Kritika bosanskog uma

Kritika bosanskog uma: Ogled o jednom historijski fiksiranom mentalitetu
Autor
Tarik Haverić
politološki spis
Originalni naziv
Kritika bosanskog uma: Ogled o jednom historijski fiksiranom mentalitetu
Datum izdavanja
2016.

• "[M]ladi muslimani suprotstavljali su se ateističkom poretku koji šikanira muslimane, i zalagali za islamski poredak koji fizički uništava ateiste. Stoga iz naše vrednosne perspektive ljudskih i građanskih prava i sloboda, i s vremenskog odstojanja, izbor između dva politička projekta ne bi smio da bude težak: ako se ni muslimani ni komunisti nisu zalagali za pluralističko društvo, onda prednost treba dati onom projektu koji neistomišljenike nije ubijao nego ih je samo progonio i koji je, u istim nedemokratskim i neliberalnim uvjetima, ostvario veći efektivni društveni napredak." (Moralnost službi bezbjednosti)

• "Što Bošnjaci ipak postoje, zasluga je bosanskohercegovačkih komunista s imenima orijentalnog porijekla, koji su desetljećima radili na promjeni paradigme i 'priznavanju', na promjeni naslijeđene percepcije, na promjeni nastavnih planova i programa, na informativnoj i radiodifuznoj decentralizaciji, na promjeni kadrovanja i na 'nacionalnom ključu' u osjetljivim državnim službama, tako da je 'muslimanskim intelektualcima' suđenima na Sarajevskom procesu 1983. i njihovim sljedbenicima ostalo samo da deset godina kasnije na nekom opskurnom saboru promijene nacionalno ime, i da kažu komunistima 'hvala' (što oni, naravno, nikad nisu učinili!). (Moralnost službi bezbjednosti)

• "U proteklih 150 godina, nastojanjem 'djelatnih manjina' koje u svakom srednjoevropskom nacionalističkom pokretu - iznoseći historijske, etnografske ili filološke "dokaze" - utvrđuju osnovne parametre mita o naciji, bosanskomuslimanski identitet je oblikovan na etnoreligijskim a ne na građansko-republikanskim osnovama. Otud bosanski muslimanski subjekt svoje napredovanje u osvajanju slobode ne mjeri povećanjem sposobnosti pojedinca da utječu na vlastiti život, već (ne)zavisnošću političkih entiteta i njihovih idealiziranih poglavara (banova, kneževa, kraljeva, ajana itd.) s kojima se etnoreligijska skupina retrospektivno poistovjećuje. U toj projekciji, današnji Bošnjaci nisu socijalna i historijska konstrukcija već jednom davno formiran kolektivitet s nepromjenjivim biološko-kulturnim značajkama, čiju ljudsku podlogu čine 'bogumili' tj. bosanski heretici koji su nakon pada Bosne pod osmasku vlast masovno, dobrovoljno i takoreći u jednom trenutku prihvatili religiju osvajača [...] Zbog te 'dvokomponentnosti', bosanski muslimanski subjekt ima prema vlastitoj formativnoj prošlosti dva protivrječna stava. Današnja bošnjačka intelektualno-politička elita u pravilu veliča srednjovjekovnu bosansku državu i društvo, i istovremeno gaji, ponekad do idolatrije, kult Mehmeda Osvajača koji je samostalnost te države ukinuo! Napetost između dvije vrste činjenično-vrednosnih iskaza kojima se ta prošlost opisuje je nerazrješiva, budući konstitutivna za bošnjački identitet, ali se protivrječnost nastoji ublažiti retoričkim sredstvima." (Lijepa književnost i ljepša prošlost)

• "Dugotrajno nesluženje vlastitim razumom izazvalo je ozbiljne poremećaje u kolektivnoj svijesti, no oni su počeli proizvoditi vidljive posljedice tek kada je bosanski muslimanski subjekt izborio političku samostalnost i potpunu slobodu da obznanjuje sva svoja razmišljanja, poglede i vrednovanja bez onih ograničenja koja je unatrag sto dvadeset godina, u tri ranije države, smatrao svojevrsnom nepravdom i proganjanjem." (Bosanski muslimani u Kantovom svijetu)

• "[N]ajvažniji politički ideal bosanskog muslimanskog subjekta, hijerarhijsko (a ne egalitarno) društvo." (Bosanski muslimani u Kantovom svijetu)

• "Glave pune nedomišljenih pripovijesti o identitetu čija je pouka uglavnom da 'treba biti ono što jesi', ni bosanski subjekt ne pomišlja da su identiteti socijalni konstrukti koji se izgrađuju i razgrađuju, već pred-postavlja vanvremen i neprotivrječan skup formi kolektivnog življenja kao 'ono što on jest' nezavisno od svake kontingencije, formi koje su - iz te perspektive - bile potiskivane, nipodaštavane i razarane tokom desetljeća ili čak stoljeća neprijateljske političke, kulturne i ekonomske dominacije a koje sada, nakon konačnog oslobođenja, treba restaurirati u njihovom punom sjaju, na upotrebu novim naraštajima koji će se, često uz groteskne rituale, u njima prepoznati. Ta 'restautracija' je, naravno, invencija, no element proizvoljnosti grčevito se prikriva: kulturno-političke elite predstavljaju taj izbor tradicije kao samorazumljiv povratak korijenima i 'ponovno otkrivanje narovnog bića'." (Muhamed prvi Evropejac)

• "Bosanski muslimanski subjekt nije otkrio tajnu društvenog napretka, koja je samoograničavanje moći. On grčevito nastoji da učini sve što hoće, ne pitajući se treba li da učini sve što može. Njegova racionalnost je instrumentalna a ne ciljno-vrednosna, i jedini problem za koji on traži rješenje jest kako da ostvari ono što želi, ne pomišljajući da to što želi možda nije najkorisnije za njega, i da bi trebalo da želi nešto drugo. Stoga se njegov zbiljski napredak povijesno ostvarivao kroz promjene koje su nametali drugi: najprije reformističke snage u Osmanskoj Carevini, potom Austro-Ugarska, pa monarhistička i socijalistička Jugoslavija. Protiv svih tih epohalnih promjena bosanski muslimanski subjekt, se borio koliko god je mogao, najprije s oružjem u ruci a zatim kulturno i intelektualno. Od 1996, otkad na dijelovima bosanskohercegovačkog teritorija vrši vlast samostalno i bez tuđih sputavanja, uspio je da kroz 'islamizaciju Muslimana' poništi sav prethodno postignut napredak na putu ka političkoj modernosti i razori materijalne i duhovne osnove svoga života: glavne odluke koje su dovele do obezvređivanja, komadanja i rasprodaje velikih privrednih sistema, gušenja kulturnih ustanova, unižavanja naučnih i obrazovnih standarda i uništavanja intelektualnog života donijeli su vjernici, a ne agnostici ili ateisti." (Dolazište)