Razlika između verzija stranice "Antun Knežević"

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj

U redovima

Verzija na dan 29 septembar 2015 u 07:25

Antun Knežević

bosanski fratar
Rođenje	9. januar 1834. Varcar Vakuf (Mrkonjić Grad), BiH
Smrt	22. septembar 1889. Kotor Varoš, BiH

"Mi se ponosimo time, da je upravo naš jezik, a iz naše otadžbine uzet za osnovu književnog jezika naših komšija Srba i Hrvata. Glasoviti jezikoslovci Vuk Karadžić, Daničić, pa Ljudevit Gaj prenijeli su naš lijepi jezik u književnost obaju rečenih naroda, te ga prozvaše kako su oni hotjeli jedni srpskim a drugi hrvatskim, a o nama nigdje ni spomena. Mi sigurno imamo prava dičiti se, što se našim jezikom služe danas u književnosti naši prijatelji Jovo i Ivo, a to će nam bar svak priznati. Ali mi nikako ne razumijemo, zašto naziv, što su ga oni našem jeziku po svojoj volji, a bez našeg pitanja dali, sada nama po što po to hoće da nametnu, pa nam čak brane, da mi u našoj vlastitoj kući svoj jezik označujemo imenom našeg naroda. To je slično, kad bi našem djetetu neko drugi po svojoj volji ime nadio. Tako postupanje i taj zahtjev mi ne odobravamo i nijesmo nikako kail. Ali čast i poštenje obodvojici naših prijatelja, Srbu i Hrvatu." (časopis ‘Bošnjački prijatelj’ 1870.)

@@ Red 1: / Red 1: @@
+{{Infokutija biografija2
-Antun Knežević''', ([[Varcar Vakuf|Varcar Vakuf]], današnji [[Mrkonjić Grad]], [[9. januar|9. januara]] [[1834]]. - [[Kotor Varoš]], [[22. septembar|22. septembra]] [[1889]].), je bio bosanski fratar. Njegov otac Anto je došao iz [[Gornji Vakuf|Gornjeg Vakufa]], a majka mu bila Agata Stipić Ivekić iz [[Varcar Vakuf|Varcar Vakufa]].
+|ime=Antun Knežević
+|pravo ime=
+|slika=
+|tekst uz sliku=bosanski fratar
+|datum rođenja=9. januar 1834.
+|mjesto rođenja=Varcar Vakuf (Mrkonjić Grad), BiH
+|datum smrti=22. septembar 1889.
+|mjesto smrti= Kotor Varoš, BiH
+|počasti=
+}}
+*"Mi se ponosimo time, da je upravo naš jezik, a iz naše otadžbine uzet za osnovu književnog jezika naših komšija Srba i Hrvata. Glasoviti jezikoslovci Vuk Karadžić, Daničić, pa Ljudevit Gaj prenijeli su naš lijepi jezik u književnost obaju rečenih naroda, te ga prozvaše kako su oni hotjeli jedni srpskim a drugi hrvatskim, a o nama nigdje ni spomena. Mi sigurno imamo prava dičiti se, što se našim jezikom služe danas u književnosti naši prijatelji Jovo i Ivo, a to će nam bar svak priznati. Ali mi nikako ne razumijemo, zašto naziv, što su ga oni našem jeziku po svojoj volji, a bez našeg pitanja dali, sada nama po što po to hoće da nametnu, pa nam čak brane, da mi u našoj vlastitoj kući svoj jezik označujemo imenom našeg naroda. To je slično, kad bi našem djetetu neko drugi po svojoj volji ime nadio. Tako postupanje i taj zahtjev mi ne odobravamo i nijesmo nikako kail. Ali čast i poštenje obodvojici naših prijatelja, Srbu i Hrvatu." (časopis ‘Bošnjački prijatelj’ 1870.)
+[[Kategorija: Bosna i Hercegovina]]