Srce ljudskih prava

Izvor: Wikicitati
Jump to navigation Jump to search
Srce ljudskih prava
Autor
Allen Buchanan
spis pravne teorije
Originalni naziv
The Heart of Human Rights
Datum izdavanja
2013.



  • "Međunarodno pravo je ograničavalo suverenitet prije uspona prava ljudskih prava, ponekad čak i unutar državnih granica. Ono što je specifično za međunarodno pravo ljudskih prava jeste da ono ograničava suverenitet, čak i u njegovom internom vršenju, za novu svrhu. Inovacija međunarodnog prava ljudskih prava jeste da služi da ograniči državni suverenitet, čak i unutar jurisdikcije same države, zbog samih pojedinaca [...] Pored funkcije ograničenja suvereniteta, druga važna odlika postojećeg sistema međunarodnog prava ljudskih prava jeste da su pravne dužnosti koje odgovaraju pojedinačnim međunarodnim ljudskim pravima, barem u slučaju prava stvorenih konvencijama o ljudskim pravima, općenito razumljene kao da imaju tri specifične dimenzije: (1) one se pripisuju primarno ili isključivo državama, (2) u najvećem dijelu, specifična država ima samo dužnosti koje se tiču pojedinaca pod njenom jurisdikcijom, i (3) kada je država nesposobna ili ne želi da ispuni te dužnosti, druge države mogu imati neku vrstu odgovornosti da ostvare njihovo ispunjavanje, ali ta odgovornost uobičajeno ne uzdiže se na nivo punopravne pravne dužnosti."


  • "Gdje se prihvatanje supremacije norme ili tijela međunarodnog prava od ustavne demokratije može razumno očekivati da će rezultirati važnim promjenama u prirodi političke zajednice – značajnim izmjenama u ustavnim strukturama ili značajnim umanjenjem političkog samoodređenja ili oboje – onda, poput značajnih ustavnih promjena općenito (poput konsenzualne secesije, pristupanja federaciji, ili devolucije od centralizirane države u federalnu ili konsocijalnu), postoji snažna pretpostavka da se zahtijeva neki robusni oblik demokratske autorizacije. Temeljna ideja je da ako će priznavanje međunarodne supremacije proizvesti nešto tako monumentalno poput ustavne promjene ili značajnog umanjenja kolektivnog samoodređenja, onda obično stvaranje međunarodnih ugovora kao uobičajeno, nije dovoljno. Zahtijevaju se robusniji demokratski načini inkorporisanja međuanrodnog prava u unutrašnji pravni sistem."


  • "Greška je početi filozofsko teoretiziranje ljudskih prava sa pretpostavkom da je svrha prakse ljudskih prava da realizira skup prethodno postojećih odgovarajućih moralnih ljudskih prava; zaista, kada počnemo cijeniti instrumentalni karakter zakonskih prava [legal rights], greška je pretpostaviti da u opravdanju međunarodnog prava ljudskih prava moramo prizivati bilo kakvo moralno ljudsko pravo. Umjesto toga, može biti moguće ponuditi prikladno utemeljenje za međunarodno pravo ljudskih prava u drugim vrstama moralnih obzira, na primjer, moralnim dužnostima koje nisu korelati pojedinačnih moralnih prava [...] Imajući u vidu glavne funkcije i temeljne odlike sistema međunarodnog prava ljudskih prava, postojanje prethodno postojećih, odgovarajućih moralnih ljudskih prava nije ni nužno, ni dovoljno, za opravdanje međunarodnog prava ljudskih prava [...] Neka prominentna međunarodna prava ljudskih prava, poput prava na slobodu izražavanja, na zdravlje, na demokratsku upravu, i prava na pravično suđenje, ne mogu biti opravdana pozivanjem na odgovarajuća moralna prava, jer ne postoje moralna prava koja imaju ekstenzivni opseg tih zakonskih prava. (Pod 'opsegom' ovdje mislim na skup dužnosti koje su korelativne sa pravom; ovo se može zvati i sadržaj). Ipak, postoje važna moralna opravdanja za sva ta međunarodna zakonska prava [...] Argumentativna distanca između identifikovanja temeljnih moralnih vrijednosti ili moralnih prava na kojima sistem međuanrodnog prava ljudskih prava najsigurnije leži i koji nudi ispravno opravdanje za takav sistem puno je veća nego što su filozofski teoretičari pretpostavili. Jedna je stvar navesti argumente za određene vrijednosti ili određena moralna ljudska prava, druga je pokazati da one trebaju biti realizirane kroz pravo, i opet još jedna da se ustanovi da trebaju biti realizirana kroz međunarodno pravo i, još specifičnije, kroz međunarodno pravo koje ograničava državni suverenitet čak i u njegovom vršenju nad nacionalnim stvarima i koji ima druge odlike koje postojeći sistem ističe."