Autoritet

---

Citati

• Andrei Marmor
  • "(1) U svakom društvu koje ima funkcionalni pravni sistem, postoje neke društvene konvencije koje određuju ko se ima smatrati pravnim autoritetom u tom društvu i kako se njegov autoritet ima vršiti. / (2) Pravne norme sastoje se iz direktiva i instrukcija pravnih autoriteta - onih autoriteta koji su identificirani i konstituisani od društvenih konvencija iz (1)." (Filozofija prava)

• H. L. A. Hart
  • "[...] [N]užan uslov postojanja prinudne vlasti [je] i to da bar neki ljudi moraju svojom voljom sarađivati u sistemu i prihvatiti njegova pravila. U ovom smislu je tačno da moć prinude kojom raspolaže pravo pretpostavlja njime prihvaćeni autoritet. Međutim, dihotomija stavova: "pravo zasnovano samo na sili" i "pravo koje je prihvaćeno kao moralno obavezujuće" ne iscrpljuje problem. Ne samo da veliki broj ljudi može biti izložen prinudi zakona koji ne smatraju moralno obavezujućim, već i ne stoji da oni koji zaista sistem prihvataju svojom voljom, moraju sebe smatrati moralno obaveznim da to čine, iako se mora reći da bi sistem bio najstabilniji ako bi to bio slučaj. U stvari, njihova vjernost sistemu može se zasnivati na velikom broju različitih elemenata: procjena dugoročnih interesa; nesebičnom interesu za druge; nesvjesno naslijeđenom ili tradicionalnom stavu; ili prosto na želji da se čini ono što i drugi čine. Ne postoji doduše razlog zbog kojeg oni koji prihvataju autoritet sistema ne bi preispitivali svoju savjest i donosili odluku da, s moralnog gledišta, ne bi trebalo da ga prihvate, a ipak iz mnogo razloga i dalje to čine." (Koncept prava)
  • "Oni koji prihvataju autoritet pravnog sistema gledaju na njega s unutrašnjeg stanovišta, i smisao njegovih zahtjeva iznose internim stavovima, izraženim normativnim jezikom koji je zajednički pravu i moralu: "Ja bih trebao (ti bi trebao)", "Ja moram (ti moraš)", "Ja imam (oni imaju) obavezu". Ipak, ovi stavovi ne podliježu moralnoj ocjeni da je moralno ispravno postupiti po onome što zahtijeva pravo. Nema sumnje, ako se ovome ništa i ne doda, ostaje pretpostavka da onaj ko govori na ovaj način o svojim ili tuđim pravnim obavezama ne misli da postoji bilo kakav moralan ili drugi razlog da se one ne ispune. Ovo, međutim, ne pokazuje da se ništa ne može priznati kao pravno obavezujuće dok nije prihvaćeno kao moralno obavezujuće." (Ibid.)

• John Finnis
  • "Autoritet (i prema tome odgovornost upravljanja) u zajednici ima se vršiti od strane onih koji mogu uistinu efektivno rješiti koordinacijske probleme te zajednice." (Prirodno pravo)
  • "[O]bična činjenica da će gotovo svi pristati na nečije upute je pretpostavljeno-nužan i podložno-pobijanju-dovoljan uslov za normativni sud da ta osoba ima (t.j. da je opravdana u vršenju) autoritet u toj zajednici." (Ibid.)

