Razlika između verzija stranice "Zija Dizdarević"
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
|||
Red 18: | Red 18: | ||
==Majka== |
==Majka== |
||
Bila je to jedna kutija - soba, i po njoj išlo napaćeno mršavo lice, noge u papučama, izblijedjele dimije i blag predan pogled. Majka! Od zida do zida, od vrata do peći, od ručka do večere, od jeseni do proljeća, u zidovima, među četiri zida, uzidan, tekao je nelijep ženski život. |
*Bila je to jedna kutija - soba, i po njoj išlo napaćeno mršavo lice, noge u papučama, izblijedjele dimije i blag predan pogled. Majka! Od zida do zida, od vrata do peći, od ručka do večere, od jeseni do proljeća, u zidovima, među četiri zida, uzidan, tekao je nelijep ženski život. |
||
Sjećam se: polazio sam "na škole". Mati je grcala ispraćajući me: |
* Sjećam se: polazio sam "na škole". Mati je grcala ispraćajući me: |
||
: |
:-Pripazi, sinko, grad je dušmanin. Ne iđi sredinom đade, satrće te štogod, ama nemoj ni plaho uz kraj - da te, boj se, ne udari nešto s krova, vego hajde nako, nako... |
||
: |
:Dalje nije znala ili nije mogla |
||
Verzija na dan 12 februar 2007 u 15:07
Zija Dizdarević |
---|
bosanskohercegovački književnik |
Rođenje |
18. februar 1916. Vitina, Bosna i Hercegovina |
Smrt |
1942. Jasenovac, Hrvatska |
Drugi o Ziji Dizdareviću
- "Dragi moj Zijo,
- Znam da pišem pismo koje ne može stići svom adresantu, ali se tješim time da će ga pročitati bar onaj koji voli nas obojicu.
- Kasna je noć i meni se ne spava. U ovo gluvo doba razgovara se samo sa duhovima i uspomenama, a ja, evo, razmišljam o zlatnoj paučini i srebrnoj magli tvoji priča, i o strašnom kraju koji te je zadesio u logoru Jasenovac.
- Pišem, dragi moj Zijo, a nisam siguran da i mene, jednom, ne čeka sličan kraj u ovom svijetu po kome još putuje kuga s kosom." (Pismo Ziji, Branko Ćopić)
Majka
- Bila je to jedna kutija - soba, i po njoj išlo napaćeno mršavo lice, noge u papučama, izblijedjele dimije i blag predan pogled. Majka! Od zida do zida, od vrata do peći, od ručka do večere, od jeseni do proljeća, u zidovima, među četiri zida, uzidan, tekao je nelijep ženski život.
- Sjećam se: polazio sam "na škole". Mati je grcala ispraćajući me:
- -Pripazi, sinko, grad je dušmanin. Ne iđi sredinom đade, satrće te štogod, ama nemoj ni plaho uz kraj - da te, boj se, ne udari nešto s krova, vego hajde nako, nako...
- Dalje nije znala ili nije mogla