Pravda i politike razlike

Izvor: Wikicitati
Jump to navigation Jump to search
Pravda i politike razlike
Autor
Iris Marion Young
filozofski spis
Originalni naziv
Justice and Politics of Difference
Datum izdavanja
1990.



  • "Tvrdim da umjesto fokusiranja na raspodjelu, koncepcija pravde treba početi sa konceptima dominacije i ugnetavanja. Takav obrat iznosi na vidjelo pitanja odlučivanja, raspodjele rada, i kulture koja se tiču socijalne pravde, ali su često ignorisana u filozofskim raspravama. To također ističe važnost razlika između društvenih grupa u struktuiranju društvenih odnosa i ugnjetavanja; tipično, filozofske teorije pravde rukovodile su se društvenom ontologijom koja nema mjesta za koncept socijalnih grupa. Tvrdim da tamo gdje razlike između socijalnih grupa postoje, te gdje su neke grupe privilegovne, dok su druge ugnjetavane, socijalna pravda zahtijeva izričito priznavanje i njegovanje tih grupnih razlika da bi se potkopalo ugnjetavanje."


  • "Pokušaj izgradnje teorije pravde koja je nezavisna od datog društvenog konteksta, a ipak mjeri njegovu pravičnost, međutim, neuspješna je na jedan od dva načina. Ako je teorija istinski univerzalna i nezavisna, ne pretpostavljajući bilo kakve društvene situacije, institucije, ili prakse, onda je jednostavno previše apstraktna da bi bila korisna u evaluaciji stvarnih institucija i praksi. Da bi bila korisna mjera stvarne pravde i nepravde, mora sadržavati neke suštinske premise o društvenom životu, koje se uobičajeno izvode, eksplicitno ili implicitno, iz stvarnog društvenog konteksta u kojem se teoretiziranje događa [...] Teorija pravde koja tvrdi za sebe univerzalnost, sveobuhvatnost, i nužnost implicitno stapa moralnu reflekciju sa naučnim znanjem [...]. Reflektivni diskurs o pravdi, međutim, ne treba stajati za znanje u obliku gledanja i opservacije, gdje je gledatelj inicijator i gospodar znanog. Diskurs o pravdi nije motiviran izvorno znatiželjom, osjećajem čuda, ili željom da se otkrije kako nešto radi. Smisao pravde proizilazi ne iz gledanja, već kao što kaže Jean-Francois Lyotard, iz slušanja [...]"


  • "Tvrdim da koncept raspodjele treba biti ograničen na materijalna dobra, i da drugi važni aspekti pravde uključuju procedure odlučivanja, društvenu podjelu rada, i kulturu. Ugnjetavanje i dominacija, tvrdim, trebaju biti temeljni termini za konceptualizaciju nepravde."


  • "Kada ljudi kažu da je pravilo, ili praksa, ili kulturalno značenje pogrešno i treba biti promijenjeno, oni uobičajeno čine tvrdnju o socijalnoj pravdi."


  • "Ideal nepristrasnosti sugeriše da se sve moralne situacije trebaju tretirati prema istim pravilima. Tvrdeći da nudi tačku gledišta koju svi subjekti mogu prihvatiti, on negira razliku između subjekata. Postulirajući ujedinjenu i univerzalnu tačku gledišta, on generira dihotomiju između razuma i osjećaja. Obično izražen kontračinjeničnim misaonim primjerima, ideal nepristrasnosti izražava nemogućnost. Štaviše, on ima najmanje dvije ideološke funkcije. Prvo, tvrdnje nepristrasnoti hrane kulturalni imperijalizam dozvoljavajući pojedinačnom iskustvu i perspektivi privilegovanih grupa da paradira kao univerzalno. Drugo, uvjerenje da birokrate i eksperti mogu vršiti svoje ovlaštenje donošenja odluka na nepristrasan način legitimira autoritarnu hijerarhiju."


  • "[S]ugerišem da socijalna pravda znači uklanjanje institucionalizirane dominacije i ugnjetavanja. Svaki aspekt društvene organizacije i prakse koji je relevantan za dominaciju i ugnjetavanje u principu može biti predmet evaluacije idealima pravde."


  • "Konteksti u kojima članovi [...] grûpa koriste pojam ugnjetavanja da opišu nepravde njihove situacije sugeriše da ugnjetavanje imenuje u suštini porodicu koncepata i uslova, koje ja dijelim u pet kategorija: eksploatacija, marginalizacija, bespomoćnost, kulturalni imperijalizam, i nasilje."


  • "Princip jednakog postupanja izvorno je nastao kao formalna garancija pravičnog inkluzivnog tretmana. Ovo mehaničko tumačenje pravičnosti, međutim, također suzbija različitost. Politike razlike ponekad podrazumijevaju prevladavanja principa jednakog postupanja sa principom da grupne razlike trebaju biti priznate u javnoj politici i politikama i procedurama ekonomskih institucija, da bi se smanjilo stvarno ili potencijalno ugnjetavanje. Koristeći primjere iz savremene pravne debate, uključujući debate o jednakosti i razlici u ženskom oslobađanju, dvojezičkom obrazovanju, pravima Američkih indijanaca, tvrdim da je ponekad priznavanje specifičnih prava grupa jedini način za promovisanje njihove pune participacije. Neki se plaše da takav diferencijalni tretman ponovo stigmatizira takve grupe. Pokazujem da je to tačno samo ako mi nastavljamo da razumijevamo razliku kao suprotnost - identificirajući jednakost sa istovjetnošću i razliku sa devijantnošću ili devaluacijom. Priznavanje grupnih razlika također zahtijeva princip političkog odlučivanja koji ohrabruje autonomnu organizaciju grupa unutar javnosti. To pretpostavlja ustanovljavanje procedura za osiguranje da se glas svake grupe čuje u javnosti, kroz institucije grupnog predstavljanja."