• Joseph Raz
  • "Reći da je osoba autoritet znači reći da se njegova riječ uzima kao isključujući razlog, ili samo da je isključujući razlog, to jeste da neko treba, da postoje razlozi, da se drži takvom." (Praktični razlozi i norme)
  • "Ukoliko ne postoji općenita dužnost pokoravanja, onda pravo nema općeniti autoritet, jer da bi se imao autoritet mora se imati pravo na upravljanje onima koji su mu podliježu. A pravo na upravljanje pretpostavlja dužnost na pokoravanje." (Etika u javnom domenu: ogledi iz moralnosti prava i politike)
  • "Pravo zahtijeva našu vjernost i pokornost. Svaki pravni sistem polaže pravo na autoritet. Ali kakav autoritet ima pravo nad nama? Kakav autoritet trebamo priznati kao pripadajući pravu?" (Autoritet prava)
  • "Ja ću tvrditi da ukoliko posmatramo autoritet kao sposobnost da promjenimo određeni tip razloga, primjedbama se može lako odgovoriti [...] Uzmite u obzir bilo kakvu situaciju u kojoj nadređeni upućuje podređenog da postupa prema uputama drugog čiji autoritet nije izveden iz onog prvog [...] Ja ću zvati razlog da se postupa sa razlogom pozitivnim drugo-razrednim razlogom. Postoje također negativni drugo-razredni razlozi, odnosno, razlozi za suzdržavanjem od djelovanja s razlogom. Zvat ću sve negativne drugo-razredne razloge isključujućim razlozima." (Ibid.)
  • "Ja ću definirati normativno ovlaštenje kao sposobnost promjene zaštićenih razloga. Preciznije, pojedinac ima normativno ovlaštenje ako on može svojom radnjom vršiti normativno ovlaštenje. Radnja je vršenje normativnog ovlaštenja ako postoje dovoljni razlozi za posmatranje iste ili kao zaštićenog razloga ili kao ukidanja zaštićenih razloga i ako je razlog za tako posmatranje taj što je poželjno da se omogući ljudima da promijene zaštićene razloge takvim radnjama, ukoliko to žele. / Ja ću pretpostaviti da se ovlaštenje koristi upotrebljavajući ono što ću zvati "iskaz ovlaštenja". Postoje tri načina kojima nosioci ovlaštenja mogu promijeniti zaštićene razloge [...] Prvi je izdavanjem isključujućih instrukcija, odnosno, koristeći ovlaštenje da se kaže osobi da ϕ, iskaz ovlaštenja je razlog za osobu da ϕ i također drugo-razredni razlog za ne postupanje po (svim ili nekim) razlozima za ne ϕ. Isključujuće instrukcije su, prema tome, zaštićeni razlozi. Drugi način vršenja ovlaštenja je upotrebom iskaza ovlaštenja u dodjeljivanju dopuštenja za vršenjem radnje koja je do tada bila zabranjena isključujućom instrukcijom. Ja ću zvati takva dopuštenja "ukidajuća dopuštenja" jer oni ukidaju isključujuće razloge. Treći oblik korištenja ovlaštenja jeste dodjeljivanjem ovlaštenja osobi. Ovo samo po sebi ne mijenja zaštićene razloge, ali dopušta osobi da ih promijeni. Ovlaštenje koju osoba ima može biti ograničeno na mnogo načina - na način na koji može biti vršeno, osobe nad kojima se vrši, radnje u odnosu na koje nosilac ovlaštenja može upotrijebiti iskaze ovlaštenja, i tako dalje. / Imajući u vidu ova razjašnjenja jasno je da postoji bliska veza između normativnog ovlaštenja i autoriteta [...] Autoritet je sposobnost za promjenom razloga. Ovlaštenje je sposobnost da se promjeni specifični tip razloga, i to zaštićenih [...] [T]rebamo u osnovi posmatrati autoritet kao vrstu ovlaštenja." (Ibid.)
  • "Neko ima autoritet da čini samo one stvari za koje mu je dato dopuštenje od nekoga ko ima autoritet nad osobom na čije se interese utiče. Sada možemo definirati X ima autoritet da ϕ kao: postoji neki Y i postoji neki Z takav da,

1. Y je dopustio X da ϕ ili mu dao ovlaštenje da to učini

2. Y ima ovlaštenje da to učini

3. X-ovo ϕ će utjecati na interese Z, a Y ima autoritet nad Z." (Ibid.)

• • "(1) Popularno je gledište da pravo uživa de facto ili efektivni autoritet. Njegova analiza uključuje ove koncepte, ali ne nužno i onaj legitimnog autoriteta. To je greška [...] Zajednički činilac u svim vrstama efektivnog autoriteta jeste da oni uključuju vjerovanje nekih da predmetna osoba ima legitimni autoritet. Prema tome, objašnjenje efektivnog autoriteta pretpostavlja ono legitimnog autoriteta. / (2) Autoritet je analiziran u kontekstu osobe sa autoritetom i njegovih autoritativnih iskaza. Takva analiza bi se u principu mogla primijeniti na zakonodavca i njegove radnje usvajanja. Ali svo pravo nije usvojeno. Običajna pravila mogu biti pravno obavezujuća. Mogu li ona imati autoritet nasuprot činjenici da nisu izdata od autoriteta? Moguće je govoriti neposredno o autoritetu samog prava. Autoritet pojedinca objašnjen je upućivanjem na njegove iskaze: on ima autoritet ako su njegovi iskazi zaštićeni razlozi za djelovanje, t.j. razlozi za preduzimanje radnje na koju ukazuju i za zanemarivanje (određenih) suprotstavljenih razmatranja. Pravo ima autoritet ukoliko je postojanje prava koje zahtjeva određenu radnju zaštićeni razlog za vršenje te radnje; t.j. pravo je autoritativno ako je njegovo postojanje razlog za radnju u skladu s njim i za isključivanje suprotstavljenih razmatranja. "Razlog" ovdje znači valjani ili opravdavajući razlog, jer je legitimni autoritet prava tako definiran. Pravo uživa efektivni autoritet, kako ga mi vidimo, ako njegovi subjekti ili neki od njih smatraju njegovo postojanje zaštićenim razlogom za ponašanje u skladu s njim." (Ibid.)
  • "[...] [B]itna je osobina prava da tvrdi da ima legitimni autoritet [...] Tvrdnja prava o legitimnom autoritetu nije samo tvrdnja da su pravna pravila razlozi. Ono uključuje tvrdnju da su oni isključujući razlozi za zanemarivanje razloga za nepostupanje u skladu s njima." (Ibid.)
  • "[...] [O]no što je isključeno od strane pravnog pravila nisu svi ostali razlozi, nego samo svi oni ostali razlozi koji nisu sami pravno priznati. Mi ne trebamo zamišljati pravo kao skup izoliranih normi od kojih svaka ima svoje sopstvene odvojene i nezavisne funkcije, nego kao skup (potencijalno konfliktnih i međusobno podržavajućih) razloga koji zajedno određuju šta se zahtijeva pravom. Ako je ova analiza tačna onda pravo tvrdi da ima autoritet. Pravo se predstavlja kao tijelo autoritativnih standarda i zahtijeva od svih onih na koje se primjenjuje da priznaju njihov autoritet." (Ibid.)

