Richard M. Re

Izvor: Wikicitati
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Richard M. Re
američki ustavni teoretičar
Rođenje
Sjedinjene Američke Države
  • "Moralna snaga zakletve je funkcija jezika i društvenih praksi. Zvaničnik koji izvrši zakletvu time obećava Američkom narodu da će on slijediti "Ustav". Ovaj govorni čin razumije se kako od zvaničnika tako i od javnosti jer se nakači na razumijevanje "Ustava" koje je zajedničko u javnosti, kao i na van ustavnu praksu činjenja obećanja. U ovom smislu, klauzula o zakletvi izdiže se sa stranice da bi pozvala svog čitača da prihvati određeni moralni odnos sa "Ustavom". Ako je taj poziv prihvaćen, onda inače inertan Ustav oživljava sa moralnim posljedicama. Zakletva funkcioniše kao most između dokumenta i dužnosti da ga se poštuje, prožimajući Ustav sa moralnom silom. / Da budemo jasni, formalni čin zaklinjanja samo je najvidljiviji dio mnogo većeg skupa društvenih praksi koje stvaraju promisorne dužnosti prema Ustavu. Ni jedna ceremonija niti inkantacija nije nužna da bi promisorna obaveza nastala za zvaničnika. Sasvim je moguće zamisliti svijet bez formalne zakletve, ali gdje bi javnost opet očeivala da se zvaničnici drže "Ustava" i gdje bi zvaničnici opet davali javna uvjeravanja s tim učinkom. U tom svijetu, javnost bi mogla razumjeti da zvaničnici komuniciraju svoju promisornu obavezu samim preuzimanjem dužnosti." (Promising the Constitution)


  • "Ni jedan dokument - ne bitno koliko star - ne može autoritativno diktirati kako se treba čitati." (Ibid.)


  • "[P]romisorna dužnost zvaničnika prema Ustavu ima dva aspekta: prvo, ona zahtijeva privrženost određenom fiksiranom gledištu o pravu; i, drugo, ona zahtijeva pokoravanje istovremeno razumljenim pravilima za ustavnu promjenu [...] [P]roceduralno defektivne i suštinski radiklane ustavne promjene mogu potkopati, ili čak ugasiti, zvaničnikove promisorne dužnosti prema Ustavu." (Ibid.)


  • "Moralni zahtjevi Ustava izviru ne iz automatske privrženosti tekstovima, pričama, ili ovlaštenjima, već radije iz ličnih privrženosti zvaničnika, preduzetih sa javnom podrškom, da vrše uloge definirane dijelom prema privrženosti pravu. Rezultat svih tih privrženosti jeste složena, pokretna mreža promisornih dužnosti koja moralno povezuje zvaničnike ne samo jedne sa drugima, već također i sa članovima javnosti. Rezultat, drugim riječima, jeste Ustav obećanja." (Ibid.)