Razlika između verzija stranice "Ovo malo duše"
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Vraćene izmjene 89.146.139.3 na poslednju izmjenu korisnika EmxBot |
|||
| Red 37: | Red 37: | ||
*- |
*- Još prije onog rata, jedan Čeh, veterinar, meni je pripovjedao da po toj nji'ovoj vjeri u tim starim knjigama piše da je Bog bio namislio dati čovjeku da živi hiljadu godina. |
||
| ⚫ | |||
- Mašala: hiljadu godina! |
|||
:- To je bilo kad je Bog prvog čo'eka stvorio - Adema, dobro se sjećam, Adem se zvao. Dao mu sav rahatluk - i pojest, i popit, i ženu mu stvorio, samo u nekake jabuke da ne diraju, k'o biva to su Božje jabuke, a sve drugo je nji'ovo. Al' ta ženetina navrati Adema da trgaju jabuke, Bog vidio, kako ne bi, naljutio se i - kapak. Nesta rahatluka, nesta svega. Otad ti se čovjek muči, živi i umire k'o i svako hajvanče, sve zbog ote žene. |
|||
| ⚫ | |||
- E. |
|||
| ⚫ | |||
- To je bilo kad je Bog prvog čo'jeka stvorio. Adema. Adem se zvao, dobro se sjećam. Sve mu pružio, vas rahatluk. I pojest, i popit i ... i ženu mu stvorio. Samo, u nekak'e jabuke da ne diraju. Eto, biva 'vako to su Božije jabuke. To da ne dira, a drugo je sve njegovo. |
|||
- I šta je bilo? |
|||
- Al', ta ženetina, navrati Adema da trgaju jabuke. Bog to vidio, gdje neće, jel', naljutio se i - kapak. Nesta rahatluka, nesta svega. I o'tada se čo'ek pati, živi i 'm're kao svako drugo hajvanče. Sve zbog ote žene. |
|||
| ⚫ | |||
Verzija na dan 19 januar 2008 u 23:18
| Ovo malo duše | |
| Originalni naziv: | Ovo malo duše |
| Godina: | 1991.
|
| Zemlja: | Jugoslavija |
| Režiser: | Ademir Kenović |
| Uloge: | Branka Bajić, Amir Bašić, Božidar Bunjevac |
Citati
- "Čovjek ti je Senada teški hajvan, i ovo malo duše što ima šejtan mu je dao da se pati."
- "Kud vazda žuriš? Sjedi malo, ne živi čovjek 100 godina nego šes'et i koju."
- "Ti si me nagovorila ote jabuke da poberem, Bog će me za oto kaznit"
- "A ono, ne bih baš svašta u kuću dovodio."
Dijalozi
- - A imaš li ti kakvu curu.
- - Nemam bona, odakle mi.
- - A bil' se ti mog'o oženit'?
- - Ne bi
- - A što?
- - Sramota me
- - A šta ti je Senada?
- - Senada mi je jaran
- - Čuuuj, jaran. Ne more to tako. Muško i žensko ne mogu biti jarani. Il' su familija il' nisu ništa.
- - Još prije onog rata, jedan Čeh, veterinar, meni je pripovjedao da po toj nji'ovoj vjeri u tim starim knjigama piše da je Bog bio namislio dati čovjeku da živi hiljadu godina.
- Mašala: hiljadu godina!
- E.
- To bi bio život. I šta je bilo?
- To je bilo kad je Bog prvog čo'jeka stvorio. Adema. Adem se zvao, dobro se sjećam. Sve mu pružio, vas rahatluk. I pojest, i popit i ... i ženu mu stvorio. Samo, u nekak'e jabuke da ne diraju. Eto, biva 'vako to su Božije jabuke. To da ne dira, a drugo je sve njegovo.
- I šta je bilo?
- Al', ta ženetina, navrati Adema da trgaju jabuke. Bog to vidio, gdje neće, jel', naljutio se i - kapak. Nesta rahatluka, nesta svega. I o'tada se čo'ek pati, živi i 'm're kao svako drugo hajvanče. Sve zbog ote žene.
- O, jeb'o joj ja mater!
- - Senada, je li istina da su ljudi postali od majmuna? Moj amidža kaže da su svi ljudi postali od majmuna, mada nije ni njemu svake vjerovat'.
- - Čovjek post'o od majmuna?! Pa kažel’ on za sebe da je on post'o od majmuna?"