• Michel de Montaigne
  • "[Z]akoni dobijaju svoj autoritet kroz stvarno posjedovanje i običaje: opasno je ići nazad do njihovih izvora; zakoni, kao i naše rijeke, postaju veće i plemenitije kako otjeću: prati ih uzvodno to njihovog izvora i sve što ćeš pronaći je sićušno vrelo, jedva prepoznatljivo; kako vrijeme prolazi one bujaju sa ponosom i rastu u snazi." (Eseji)

• Scott J. Shapiro
  • "[P]lanska teorija tvrdi da tijelo ima pravni autoritet u određenom pravnom sistemu kada se ispune dva uslova: (1) glavni plan sistema ovlaštuje to tijelo da planira za druge, i (2) članovi zajednice se redovno obaziru na sve one koji su tako ovlašteni. Pravni autoritet će biti moguć, prema tome, samo u slučaju da je moguće da se oba ova uslova ostvare [...] Pravni zvaničnici imaju ovlaštenje da usvoje zajednički plan koji određuje ova temeljna pravila zahvaljujući normama instrumentalne racionalnosti. Budući da te norme koje dodjeljuju racionalnu moć planiranja nisu same planovi, one nisu stvorene od bilo kakvog drugog autoriteta. One postoje samo stoga što su racionalno valjani principi." (Legalnost)
  • "[P]ostoji tumačenje koje dopušta pripisivanje pravnog autoriteta moralno nelegitimnim tijelima. Ključno je ovdje prepoznati da, iako se pojam "autoritet" u tvrdnjama pravnog autoriteta odnosi na moralnu moć, riječ "pravni" često ne mijenja ovu imeničnu-farzu; radije, njegova uloga jeste da kvalificira izjavu u kojoj je umetnuta. Kada pripišemo pravni autoritet nekome, drugim riječima, mi nužno ne pripisujemo bilo kakvu vrstu moralnog legitimiteta. Mi tvrdimo da, iz gledišta prava, osoba koja je u pitanju ima moralno legitimno ovlaštenje. Slično, reći da je neko pravno obavezan da izvrši neku radnju ne mora obavezati onoga ko to ističe da potvrdi da je neko stvarno obavezan da izvrši tu radnju, odnosno, da ima moralnu obavezu da izvrši tu radnju. Izjava se može razumjeti utoliko da je iz pravnog gledišta neko (moralno) obavezan da izvrši tu radnju. Ovo se može nazvati "perspektivim" tumačenjem."(Ibid.)
  • "(1) X ima pravni autoritet nad Y u odnosu na materiju Z u sistemu S «» Iz gledišta S, X ima moralni autoritet nad Y u odnosu na Z;

(2) Iz gledišta S, X ima moralni autoritet nad Y u odnosu na materiju Z «» Glavni plan S ovlašćuje X da planira za Y u odnosu na Z;

(3) X ima pravni autoritet nad Y u odnosu na materiju Z u sistemu S «» Glavni plan S ovlašćuje X da planira za Y u odnosu na Z." (Ibid.)

• Stephen Perry
  • "Legitimni politički autoritet, slažu se mnogi, uključuje pravo na upravljanje. Jedno veoma rasprostranjeno i snažno razumijevanje onoga što ovo znači jeste da politički režim ima pravo na upravljanje samo ako, između ostalog, ima dosta široko hohfeldijansko ovlaštenje da promijeni normativnu situaciju svojih subjekata, na primjer, namečući dužnosti ili dodijeljujući im subjektivna prava [...] [L]egitimni autoritet je moralni autoritet [...]" (Political Authority and Political Obligation)
  • "[Z]bog razloga koji imaju veze s činjenicom da zahtijevi prava za autoritetom nisu samo konceptualno nužno kategorički, već i moralno nužno kategorički, ni legitimni autoritet prava (gdje postoji) niti dužnosti koje su posljedica njegovog postojanja ne mogu biti uslovljeni slučajnostima koje uključuju svojevoljne akte građana." (Ibid.)
  • "Legitimni moralni autoritet može postojati jedino ako postoji nešto dovoljno dobro ili vrijedno oko toga da jedna osoba ima mogućnost da s namjerom promijeni normativnu situaciju druge osobe." (Ibid.)

Vidi također

• Vlast