Razlika između verzija stranice "Bosanski jezik"

Izvor: Wikicitati
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
No edit summary
Red 6: Red 6:
*[[Antun Knežević]]
*[[Antun Knežević]]
**"Mi se ponosimo time, da je upravo naš jezik, a iz naše otadžbine uzet za osnovu književnog jezika naših komšija Srba i Hrvata. Glasoviti jezikoslovci Vuk Karadžić, Daničić, pa Ljudevit Gaj prenijeli su naš lijepi jezik u književnost obaju rečenih naroda, te ga prozvaše kako su oni hotjeli jedni srpskim a drugi hrvatskim, a o nama nigdje ni spomena. Mi sigurno imamo prava dičiti se, što se našim jezikom služe danas u književnosti naši prijatelji Jovo i Ivo, a to će nam bar svak priznati. Ali mi nikako ne razumijemo, zašto naziv, što su ga oni našem jeziku po svojoj volji, a bez našeg pitanja dali, sada nama po što po to hoće da nametnu, pa nam čak brane, da mi u našoj vlastitoj kući svoj jezik označujemo imenom našeg naroda. To je slično, kad bi našem djetetu neko drugi po svojoj volji ime nadio. Tako postupanje i taj zahtjev mi ne odobravamo i nijesmo nikako kail. Ali čast i poštenje obodvojici naših prijatelja, Srbu i Hrvatu." (časopis ‘Bošnjački prijatelj’ 1870.)
**"Mi se ponosimo time, da je upravo naš jezik, a iz naše otadžbine uzet za osnovu književnog jezika naših komšija Srba i Hrvata. Glasoviti jezikoslovci Vuk Karadžić, Daničić, pa Ljudevit Gaj prenijeli su naš lijepi jezik u književnost obaju rečenih naroda, te ga prozvaše kako su oni hotjeli jedni srpskim a drugi hrvatskim, a o nama nigdje ni spomena. Mi sigurno imamo prava dičiti se, što se našim jezikom služe danas u književnosti naši prijatelji Jovo i Ivo, a to će nam bar svak priznati. Ali mi nikako ne razumijemo, zašto naziv, što su ga oni našem jeziku po svojoj volji, a bez našeg pitanja dali, sada nama po što po to hoće da nametnu, pa nam čak brane, da mi u našoj vlastitoj kući svoj jezik označujemo imenom našeg naroda. To je slično, kad bi našem djetetu neko drugi po svojoj volji ime nadio. Tako postupanje i taj zahtjev mi ne odobravamo i nijesmo nikako kail. Ali čast i poštenje obodvojici naših prijatelja, Srbu i Hrvatu." (časopis ‘Bošnjački prijatelj’ 1870.)

*[[Ferid Muhić]]
**"Poslije su to određene despotije, lokalne, i ovdje i ondje, ali Bosna kao država ostaje do 1463. godine. E, kako to da nema svoj jezik? I onda vidite da je najstariji Rječnik bosanskoga jezika iz 1632. godine, a da je prvi rječnik srpskog jezika, onaj od Vuka Karadžića iz 1815., nastao skoro 200 godina kasnije. I pri tom nije „rečnik“ Vuka Karadžića, nego „rječnik“. Kad pogledate unutar tog rječnika sve je ijekavsko; „dijete“, nema nigdje „dete“, zatim riječi „mlijeko“, „lijepo“, „snijeg“. Nema „snega“. Oblik, gramatika, sintaksa, semantika, potpuno je uzeto i dato, on to otvoreno kaže, iz hercegovačkog i centralnobosanskog, sjevernocrnogorskog, dakle upravo ovaj region. Štaviše, on kaže, onaj u Srbiji liči na govedara i ovčara i vrlo je prost i bez finese, ovaj bosanski je prefinjeniji i ima više poezije u sebi. Vuk Karadžić ga uzima kao osnovu..." (Predavanje akademika Ferida Muhića "Bosna i Bošnjaci - izazovi i perspektive" održano 28. 04. 2011. g. u Mostaru u okviru manifestacije "Dani mevluda i zikra 2011")


*[[Josip Pejaković]]
*[[Josip Pejaković]]

