Razlika između verzija stranice "Esad Zgodić"
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNo edit summary |
No edit summary |
||
Red 13: | Red 13: | ||
*"[Može se], u odnosu na ''običajni patriotizam'', uočiti ''novum'' teorija ustavnog patriotizma: ''ustavni patriotizam'' kao ''patriotizam spram slobode'' podrazumijeva da ''politička privrženost građana'' racionalno, dakle, bez velikih i zaluđujućih strasti, bez začaravajućeg političkog fanatizma, nacionalnih historijskih imaginarija ili servilnog pozivanja na sakraliziranu naciju, ''treba da pripada'' ustavno definiranim normama, vrijednostima i procedurama na kojima počiva ''dinamičko oblikovanje'' zajedničkog života građana – i to svih građana bez obzira na njihove individualne identitete i grupne (vjerske, kulturne, ideološke, rasne, etničke ili nacionalne) pripadnosti – unutar liberalnog i, istovremeno, demokratskog poretka ili ustroja savremenih država. / Imajući u vidu ove ''suštinske diferencije'' između ''običajnog'' i političkih teorija ''ustavnog patriotizma'', kažimo: ono što iz koncepcija ustavnog patriotizma možemo, kao inspiraciju i orijentir, ''preuzeti'' jeste njihova, što implicitna, a što eksplicitna, ''zamisao'' da se na teorijskoj razini patriotizam ''oslobodi zlotvornih iracionalizma'', što ih u historijskim praksama producira ''običajni patriotizam'' sa svojim psihoafektivnim, moralističkim, religijskim i ideološkim sadržajima kao i sa svojim sakralizacijama i mistifikacijama nacionalnih historija, nacija, nacionalnih identiteta, država i njihovih tvorevina. Sa stanovišta te ''zamisli'' možemo koncepte ustavnog patriotizma shvatiti i kao jedan od ''vrijednih oblika racionalne kritike običajnog patriotizma''." |
*"[Može se], u odnosu na ''običajni patriotizam'', uočiti ''novum'' teorija ustavnog patriotizma: ''ustavni patriotizam'' kao ''patriotizam spram slobode'' podrazumijeva da ''politička privrženost građana'' racionalno, dakle, bez velikih i zaluđujućih strasti, bez začaravajućeg političkog fanatizma, nacionalnih historijskih imaginarija ili servilnog pozivanja na sakraliziranu naciju, ''treba da pripada'' ustavno definiranim normama, vrijednostima i procedurama na kojima počiva ''dinamičko oblikovanje'' zajedničkog života građana – i to svih građana bez obzira na njihove individualne identitete i grupne (vjerske, kulturne, ideološke, rasne, etničke ili nacionalne) pripadnosti – unutar liberalnog i, istovremeno, demokratskog poretka ili ustroja savremenih država. / Imajući u vidu ove ''suštinske diferencije'' između ''običajnog'' i političkih teorija ''ustavnog patriotizma'', kažimo: ono što iz koncepcija ustavnog patriotizma možemo, kao inspiraciju i orijentir, ''preuzeti'' jeste njihova, što implicitna, a što eksplicitna, ''zamisao'' da se na teorijskoj razini patriotizam ''oslobodi zlotvornih iracionalizma'', što ih u historijskim praksama producira ''običajni patriotizam'' sa svojim psihoafektivnim, moralističkim, religijskim i ideološkim sadržajima kao i sa svojim sakralizacijama i mistifikacijama nacionalnih historija, nacija, nacionalnih identiteta, država i njihovih tvorevina. Sa stanovišta te ''zamisli'' možemo koncepte ustavnog patriotizma shvatiti i kao jedan od ''vrijednih oblika racionalne kritike običajnog patriotizma''." |
||
==Djela== |
|||
*''[[Vladavina konsenzusom]]'' (2006.) |
|||
[[Kategorija:Politika]] |
[[Kategorija:Politika]] |
Verzija na dan 8 januar 2013 u 20:19
Esad Zgodić |
---|
bosanskohercegovački politički teoretičar |
Rođenje |
1950. Goražde, BiH |
- "Kada [...] znamo što koncepcijski jeste ustavni patriotizam, što su njegove suštinske komponente i političke svrhe te da je, ustvari, što je i najvažnije, riječ o jednoj idealno normativnoj, a nedeskriptivnoj, nepozitivističkoj i neoperativnoj, zamisli, onda bi protagonosti ove ideje u Bosni i Hercegovini trebali odgovoriti i na pitanje: spram kojeg bi ustava, osim Dejtonskog ustava, građani mogli gajiti ustavni patriotizam, zaslužuje li, uz to, Dejtonski ustav Bosne i Hercegovine patriotsku odanost, ili bi, nasuprot tome, prije bilo patriotski raditi na njegovoj sporazumnoj a radikalnoj reviziji ili, čak, potpunoj zamjeni novim ustavom? Ne bi li, zapravo, patriotska privrženost tom ustavu – a imajući u vidu njegovo porijeklo, njegove primarne promirotvorne funkcije kao i sve ono što je s njim sankcionirano te legalizirano kao rezultat agresije i što je s njim u državno, odnosno teritorijalno uređenje i politički režim instalirano kao nedemokratsko i protulibertansko – bila privrženost ratnim plijenovima protagonista ratova protiv Bosne i Hercegovine kao države. A na njoj se, toj privrženosti, ne može, osim u nužno privremenom i prisilno pragmatičnom smislu, insistirati, ona je suštinski nemoguća, iracionalna i nehumana, poriče htijenja pravde, prava, slobode i ljudskog dostojanstva [...] Zar se, dakle, od građana može tražiti da prihvate, grade i prakticiraju ustavni patriotizam kao patriotizam prema takvom čudovišnom Dejtonskom ustavu?" (Ustavni patriotizam za Bosnu i Hercegovinu)
- "[Može se], u odnosu na običajni patriotizam, uočiti novum teorija ustavnog patriotizma: ustavni patriotizam kao patriotizam spram slobode podrazumijeva da politička privrženost građana racionalno, dakle, bez velikih i zaluđujućih strasti, bez začaravajućeg političkog fanatizma, nacionalnih historijskih imaginarija ili servilnog pozivanja na sakraliziranu naciju, treba da pripada ustavno definiranim normama, vrijednostima i procedurama na kojima počiva dinamičko oblikovanje zajedničkog života građana – i to svih građana bez obzira na njihove individualne identitete i grupne (vjerske, kulturne, ideološke, rasne, etničke ili nacionalne) pripadnosti – unutar liberalnog i, istovremeno, demokratskog poretka ili ustroja savremenih država. / Imajući u vidu ove suštinske diferencije između običajnog i političkih teorija ustavnog patriotizma, kažimo: ono što iz koncepcija ustavnog patriotizma možemo, kao inspiraciju i orijentir, preuzeti jeste njihova, što implicitna, a što eksplicitna, zamisao da se na teorijskoj razini patriotizam oslobodi zlotvornih iracionalizma, što ih u historijskim praksama producira običajni patriotizam sa svojim psihoafektivnim, moralističkim, religijskim i ideološkim sadržajima kao i sa svojim sakralizacijama i mistifikacijama nacionalnih historija, nacija, nacionalnih identiteta, država i njihovih tvorevina. Sa stanovišta te zamisli možemo koncepte ustavnog patriotizma shvatiti i kao jedan od vrijednih oblika racionalne kritike običajnog patriotizma."
Djela
- Vladavina konsenzusom (2006.)