vladavina naroda' ili 'vladavina većine', nego na skup ustanova (između ostalog na opće izbore, to jest pravo ljudi na raspuštanje svoje vlade) koje bi dopustile javnu kontrolu vladara i njihovo otpuštanje od strane onih kojima se vlada i koje bi potčinjenima omogućile dobiti reforme bez upotrebe nasilja, čak i protiv volje vladara. Drugim riječima, upotreba nasilja je opravdana samo pod tiranijom koja onemogućuje nenasilne reforme, i ona mora imati samo jedan cilj, stvaranje državnog uređenja koje omogućuje reforme bez nasilja (...) Produžena upotreba nasilja može dovesti do gubljenja slobode, pošto takva situacija može izazvati ne nepristrasnu vladavinu razuma, nego vladavinu jednog čovjeka. Nasilna revolucija koja hoće više od rušenja tiranije vjerovatno bi izazvala novu tiraniju kao vjerovatno ostvarenje svojih realnih ciljeva." (Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji)
  • Lenjin
    • "Za pravog revolucionara je najveća opasnost - možda čak i jedina opasnost - uveličavanje revolucionarnosti, zaboravljanje granica i uslova umjesne i uspješne primjene revolucionarnih metoda. Pravi revolucionari najviše su krhali sebi vrat kad su počinjali da "revoluciju" pišu velikim slovom, da izdižu "revoluciju" u nešto gotovo božansko, da gube sposobnost da najhladnokrvnije i najtrezvenije razmišljaju, mjere, provjeravaju u kom momentu, u kojim okolnostima i u kojoj oblasti akcije treba umjeti i postupiti na revolucionaran način i u kom momentu, u kojim okolnostima i u kojoj oblasti akcije treba umjeti preći na reformističku akciju. Pravi revolucionari će propasti (ne u smislu spoljnog poraza, nego unutrašnjeg sloma njihove stvari) samo onda - ali onda će propasti sigurno - ako izgube trezvenost i ako zamisle da "velika, pobjedonosna, svjetska" revolucija može i mora sve moguće zadatke u svim okolnostima u svim oblastima obavezno rješavati na revolucionarni način."
  • Napoleon Bonaparta
    • "U revolucijama postoje dvije vrste ljudi: oni koji ih dižu i oni koji se njima okoriste."
  • Radomir Lukić
    • "Prva karakteristika revolucije jest da se vrši svjesno, namjerno, planski. Politička revolucija ne može biti spontana pojava. Druga bitna karakteristika je da se revolucija vrši samo na osnovu odgovarajućih promjena u ekonomskoj osnovi društva, odn. u načinu proizvodnje. Bez takve promjene nema revolucije, ili, tačnije, nema uspješne revolucije, što znači ustvari isto." (Teorija države i prava)
  • Robert Cover
    • "Mučeništvo nije jedini mogući odgovor grupe koja nije uspjela u prilagođavanju ili prihvatanju dominacije istovremeno dijeleći fizički prostor. Pobuna i revolucija su alternativni odgovori kada uslovi takve akte učine izvodljivim i kada postoji volja ne samo da se umre, već i da se ubije za razumijevanje normativne budućnosti koja se razlikuje od one dominantne sile." (Violence and the Word)
  • Stevan Vračar
    • "Kao kvalitativan preobražaj revolucija obuhvata i državnopravni poredak [...] Pošto je državnopravni poredak glavni element političkog sistema svakog društva, prilikom revolucije nastaje i njegov diskontinuitet [...] Zato izvođenje revolucije označava postojanje diskontinuiteta: gdje nema revolucije, nema ni diskontinuiteta i obratno. Oni uvijek idu zajedno i pretpostavljaju se. Dok postoji kontinuitet državnopravnog poretka, nije izvršena revolucija, ali ako je ova doista izvedena, nemoguće je postojanje kontinuiteta državnopravnog poretka. Diskontinuitet pokazuje revoluciju a revolucija se kroz diskontinuitet ostvaruje. Utoliko se može reći da je diskontinuitet kriterijum revolucije i obratno [...] U samom pojmu revolucije nalazi se ukazivanje na kvalitativnu promjenu, odnosno smjenu jednog državnopravnog poretka drugim. Dakle, diskontinuitet je samo specifičan izraz izvođenja revolucije državnopravnog poretka [...] Politička revolucija se uvijek sastoji u osvajanju političke vlasti [...] Samim tim nestaje raniji i stvara se novi državnopravni poredak [...] Politička revolucija i diskontinuitet državnopravnog poretka ne stoje jedno prema drugom kao uzrok i posljedica. U svojoj jedinstvenosti su, naravno, i istovremeni [...] Pored toga naročito je značajno da postoji paralelizam forme izvođenja političke revolucije i diskontinuitet državnopravnog poretka. U tom pogledu ni historijski ni logički ne može biti nesklada. Zato, ukoliko se pojavljuje oblik jednog, neizbježno je to i oblik drugog." (Revolucija i diskontinuitet državnopravnog poretka)
  • Tito
    • "U revoluciji narodi obično nađu sebe, upoznaju svoju vrijednost, upoznaju svoje stvaralačke snage. U revoluciji se narodi podmlade, preobraze, probude se iz svoje učmalosti i tada u svom revolucionarnom poletu razvijaju takvu stvaralačku energiju i u kratkom vremenu stvaraju takva djela koja se ne mogu zamiliti u starom preživjelom društvu. Prema tome, revolucija je u razvitku društva motorna snaga koja pokreće ljudsko društvo naprijed onog časa kada se već stari oblik pokazao nemogućim, kada se pokazao kao kočnica progresa. Prema tome, kroz revoluciju napredne snage društva ostvaruju viši, pravedni oblik društvenog uređenja."
  • Walter Lippmann
    • "Politička revolucija napreduje; država-policajac ustupa mjesto državi-proizvođaču."

Poslovice[uredi]

Wikipedia
Wikipedia na bosanskom jeziku ima članak pod nazivom: