"A On reče mu: "Što me zoveš blagim? Niko nije blag osim jednog Boga. A ako želiš ući u život, drži zapovesti". Reče Mu: "Koje?" A Isus reče: "Da ne ubiješ; ne činiš preljube; ne ukradeš; ne svedočiš lažno". (Jevanđelje po Mateju, 19:17-18)
"Jer zapovijedi: "Ne čini preljube! Ne ubijaj! Ne kradi! Ne svjedoči lažno! Ne želi požudno! I svaka druga zapovijed u ovoj se riječi sadrži: Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe!" (Poslanica Rimljanima, 13:9)
"Zašto ovo posvećujem Starom mostu? Odgovor je svima poznat. Ali, ja ću ga pokušati objasniti. Aksiom da je rušenje Staroga mosta ubistvo svega ljudskog u nama i svega nastalog iz nas - aksiom je ljudi ovog podneblja. Jer, Stari most jeste naše postojanje na ovom tlu, i ljubav za njega i poštovanje, divljenje, nije samo svojstvo Mostaraca. Zato jednostavno kažemo - rušenje mosta je ubistvo živog bića..." (Most)
"(...) ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini - kao da je sve ljude poubijao (...)" (Al-Ma'idah, 32.)
"Ne ubijajte djecu svoju od straha od neimaštine, i njih i vas Mi hranimo, jer je ubijati njih doista veliki grijeh (...) I ne ubijajte nikoga koga je Allah zabranio, osim kad pravda zahtijeva! A ako je neko, ni kriv ni dužan, ubijen, onda njegovom nasljedniku dajemo vlast, ali neka ni on ne prekoračuje granicu u ubijanju, ta njemu je data vlast." (Al-Isra', 31, 33.)
"Od onoga časa, kad je Pierre vidio to strašno ubistvo, koje su izvršili ljudi, koji to nisu htjeli učiniti, iz duše njegove kao da je iznenada bila istrgnuta ona opruga, na kojoj se sve držalo i pokazivalo živim, pa se sve srušilo u hrpu besmislena smeća. Iako nije sasvim bio toga svjestan, u njemu je propala vjera u dobro uređenje svijeta i u ljudsku i njegovu dušu i u Boga. To stanje je osjećao Pierre i prije, ali nikad tako snažno kao sad. Kad je prije Pierre zapadao u takve sumnje, izvirale su one iz njegove krivnje. A onda je Pierre u najdubljoj dubini duše osjećao, da je spasenje od toga očajanja i od tih sumnja u njemu samom. Ali sad je osjećao, da to nije bila njegova krivnja, što se svijet srušio u njegovim očima i što su ostale samo besmislene ruševine. Osjećao je, da nije u njegovoj vlasti, da se vrati u život." (Rat i mir)