Hans Kelsen

Hans Kelsen
austrijsko-američki pravnik
Rođenje
11. oktobar 1881. Prag, Češka Republika (Austro-ugarska monarhija)
Smrt
19. april 1973. Orinda, Sjedinjene Američke Države

• "Kada ja pojedinačnu normu presude, upravnog akta ili pravnog posla svodim na opću normu zakona, zakon opet na još upćiju normu ustav, a ustavne norme, naposlijetku, na jednu opću najvišu normu koja predstavlja logički izvor, koja kao pravna hipoteza uspostavlja ustavotvorni autoritet, onda sam zacijelo svjestan da ustav, doduše, svoje pravo relevantno važenje uzima iz empirijskog akta volje konstitutivnog autoriteta, baš kao što zakon svoje važenje uzima iz ustava, a svoju sadržinu iz fakta zakonske odluke, presuda svoje važenje iz zakona, a svoju sadržinu iz sudijskog akta volje. Logičko 'stvaranje' prava iz prvobitne norme vrši se postepeno u neprekidnoj vezi sa paralelnim faktom, no koji je ipak samo conditio sine qua non, a ne condititio per quam prava, prava na njegovim različitim stupnjevima, u njegovom za pravnika presudnom aspektu važenja. Takvo logično stvaranje iz izvora ne smije se, ipak brkati sa prirodno-pravnim dedukcijama." (Prilog jednoj čistoj teoriji prava)

Drugi o Kelsenu

• Jevgenij Pašukanis
  • "Kelsenu treba, bez sumnje, priznati veliku zaslugu. Svojom neustrašivom dosljednošću on je doveo do apsurda metodologiju neokantijanstva sa njenim dvjema zakonomjernostima. Jer, pokazuje se da "čista", oslobođena od svih primjesa postojećeg, faktičkog, od svake psihološke i sociološke "šljake", zakonomjernost trebanja uopće nema i ne može imati razumnih odredbi. Jer za čisto juridičko, tj. bezuslovno heteronomno trebanje, i cilj je štaviše nešto sporedno i ravnodušno. "Ti treba zato da bi" - to, po Kelzenovom mišljenju, već nije - juridičko "ti treba" [...] [K]rajnji formalizam normativne škole (Kelzen) izražava, bez sumnje, opću dekadenciju buržoaske naučne misli novijeg vremena, koja teži da se iscrpi u besplodnim metodološkim i formalno-logičkim dovijanjima, šepureći se svojim potpunim raskidom sa realnom stvarnošću." (Opća teorija prava i marksizam)

• Karl Olivecrona
  • "Nemoguće je na racionalan način objasniti kako činjenice u stvarnom svijetu mogu proizvoditi posljedice u skroz drugačijem "svijetu Trebanja". U jednom trenutku Kelsen je otvoreno izjavio da je ovo uistinu "Velika misterija". To je iskreno postavljanje stvari. To jeste misterija i to će ostati misterija zauvijek." (Pravo kao činjenica)

• Ljubomir Tadić
  • "Ako je pravo forma, onda ono mora biti forma nečega a ne prazna supstancija, nešto posebno od nečega, od sadržine. Uostalom, svako insistiranje na odvajanju forme prava od društva i njegovih odnosa, pod imenom određivanja specifičnosti prava, ne znači ništa drugo nego čuvanje "ezoteričnog" i "tajanstvenog" karaktera prava, što neposredno vodi njegovoj mistifikaciji i fetišizaciji. A u tom se mistifikovanju i fetišiziranju prava sastoji "Adamov grijeh" svakog pravnog formalizma pa i onog Kelzenovog tipa. Da normativisti, kao čisti formalisti, nisu u stanju da ostanu logički dosljedni svojoj polaznoj metodološkoj orijentaciji, najbolje pokazuje sam Kelzen sa svojom teorijom o razlikovanju "efektivnosti" i "važenja" prava. Kelzen je prisiljen da prizna neophodnim ubacivanje jednog "komada stvarnosti" u svoju formalističku doktrinu da njegove kategorije ne bi ostale da vise u vazduhu, tj. da ne bi izgubile svako raison d’etre." (Teorija J. B. Pašukanisa i neki problemi marksističke teorije prava)

• Zdravko Grebo
  • "Jasno je, naime, da je Kelsenova doktrina "fictio iuris"; nije samo Grundnorm Als-Ob konstrukcija; cijela teorija je Als-Ob razmišljanje: "šta bi bilo (možda "trebalo") kad bi bilo?" Ona je možda učenje o "moglichen Recht", ali nije opštepravno učenje. Kada Kelsen svoje najznačajnije djelo počinje rečenicom: Die Reine Rechtslehre ist eine Theorie des positiven Rechts; das positiven Rechts schlechthin, nicht einer specziellen (sic) Rechtsordnung. Sie ist Allgemeine Rechtslehre...", tada treba primijetiti da opšte pravno učenje znači učenje o opštemu pravu, a to nije samo forma. I sadržaj i funkcija i još toga..., može biti opšte. Marx zna takav supstancijalni pojam prava. / Kelsen se zato mora negirati u cjelini da bi se djelimično prihvatio. (Marx i Kelsen)