Sistem i interpretacija prava
| Sistem i interpretacija prava |
|---|
| Autor |
| Oleg Mandić |
| Originalni naziv |
| Sistem i interpretacija prava |
| Datum izdavanja |
| 1971. |
- "U konkretnom slučaju odnosa države i njezina stanovništva unutrašnje suprotnosti države nastoje se razriješiti pomoću pravnih propisa. Svi oni propisi koji važe u nekom historijskom času čine zajedno pravni sistem dotične države." (str. 1)
- "Pravo je sredstvo državne organizacije kojim ona radi na ostvarivanju ciljeva, što ih određuju grupe na vlasti. Ti su ciljevi u pravom redu strategijskog karaktera, jer se njima na duži rok nastoje realizirati težnje tih grupa." (str. 1)
- "Svaka pravna norma ima dvostruku funkciju. U prvom redu, ona daje pravnu formu nekom društvenom odnosu, koji postoji, ili ga stvara ex novo [...] Svaka pravna norma bez razlike, pored svoje neposredne pravne funkcije ima također posrednu, političku." (str. 3)
- "[M]ožemo razlikovati apstraktno-regulativnu, institucionalno-formativnu i konkretno-aplikativnu dimenziju prava [...] Pravo u apstraktno-regulativnoj dimenziji sastavljeno je od propisa koji - regulirajući in abstracto konkretne društene odnose - pokazuju kakvi bi trebalo da oni budu kako bi državna organizacija pomoću tako reguliranih društvenih odnosa postizavala svoje ciljeve. Njegova institucionalno-formativna dimenzija stvara onaj aparat koji svojom aktivnošću konkretizira pravo u društvenoj praksi, bilo institucionalizirajući ga, bilo nadzirući njegovu primjenu, bilo namečući je, bilo primjenjujući sankcije protiv kršilaca pravnih norma (sic). A u konkretno-aplikativnoj dimenziji pravo se realizira u društvenom životu kao faktor koji na raznim njegovim područjima aktivno usmjerava društvena zbivanja kako bi se ostvarili ciljevi što su ih sebi postavile grupe na vlasti. Sve tri dimenzije zajedno čine cjelinu prava kao društvene snage koja uvjetuje da se društveni odnosi razvijaju na takav način kojim se ostvaruju težnje i ciljevi onih grupa na vlasti koje predstavljaju ili određene klase ili većinu stanovništva, što je slučaj u samoupravljačkom društvu." (str. 4, 6)
- "Pravo sadržano u ustavima rađa novo pravo, koje se institucionalizira u ustanovama i koje sa svoje strane određuje uvjete za postanak novih pravnih norma (sic). Autogeneza prava sastoji se u tome što ono djeluje u društvenom životu, tako da stvara uvjete za postanak daljnjih svojih pojavnih oblika. Pravo, dakle, stvara samo sebe. I taj proces autogeneze prava traje sve dotle dok u revolucionarnim ili prevratničkim previranjima organizirano nasilje ne ukloni prijetnju nasiljem u obliku prava. A kad se novi poredak stabilizira, onda se proces autogeneze prava nastavlja, dakako na onim novim osnovnim načelima što su ih revolucionari ili pučisti formulirali kao novi temelj svojeg državnopravnog uređenja. Prema tome, pravo stvara samo sebe tako da određuje ustanove, odnosno državne ili samoupravljačke organe koji će ga donositi, ujedno utvrđujući njihovu nadležnost i funkcije kao i nabrajajući one uvjete koje treba ispuniti da bi propisi što ih donose ti organi imali snagu pravnih propisa." (str. 15)
- "Pravni sistem u nekoj državi može se definirati kao skup svih pravnih propise (sic) u kreposti, koji reguliraju razne aspekte njezinoga društvenog života i koji su - kao njegovi dijelovi - povezani u jednoj jedinstvenoj i logičkoj cjelini i raspoređeni prema vrstama društvenih odnosa što ih oni normiraju, slijedeći ista osnovna načela državnog uređenja. U organizacionom sklopu svake države pravo predstavlja cjelinu onih propisa o ponašanju, što ih u obliku pravnih propisa donose državni organi. Ta se cjelina ne sastoji od kaotičnoga skupa tih propisa, koja bi se nasumce (sic) izdavala od slučaja do slučaja. Nasuprot tome u svakom državnopravnom uređenju postoje određena načela koja odgovaraju onim ciljevima strategijskog karaktera, ostvarenju kojih teže državni organi." (str. 38)
Citirano izdanje[uredi]
- Oleg Mandić, Sistem i interpretacija prava (Zagreb: Narodne novine, 1971)
