Đorđe Balašević

Đorđe Balašević
Rođenje	11. maj 1953. Novi Sad, Srbija
Smrt	19. februar 2021. Novi Sad, Srbija

Đorđe Balašević (2010)

• "Da su žene odlučivale o nekim stvarima, svijet bi izgledao ljepši. Možda bi bilo malo čupanja za kosu, ogovaranja i drugih stvari, ali definitivno ne bi bilo ovoliko krvi i zla koliko smo mi muškarci posijali." (Nezavisne novine, 2002)

• "Kad su počele sve one gužve, poklici, barikade, pokušao sam ostati miran. Znao sam, da su na barikadama uvijek najbrži, nikad najmudriji. Adrenalin u krvi vodio je ljude u ishitrene postupke. Želio sam postupiti ispravno, a to nije bilo lako. Odlučio sam sudjelovati u svemu tome tako što - neću sudjelovati. Karijera mi je potpuno prekinuta. Zato što sam imenom i prezimenom govorio protiv nekih srpskih političara, uslijedili su noćni pozivi, lupanje po prozoru, bušenje guma na automobilu... No, moja obitelj je odlučila da ćemo sve to zajedno izdržati i podržala me u svim mojim postupcima. Pozvali su me u vojsku. Otišao sam odvjetniku i upitao ga, moram li ja ići u tu vojsku i što ako se ne odazovem pozivu. Objasnio mi je da mogu imati velikih problema, završiti u zatvoru. Nisam dugo dvojio - radije u zatvor nego u vojsku. Najviše sam se brinuo za moje cure: hoće li izdržati taj pritisak koji je katkad bio nesnošljiv. Srećom, klinci su u školi bili iznad svega toga, pametniji od svojih roditelja. Jelena i Jovana nikad nisu doživjele bilo kakvu neugodnost u školi. No nakon dvije godine embarga na moju malenkost, bili smo gotovo na rubu egzistencije. Nisam mogao raditi, TV i radijske postaje zatvorile su mi vrata, osim kad su me željeli blatiti. Sve što sam snimao u bivšoj Jugoslaviji, bilo je za Jugoton i sarajevski Diskoton. Ipak znao sam da je to nešto što mora proći i da treba izdržati. Sad nakon svega, prilaze mi ljudi i kažu imao si pravo, a ja uopće nisam želio imati pravo, želio sam da ne dođe do rata i svega zla koji on donosi."

• "Kakav smo mi to narod kad je gubav jedina riječ koja se rimuje s ljubav"

• "Nekada sam sanjao o bendu sastavljenom od prijatelja, a tek kasnije sam shvatio da se pravi prijatelji mogu izbrojati na prste jedne ruke."

• "Prijatelji te često i zaborave, neprijatelji te nikad ne zaboravljaju."

• "Spadao sam u one naivce koji su vjerovali kako je to idealna priča. Prezapadni smo za Istok, preistočni za Zapad, niko nas ne smije dirati, itd. Uspoređivao sam Jugoslavene s Mađarima i Rumunjima, i činilo mi se da smo zanimljiva zemlja. Poslije sam, u knjizi "Tri poslijeratna druga", napisao kako je najveća uvreda bila kad bi emigranti nazivali zemlju "neprirodnom tvorevinom", iako smo u međuvremenu shvatili da je to istina. Danas mi je jasno da nije mogla postojati zemlja u kojoj Albanci i Slovenci žive skupa, "kao braća"." ("Globus", 15. maj 2002.)

Djela

• Tri poslijeratna druga
• Dodir svile
• Kao rani mraz
• Jedan od onih života
• I život ide dalje
• I od dva-tri akorda...