Razlika između verzija stranice "Kategorija:Bosanskohercegovački književnici"

Almir Zalihić

ZAKON SIMETRIJE

        za profesora Ruždija Ušakua

Na donjem stilobatu

Ugaonog istočnog stuba

Starog dvorca na Ostrožcu Dva studenta arheologije I jedan pjesnik Otkrili su inskripciju Čudne sadržine: “Čemu li je u tvom srcu Simetrično moje biće”.

Dok su je riječ po riječ prevodili S latinskog na bosanski Iz grmuškog je kanjona gruhnuo vjetar I razvejao sve papire Među stubovima u dvorcu.

Onaj s bradom, pjesnik dakle, ljutito se obrecnu: “Ne SADA Binte,** Ne SADA! Trebao si mu odgovoriti Onda kada te je pitao!”

LABIRINT

Šta može biti taj let unatrag o kojem svjedoče samo poređenja, kao što su mihrab, dovište,

zagrljaji, povratak, rukovanja, postavljen sto pod drvetom u travi gdje nema prvog ni posljednjeg gosta?

Najzad, šta može biti, raširenih krila ovaj pad s visine, u plamen zajedničkog gnijezda,

u žižu? – to ne znam, Mada, ako išta znam, onda znam da ovaj vreli hodnik,

u ovom, kao minotaurovo oko, složenom labirintu sve prisutnija i prisutnija i sve slobodnija činjenica je da postojimo.

GRAD I JA

Grad u kome živim Postoji u meni Na sasvim drugi način Nego ja u njemu

Dovoljno je ako kažem Da ja imam dva grada A on samo mene jednog

Kada moje tijelo Zamijeni čist prazan prostor Ljepši od bilo čega Nepostojećeg

Grad koji se U meni širi Neće imati Šta da zamijeni

LAHKO SE MOGLO DOGODITI

Lahko se moglo dogoditi da povjerujem kako časovnik svojim kazaljkama, kao makazama, siječe mjesec na tanke

žute trake. Moglo se, još lakše, dogoditi da povjerujem da je tijelo, strogo uzev, druga polovina duše, pa shodno tome,

ako je ovo lice koje se ponavlja u ogledalima lice nekog drugog, onda ni ja nisam ja. Lahko se moglo dogoditi da povjerujem

da je noć insekt koji puzi na dlanu univerzuma. Zamalo su me uvjerili da je žuti presovani papir ispunjen nečitkim znakovima ono što si ti bila.

Skoro da sam im povjerovao da pod tovarom godina čovjek sazrijeva i spoznaje bit života, da otkriva dotada nepoznate stvari,

i da je duša mračna komora kroz koju najlakše probijaju ultraviolet zraci.(Neki to zovu bolom) Kako da u sve to povjerujem kad niti si ti

tamo niti sam ja ovdje. Srce kuca u prostoru u kome vrijeme i sve razlike jednostavno šute. Shvatio sam da s godinama mnoge

bitne stvari zaboravljam. Svi moji protekli dani su podzemlje ogrnuto u hrskavu koru jutarnjeg somuna. Moj život je postmodermistička kap

znoja na nosu djevojčice zamukle u susretu nakon igranja školice. I riječima je zavejana svaka misao, svaka izniklica moje mašte.

Ambis koji tvore suze radosnice i suze bola živo je mjesto na kome se virtualni srećemo. Otuda u meni nevjerica da te, naprosto, nema.

• * *

Kao što ništavilo umije da sravni rovove agonije, kao što se pejzaž nakon vijavice smiri, tako nekako se oblikuje, malo po malo, dovede u red dijalog čovjeka i Boga, dijalog stradanja i rađanja.

ČETIRI GODINE NAKON RATA

Četiri godine nakon rata, sjedimo na klupi kraj seoske prodavnice i pričamo. Riječi nam, kao riblje kosti, zastaju u grlu.

Najgore je skoro prošlo. Skeleti su, napokon, poslagani u plastične vreće. Najbliži rođaci skupljaju ostatke odjeće, djeliće nagorjelih

dokumenata, vjenčano i ino prstenje. Na ivici jame Hrastova glavica leži, rasporena lopatom, larva od gundelja.

Utroba žute mrlje odveć se sporo suši. Nepodnošljivo je hladno i rana na ruci Eve Klonovske počinje da se na ivici gnoji.

