Georg Wilhelm Friedrich Hegel

Izvor: Wikicitati
Idi na: navigacija, traži
George Wilhelm Friedrich Hegel
Hegel.jpg
Fridrih Hegel, njemački filozof
Rođenje
27. august 1770.
Stuttgart, Njemačka
Smrt
14. novembar 1831.
Berlin, Njemačka
  • "Apstraktni identitet sa sobom još nema života... Nešto, dakle, ima život samo ukoliko sadrži proturječnosti u sebi i ima snage da može proturječnost u sebi da obuhvati i da je zadrži."
  • "Bolje je boriti se i gubiti bitku nego nikada se ne izboriti."
  • "Historija ima tendenciju da se ponavlja: prvi puta kao tragedija, drugi puta kao farsa."
  • "...jedna od osnovnih predrasuda današnje logike i običnog predstavljanja sastoji se u shvaćanju da proturječnost nije toliko bitna i imanentna odredba kao identitet... čak ako bi bilo govora o rangu i ako bi se obje ove odredbe fiksirale kao odvojene, proturječnost bi trebalo smatrati dubljom i bitnijom. Jer identitet u sravnjenju s proturječnošću samo je odredba proste neposrednosti, mrtvog bića, dok je proturječnost korijen svakog kretanja i života: samo ukoliko nešto ima u sebi samom proturječnost, kreće se, ima impulsa i djelatnost." (Dijalektika i osnovni zakoni formalne logike)
  • "Ko razborito gleda svijet, toga i svijet gleda razborito."
  • "Misao, pojam prava pribavio je sebi najednom važnost, a tome se nije moglo oduprijeti staro postolje nepravde. U misli o pravu udesilo se, dakle, uređenje i na tom se osnovu trebalo od sada bazirati sve. Otkako je sunce na nebeskom svodu i otkako planeti kruže oko njega, nije se vidjelo da se čovjek postavlja na glavu, tj. na misao, i da zbilju izgrađuje prema njoj. Anaksagora je prvi rekao da nous upravlja svijetom. Ali, tek je sada čovjek došao do spoznaje da misao treba da upravlja duhovnom zbiljom. Prema tome, bio je to divan izlaz Sunca. Svi su misaoni ljudi sudjelovali u slavljenju te epohe. Uzvišen je zanos vladao u ono vrijeme, entuzijazam duha prostrujao je svijetom, kao da je tek sad došlo do zbiljskog pomirenja božanskoga sa svijetom." (Filozofija historije)
  • "Njemačka se rascijapila na suverene države. Feudalne obaveze su ukinute, načela lične slobode i slobode imovine su uzdignuta na razinu temeljnih načela. Svaki građanin ima pristup državnim službama: ali sposobnost i ponašanje su nužni uvjeti za to. Upravljanje počiva na birokratiji, a lična odluka monarha stoji iznad svega: posljednja je odluka, kao što je već rečeno, apsolutno potrebna. Ali, kad su zakoni čvrsto utvrđeni i kad je organizacija države dobro određena, ono što je ostavljeno ličnoj odluci monarha, malo je važno pred suštinom stvari. To što je jenom narodu sudbinom dat plemeniti monarh, treba smatrati velikom srećom. Ali, u velikoj državi ni to nema velike važnosti: njena je snaga u snazi njenog razuma. Egzistenciju i spokoj malih država jamče, manje-više, drugi: one, prema tome, nisu uistinu nezavisne države, i ne moraju iskusiti ratni oganj. U upravljanju može sudjelovati, kao što je rečeno, svako ko ima znanje, iskustvo i moralnu volju. Moraju vladati oni koji znaju, a ne neznanje i taština učenih. Najposlije, što se tiče ličnog uvjeravanja, već je rečeno da je sprotestantskom crkvom došlo do pomirenja religije sa pravom. Nema svete savjesti, nema religiozne savjesti koja bi bila odvojena od svjetovnog prava, ili naprosto suprotna njemu." (Filozofija historije)
  • "A da bi mogla da kaže i koju reč o tome kakav svet treba da bude – za to filozofija ionako uvek stiže prekasno. Ako njegova teorija doista ide preko njegova vremena, ako on sebi gradi neki svet kakav ovaj treba da bude, onda on, doduše, egzistira, ali samo u njegovom mnjenju- nekom elementu u koji se dade utisnuti što god mu drago. (...) Da o pručavanju kakav treba da bude svet kažemo još jednu reč, filozofija ionako dolazi uvek prekasno do toga. Kao misao sveta javlja se ona tek u vreme pošto je zbiljnost ispunila svoj proces razvoja i dovršila se. To što uči pojam, pokazuje nužno isto tako i povest- da se tek u zrelosti zbilje ono idealno javlja nasuprot realnome i da ono idealno sebi u liku intelektualnog carstva gradi isti svet, shvaćen u njegovoj supstanciji. Kad filozofija svojim sivilom slika na sivome, onda je jedan lik života ostario, a sivilom na sivome ne može se pomladiti, nego samo spoznati; Minervina sova počinje svoj let tek u suton."
  • "Filozofija je po svojoj prirodi nešto ezoterično, pa sama po sebi niti je privlačna za svjetinu niti je sposobna da se pravi za nju; ona je samo time filozofija što je upravo protivstavljena razumu, pod čim se podrazumijeva prostorna i vremenska ograničenost jednog pokoljenja ljudi; u odnosu na razum, svijet filozofije je po sebi i za sebe obrnuti svijet."
  • "Ono što bi trebalo da bude, a nije - to nema istine."
  • "Poslušnost je početak svake mudrosti."
  • "Prava je budala čovjek kome traže njegovo iskreno mišljenje, i on im ga daje."
  • "Pred čovjeka se zaista postavljaju ogromni zadaci."
  • "Poznavati svoje granice znači umjeti žrtvovati se."
  • "Prijateljstvo može postojati samo medju onima koji su po moći jednaki."
  • "Rane duha zacjeljuju, a da njihovi ožiljci ne ostaju."
  • "Sve je, ovdje, za trošenje."
  • "Čovjek je uvijek sam."
  • "Čovjek mora da zna da se smrt s njim ne šali."
  • "Nemoj biti spavalica nego uvijek budan! Jer ako si spavalica, onda si slijep i nijem. A ako si budan onda vidiš sve i svemu kažes što je. A to je um i vladavina svijetom."

