"Čovjek u pustinji može odsutnost nositi u pregršti znajući da je to nešto što ga drži i više od vode. Poznata mu je neka biljka kod El Taja, čije srce, ako joj ga odrežeš, zamijeni tekućina ljekovitih svojstava. Svakog jutra možeš popiti tu tekućinu, koje ima koliko je bilo srce. Biljka živi još godinu dana, a onda od nečega umire." (Engleski pacijent)
"Arapska pjesma rodila se u pustinji. Francuz je propjevao zbog žene, Italijan radi publike. Grk pjeva za bakšiš. Nijemac pjeva na komandu, a Srbin propjeva uz piće. Arapin je zapjevao od straha. Pustinja uplaši i junake i divove. Pustinje se jedino ne boje pjesnici (...) U pustinjama čovjek je propjevao da ne poludi. Možda se svaka poezija i svuda u svijetu rodila u pustinjama."
"Čovjek nigdje tako intenzivno ne misli na neodjevenu ženu kao u pustinji."
"Granice između civilizacije i barbarstva leže duboko zakopane u pijesku pustinje..."