Verzija na dan 28 septembar 2015 u 22:59


  • Alija Isaković
    • "Naš jezik je naš moral i ne treba osobit trud da bi smo objasnili pojam bosanski jezik. Bosanski jezik nije nastao ni u okrilju srpskog ni u okrilju hrvatskog jezika, nije njihova izvedenica, već jedna od objektivnih naporednosti. Bosanski jezik je imao i svoj vlastiti tok do početka 20. vijeka, kada su političke prilike izmijenile njegov javni status..." (Rječnik karakteristične leksike u bosanskom jeziku)
  • Antun Knežević
    • "Mi se ponosimo time, da je upravo naš jezik, a iz naše otadžbine uzet za osnovu književnog jezika naših komšija Srba i Hrvata. Glasoviti jezikoslovci Vuk Karadžić, Daničić, pa Ljudevit Gaj prenijeli su naš lijepi jezik u književnost obaju rečenih naroda, te ga prozvaše kako su oni hotjeli jedni srpskim a drugi hrvatskim, a o nama nigdje ni spomena. Mi sigurno imamo prava dičiti se, što se našim jezikom služe danas u književnosti naši prijatelji Jovo i Ivo, a to će nam bar svak priznati. Ali mi nikako ne razumijemo, zašto naziv, što su ga oni našem jeziku po svojoj volji, a bez našeg pitanja dali, sada nama po što po to hoće da nametnu, pa nam čak brane, da mi u našoj vlastitoj kući svoj jezik označujemo imenom našeg naroda. To je slično, kad bi našem djetetu neko drugi po svojoj volji ime nadio. Tako postupanje i taj zahtjev mi ne odobravamo i nijesmo nikako kail. Ali čast i poštenje obodvojici naših prijatelja, Srbu i Hrvatu." (časopis ‘Bošnjački prijatelj’ 1870.)
  • Ferid Muhić
    • "Poslije su to određene despotije, lokalne, i ovdje i ondje, ali Bosna kao država ostaje do 1463. godine. E, kako to da nema svoj jezik? I onda vidite da je najstariji Rječnik bosanskoga jezika iz 1632. godine, a da je prvi rječnik srpskog jezika, onaj od Vuka Karadžića iz 1815., nastao skoro 200 godina kasnije. I pri tom nije „rečnik“ Vuka Karadžića, nego „rječnik“. Kad pogledate unutar tog rječnika sve je ijekavsko; „dijete“, nema nigdje „dete“, zatim riječi „mlijeko“, „lijepo“, „snijeg“. Nema „snega“. Oblik, gramatika, sintaksa, semantika, potpuno je uzeto i dato, on to otvoreno kaže, iz hercegovačkog i centralnobosanskog, sjevernocrnogorskog, dakle upravo ovaj region. Štaviše, on kaže, onaj u Srbiji liči na govedara i ovčara i vrlo je prost i bez finese, ovaj bosanski je prefinjeniji i ima više poezije u sebi. Vuk Karadžić ga uzima kao osnovu..." (Predavanje akademika Ferida Muhića "Bosna i Bošnjaci - izazovi i perspektive" održano 28. 04. 2011. g. u Mostaru u okviru manifestacije "Dani mevluda i zikra 2011")
  • Josip Pejaković
    • "Moj maternji jezik je i bosanski i hrvatski i srpski." (novembar 2004. za Radio Slobodna Evropa)
"Mnogo je lijepih rječnika napisano,
Sve kao dragi kamen pribranih i omiljenih,
Ali nema napisana na bosanskom jeziku,
Ni sastavljena u prozi ni skićena u pjesmu,
Moje je započeti, a Božije da mi dade da uspijem." (Potur-Šahidija, 1631. godine)
  • Senahid Halilović
    • "Ispričat ću vam priču Bosanska prinova, a govori o ženi (Jugoslavenki) koja je u zao čas rodila četvero djece (srpski, hrvatski, crnogorski i bosanski jezik) i umrla. Prvo dvoje djece se odmah pridiglo na noge (srpsko i hrvatsko), osokolilo se, a ono drugo dvoje kržljavo (bosansko i crnogorsko) jedva se propinjalo na nožice. Onda je ono dvoje kržljavih dumalo šta bi to moglo biti pa su, takvi kakvi su, na kraju skontali da im je to zbog imena - urokljivog. Na kraju je ono manje kržljavo zaključilo: "Nije ime krivo, već je ono, jadno, krivo zato što je živo." (Međunarodni skup "Jezik i demokratizacija")
  • Skender Kulenović
    • "Još pet stotina godina turska vlast ovdje da je ostala, ovi negdašnji patareni govorili bi bosanski." (iz Ponornice).
"Ja ga najradije nazivam bosanskim."(u razgovoru sa hrvatskim novinarima nakon oktobarskih izbora u BiH 2006. Pincom.info)


Poslovice

Wikipedia
Wikipedia