Drugi o njemu[uredi]

  • Gerald Cohen
    • "[Z]a pristalice negativne slobode, postajete slobodni kada se oslobodite ograničenja, dok, za Hegela, postajete slobodni kada oslobodite sebe svojih vanjskosti, kada se uzdignete u misao da ono što vas ograničava nije uistinu vanjsko. Samo-ograničavanje je konzistentno sa slobodom, i stoga, kada se država predstavlja kao elaboracija uma, i stoga kao jedna materija sa mnom, onda biti ograničen njom nije suprotno mojoj slobodi. Stoga totalitarna tendencija u Hegelu može se razviti iz doktrine po kojoj sloboda nije suočena ni sa čim osim sa samom sobom. Ta doktrina ne vodi nužno u totalitarizam, ali čini hegelijanski tip totalitarizma mogućim." (Ako si egalitarista, kako to da si toliko bogat?)
  • Karl Popper
    • "Tako ako se želim prijaviti kao 'Egzistencija' (sigurno vrlo skromna želja); moram 'potvrditi svoju ličnost' (...) Ova još uvijek približno popularna teorija vodi, kao što je Hegel jasno zapazio, novom opravdanju teorije ropstva. Jer samopotvrđivanje, ukoliko se tiče odnosa jednoga prema drugima, znači pokušaj dominacije nad njima. Hegel zbilja pokazuje da svi lični odnosi, na taj način mogu biti svedeni na osnovni odnos gospodara i roba, vladanja i podređenosti. Svako se mora boriti za potvrđivanje i dokazivanje sebe... Ova čarobna teorija ličnih odnosa ima, naravno, svoj duplikat u Hegelovoj teoriji međunarodnih odnosa. Narodi moraju potvrditi sebe na Pozornici Historije, njihova je dužnost pokušati vladati Svijetom (...) U našem vlastitom vremenu, Hegelov histerični historicizam još je plodno tle kojem moderni totalitarizam duguje svoj brz rast (...) Transsupstancija hegelizma u rasizam ili Duha u Krv nije mnogo promijenila glavnu tendenciju hegelizma. To mu je samo dalo primjesu biologije i modernog evolucionizma. Dakle, formula fašističkog napitka je u svim zemljama ista: Hegel začinjen materijalizmom devetnaestog stoljeća..." (Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji)
  • Theodor Adorno
    • "Već je takozvana renesansa Hegela jednom knjigom Benedetto Crocea otpočela, prije pola stoljeća, sa obavezama da će cjepidlački odvojiti živo od mrtvog u Hegela.Obrnuto pitanje, šta savremenost znači pred Hegelom ni za časak se ne pokreće; nije li možda um do koga uobražavamo da smo stigli, nakon njegovog apsolutnog uma, uistinu daleko pao ispod Hegelovog, i prilagodio se pukom bivstvujućem čiju je težinu Hegelov um htio da pokrene na osnovu uma koji vlada u samom bivstvujućem..Nećemo li da se prvom riječju odbijemo od Hegela, onda se moramo, ma koliko svagda nedovoljno, suočiti sa pravom na istinitost njegove filozofije, umjesto da je pretresamo samo sa visine, te stoga odozdo." (Tri studije o Hegelu)
  • Bernard Bourgeois
    • "I tada će apsolutni trijumf mišljenja podjednako kadrog da se konstituiše u svojoj subjektivnosti kao i da u njoj konstituiše svoj objekt biti sasvim blizu. Hegel će misliti samo biće u njegovoj cjelosnosti kao mišljenje sebe u filozofirajućem mišljenju."
Wikipedia
Wikipedia na bosanskom jeziku ima članak pod nazivom:


Djela Hegela
Estetika | Fenomenologija duha | Historija filozofije | Filozofija historije | Predavanja o filozofiji religije | Filozofska propedeutika | Dijalektika i osnovni zakoni formalne logike | Osnovne crte filozofije prava