Razlika između verzija stranice "Bosna i Hercegovina"

Izvor: Wikicitati
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: ispravka HTML koda i wiki sintakse
Red 36: Red 36:
[[Kategorija:Bosna i Hercegovina]]
[[Kategorija:Bosna i Hercegovina]]
{{Wikipedia|Bosna i Hercegovina}}
{{Wikipedia|Bosna i Hercegovina}}

[[en:Bosnia-Herzegovina]]
[[hr:Bosna i Hercegovina]]

Verzija na dan 15 april 2011 u 16:36



Citati

  • Abdulah Sidran
    • "Bosna nije razorena mržnjom – kako je mnogima zgodno pretpostavljati – vec raširenim nepoznavanjem mržnje. Pojednostavljeno rečeno, ključ ovog proteklog rata je: drska prepredenost zla i beskrajno sljepilo dobra. Zlo je racionalnije, opreznije, stvarno dosljednije od dobra. Zlo je vidljivo i eksplicitno, samo ga treba znati prepoznati. Činjenica je da zlo ne zasljepljuje samo svoje žrtve, nego i spoljne svjedoke, posmatrače. Opažanje opasnosti ne povećava se već se smanjuje samim njenim približavanjem. Mi smo, velika većina, govorili , kada je ravnan Vukovar, da se to nama ne može dogoditi ! A, dogodilo se. Istina, dobro brojčano preovladuje nad zlom, ali ne zna da osjeti opasnost. Kriminalci, lopovi i šverceri su znali da nanjuše rat u nastupanju, zato što ta grupacija ljudi poznaje mehanizam zla i zločina, pa ga time lakše i brže osjete i prepoznaju. Zato se ne treba čuditi što su u Sarajevu među prvima oni reagovali, pripremili se i među prvima pružili otpor agresoru. Toj grupaciji ljudi, zlo nije strano i oni su ga brže prepoznali i reagovali na njega. Krajem 1991. godine a s početkom 1992. godine svako od nas je morao znati da će u Bosni biti rata, ali je vjerovao da neće! Vjerovanje je, izgleda, uvijek jače od znanja, takav je insan, otkako ga ima. Takođe, danas mi svi znamo da je BiH podjeljena, a vjerujemo da nije! Možda i ovdje vjerovanje nadjača saznanje. Sasvim moguće. Samo ko će to dočekati i kada?"
  • Alija Demirović
    • "Dejtonom je priznata okupacija polovine BiH i genocidna tvorevina. Dejtonski sporazum je potpisan pod pritiskom, a ono što je učinjeno pod pritiskom je nelagalno." (Jutarnje novine, 9.10.2005)
  • Borislav Paravac
    • "Prvi put čujem da je 25. novembar državni praznik. To nije državni praznik. Neko je svojim referendumom odlučio da BiH ne bude u Jugoslaviji, a time praktično isključio i taj praznik."
  • Derviš Sušić
    • "Zemlja zvana Bosna nesretna je zemlja koju ne vrijedi osvajati, jos manje držati, ali se može podnijeti kao prijateljska. Time nam ne bi smetala, a služila bi bar kao sigurno konačište na prolazu. Ona nije kraljevstvo u našem smislu. Kralj je sprdnja poludivlje baronijade. Gospoda strepe jedan od drugog. Puk fanatično mrzi i kralja i barune. Sa četiri strane, Vama već poznati aspiranti - podmeću, izazivaju, napadaju i otimaju. Ovo je zemlja suza, pokolja i užasa. A lica ovog svijeta su mirna, razgovor se vodi sporo i o prošlosti se govori s ponosom, a o budućnosti s nadom." (Uhode)
  • Emir Hasanović
    • "Bosna i Hercegovina boluje od ozbiljne i teško izlječive bolesti – političke, diplomatske, ekonomske, medijske i svake druge nemoći. U tim okolnostima ona se besakrajno i nekažnjeno može optuživati i klevetati, s njom se može igrati svaka, najprljavija igra, a pošto u njoj živi dva miliona bijelih muslimana, mogućnosti takvih iživljavanja su bezgranične." (Walter br.141)
