Razlika između verzija stranice "Čekajući barbare"

Izvor: Wikicitati
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Harač (razgovor | doprinosi)
No edit summary
 
Harač (razgovor | doprinosi)
mNo edit summary
Red 1: Red 1:
'''Čekajući barbare''' (''Waiting for the Barbarians'', 1980.), djelo južnoafričnog književnika [[John Maxwell Coetzee|J. M. Coetzeea]].
'''Čekajući barbare''' (''Waiting for the Barbarians'', 1980.), djelo južnoafričnog književnika [[John Maxwell Coetzee|J. M. Coetzeea]]. Djelo je dobilo ime po pjesmi Konstantin [[P. Kavafi|Konstantina P. Kavafija]].


----
----

Verzija na dan 17 septembar 2006 u 16:27

Čekajući barbare (Waiting for the Barbarians, 1980.), djelo južnoafričnog književnika J. M. Coetzeea. Djelo je dobilo ime po pjesmi Konstantin Konstantina P. Kavafija.



  • "Bol je istina; sve drugo je podložno sumnji." (I)


  • "Svemir oko nas ovdje puki je svemir, ni jadniji ni veličanstveniji od svemira iznad krovinjara i iznajmljenih zgradurina, hramova i javnih zdanja prijestolnice. Svemir je svemir, život je život, svuda isto." (I)


  • "Pa sigurno (...) ako ćemo iskreno, rat i jeste to: nametnuti izbor nekome ko ga inače ne bi napravio." (II)


  • "Kome je rečeno da se do vrha može stići samo preko piramide leševa?" (IV)


  • "Ali sad počinjem da shvatam koliko je sloboda nešto rudimentarno. Koja mi je sloboda ostavljena? Sloboda da jedem ili da idem gladan; da šutim ili brbljam sam sa sobom, da gruham u vrata ili da se derem." (IV)


  • "Istinski vjerujem da se ne bojim smrti. Ono čega se grozim, vjerujem, jeste sramota da umrem ovako glup i zbunjen kakav sam." (IV)


  • "Zanimalo ih je jedino to da mi pokažu šta znači živjeti u tijelu, kao tijelu, tijelu koje može gajiti shvatanja pravde samo dok je cijelo i dok mu je dobro, a koje ih vrlo brzo zaboravlja kad mu se čvrsto dograbi glava a u jednjak nabije cijev, i kad se u tu cijev naliva toliko mnogo litara slane vode da ono počinje kašljati i bljuvati, treskati i prazniti se." (IV)


  • "Carevina je stvorila historijsko vrijeme. Carevina je smjestila svoje postojanje ne u povratno vrijeme smjene godišnjih doba koje se ravnomijerno obrće, nego u svoje zupčasto vrijeme uspona i pada, početka i kraja, katastrofe. Carevina osuđuje sebe da živi u historiji i snuje zavjeru protiv historije. Jedna jedina misao zaokuplja ogrezli um Carevine: kako se ne okončati, kako ne umrijeti, kako produžiti svoju eru. Danju proganja neprijatelje. Lukava je i nemilosrdna, na sve strane šalje svoje krvosljednike. Noću se hrani slikama nesreće: razaranjem gradova, silovanjem stanovništva, piramidama kostiju, njivama pustoši." (V)


  • "Možda je istina da svijet takav kakav je nije varka, nije opaki san noći. Možda se neminovno budimo u njemu, možda ga ne možemo ni zaboraviti niti ga se osloboditi."


  • "Kao i mnoge stvari u posljednje vrijeme, ostavljam ga osjećajući se glupo, sličan čovjeku koji je odavno zalutao ali i dalje hita putem koji možda nikuda ne vodi." (VI)
Wikipedia
Wikipedia