Ćutanje

---

Citati

• Abraham Lincoln
  • "Bolje je šutjeti i biti smatran budalom nego progovoriti i odstraniti svaku sumnju."

• Antoine de Rivarol
  • "Biti pametan znači razlikovati istine koje treba reći od onih koje treba prešutjeti."

• Arne Garborg
  • "Niko nije sasvim obrazovan prije nego što nauči šutjeti."

• Arthur Schopenhauer
  • "U svakom je slučaju bolje da se razboritost pokaže onim što se prešuti nego onim što se kaže."

• Ausonius
  • "Nijednom čovjeku ne godi ćutanje. Meni najviše prija kada govore, ali kratko."

• Dean Koontz
  • "Pravo prijateljstvo nastaje onda, kada ćutanje između dva čovjeka postane prijatno."

• Francis Bacon
  • "Ćutanje je odmor duše."

• François de La Rochefoucauld
  • "Šutnja je najbolja odluka onog koji nije siguran u sebe."

• Jean de La Bruyère
  • "Prava je muka kada čovjek nema dovoljno duha da bi govorio, a ni dovoljno pameti da bi ćutao."

• Kahlil Gibran
  • "Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nježnost kukavnost. A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a šutnja neznanje."

• Robert Louis Stevenson
  • "Najokrutnije laži često su izrečene šutnjom."

• Seneka
  • "Šta hoćeš da drugi prešute prvo prešuti sam."
  • "Velika je stvar znati pravo vrijeme govora i šutnje."

• Stanisław Jerzy Lec
  • "Onome koji šuti nemoguće je oduzeti riječ."

• Sveti Nikodim Agiorit
  • "Neophodno je znati kako treba upravljati jezikom i obuzdavati ga. Pokretač jezika je srce. Čime je puno srce, to se izliva preko jezika. Ali i obratno, ono što se preko jezika izlilo, jače i dublje se usađuje u srce. Dobra osjećanja su ćutljiva, a samoljubiva žele da budu objavljena. Mnogogovorljivost u većini slučajeva dolazi iz neke gorde samouvjerenosti. Uobražavajući da mnogo znamo i da je naše mišljenje o nečemu tačno, osjećamo nesavladivu potrebu da naširoko i nadugačko, s mnogim ponavljanjima predamo to mišljenje i drugim, namećući im se netraženi za učitelje, verujući da učimo one koji često znaju stvari daleko bolje nego mi. Ovo što smo rekli odnosi se bar na slučajeve kada je ono o čemu se govori koliko toliko dostojno pažnje. U većini pak slučajeva mnogogovorljivost je isto što i prazno pričanje i nema riječi kojima bi se iskazalo kakva sve zla od te rđave navike dolaze. Mnogogovorljivost otvara vrata duše kroz koja odilazi srdačna toplina, a tim više to čine prazni razgovori. Oni odvlače čovjekovu pažnju od njega samog i u srcu, na koje se ne pazi, počinju se potkradati strasna osjećanja i želje. Po koji put to biva u tolikoj mjeri da kad se prazni razgovori završe, u srcu se nađe ne samo pristanak nego i odluka da se pristupi strasnim djelima."