  • Fahro Memić
    • "Bosna i Hercegovina, mada ne postoji jedinstvena evidencija, danas je najveće groblje starih automobila, autobusa i kamiona a samimi tim i zemlja sa najvećim "saobraćajnim rizikom" u Evropi o čemu svjedoči i činjenica da je predratni autobusni park, u prosjeku, bio "star" 5.5 godina a danas ta starost prelazi 15 godina; da je prosječna starost putničkih automobila prešla granicu od 10 godina a starost teretnih vozila niko i ne utvrđuje!"
  • Husein-kapetan Gradaščević
    • "Ima Bosne, beglerbeže i Bošnjaka u njoj! Bili su prije vas i ako Bog da, biti će i poslije vas!" – 1831. (u razgovoru sa Osmanskim beglerbegom, kada mu je Osmanski beglerbeg rekao: "Nema više Bosne, a neće biti ni Bošnjaka, Huseine... Gineš za državu koja nikad nije postojala niti će.")
  • Husein Tahmiščić
    • "I pozvanim i nepozvanim Bosna se nikada do kraja ne otkriva. Njena neprozirnost zaskoči i pretraje radoznalost i pronicljivost i lukavstvo i lucidnost svakog pojedinačnog ljudskog napora. Sama Bosna već je umorna od svoga pojedinačnog ljudskog napora. Sama Bosna već je umorna od svoga vijekovima dugog i vijekovima starog prelaženja iz nevidljivog u vidljivo. Prelaženje je teško i hirovito, ono ima svoj ritam i svoj zakon, ima svoju ćud, a o njegovom cilju, ako on i postoji, čovjek zna malo, gotovo ništa. Kao što u čovjeku pada i uskrsava i dobro i zlo, tako je i Bosna kroz svoju dosadašnju historiju padala i uskrsavala. Njen udes prožima naša danonoćna nastojanja usmjerena na to da odvojimo 'blato od patine' sa lica njenog trajanja. Udes tla i podneblja, njegovu dobru i njegovu zlu kob, ljudi nose u sebi kao što se nosi krv u vlastitom krvotoku. I njih što nose i ono šta nose - nije uvijek lahko razumjeti, odrediti i izraziti." (Ostala je samo moja Bosna)
  • Meša Selimović
    • "Mi smo ničiji. Uvijek smo na nekoj međi, uvijek nečiji miraz. Vjekovima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro nećemo znati ko smo. Živimo na razmeđu svjetova, na granici naroda, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi historije kao na grebenu. Otrgnuti smo, a neprihvaćeni. Ko rukavac što ga je bujica odvojila od majke pa nema više ni toka, ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. Drugi nam čine čast da idemo pod njihovom zastavom jer svoju nemamo. Mame nas kad smo potrebni a odbacuju kad odslužimo. Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje, a sve se plaća pa i ova ljubav. Svako misli da će nadmudriti sve ostale i u tome je naša nesreća. Kakvi su ljudi Bosanci? To su najzamršeniji ljudi na svijetu, ni skim se istorija nije tako pošalila kao sa Bosnom. Juče smo bili ono što danas želimo da zaboravimo, a nismo postali ni nešto drugo. S nejasnim osjećajem stida zbog krivice i otpadništva, nećemo da gledamo unazada, a nemamo kad da gledamo unaprijed. Zar smo mi slučajno tako pretjerano meki i surovi, raznježeni i tvrdi. Zar se slučajno zaklanjamo za ljubav kao jedinu izvjesnost u ovoj neodređenosti, zašto? Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno znači da smo pošteni. A kad smo pošteni, svaka čast našoj ludosti!" - Derviš i smrt
Wikipedia
Wikipedia