Dvije djevojke drže kišobran i gledaju peko ramena. Rubovi noktiju pljačkaša još uvijek se vide na džepovima mrtvaca.

Tamo gdje je trebalo da se nalazi granica riječi počinje da sagorjeva suho lišće i riječi se beskrajno sporo uvijaju same u sebe.

Figure otrgnutih glava trče za svojim sjenkama rubom bagremovog šumarka. Vrijeme otiče ne otimajući se struji šutnje.

Raspadamo se kao ribe krepale na pijesku. Lijepo vaspitane riječi ulaze u limenku usta i poklopac za sobom oprezno spuštaju.

SREBRENIČKI NOKTURNO

svijet pokriva kamilovka. slijepi miševi kruže okolo. stoji crna voda, nepomična

vjekovima. divlji se žbiri ovdje legu. odjekuju koraci, šumske bube nijeme u strahu.

preda mnom je zid, iza zida progonioci. oni što nas prate i oni što nas u hajci mlate.

ne vidim više zavičajna brda, ne vidim majku, ni ženu, nikog. a snio sam, samo, svjetlost

koju ne daje luč, i krenuo, samo žudeći za njom. stigao dovde. ovdje su me stigli.

dišem između zida i groba, već pomiješan s malterom, po licu mi nikla mlada trava.

i još uvijek dišem suznim dahom onih koji se ne mire da nema ni mene ni njih.

DANAS I OVDJE

Danas i ovdje marširaju Pikasove Gernike Danas i ovdje je jezgro atoma. Danas i ovdje tutnje Dalijevi slonovi na nogama od paučine. Danas i ovdje u staklene epruvete mokre djeca od straha. Danas i ovdje udaraju Šenbergovi bubnjevi. Danas i ovdje osipa se istinama Božja livada. Danas i ovdje korača gospodin de la Mančo. Danas i ovdje je kosmodrom Mjeseca. Danas i ovdje Karamazovi nose Hamleta. Danas i ovdje stoji kip bez baklje. Danas i ovdje juri baklja bez kipa. Danas i ovdje baklja pali kip. Danas i ovdje prvi majmun negira Darvina. Danas i ovdje upiškila se Mitteleuropa kao beba u krevetcu. Danas i ovdje niz jednosmjerni tobogan vremena klizi sve u p.m. Danas i ovdje vrane simuliraju golubove mira. Danas i ovdje utopljenici slave utopiju.

Danas i ovdje Hijeronimus Boš je realista. Danas i ovdje na zvijezde laju dobro izdresirani ljudi. Danas i ovdje besmislena knjiga Ginisovih rekorda naučno je štivo. Danas i ovdje pjesnici su peta kolona ljubavi. Danas i ovdje Lejdi Makbet piše kolumne u dvonedeljniku za ekstremiste svih boja Danas i ovdje grad je Gesamkunstwerk Danas i ovdje vrhuni suvišnost Mocartove muzike. Danas i ovdje je kokoš starija od jajeta. Danas i ovdje je jaje starije od kokoši. Danas i ovdje djevice geometriziraju spolne organe. Danas i ovdje šah igraju penzioneri u parkovima. Danas i ovdje kibiceri vrše rokadu igrača. Danas i ovdje se igra šah bez mata. Danas i ovdje ja sam koji nisam. Danas i ovdje ja sam koji jesam. Danas i ovdje ja sam sam.

Danas i ovdje prevara je lahko jedinstvo kaligrafije. Danas i ovdje Niče gumicom briše Genealogiju morala. Danas i ovdje najgledanije je Staljinovo pozorište. Danas i ovdje limeni pijetlovi lete u nebo. Danas i ovdje praznina uzvraća prazninom. Danas i ovdje usamljeni urlik pojedinca odjekuje strašnije od jaukanja čovječanstva. Danas i ovdje malanholija je vječna kao prostitucija Danas i ovdje prostitucija je igranje Čovječe ne ljuti se. Danas i ovdje ljutnja je Mesalinin hir. Danas i ovdje Silvester Stalone piše historiju. Danas i ovdje izgnanici su glavni junaci filma Missing in action. Danas i ovdje altruizam je kuglica u fliperu duše. Danas i ovdje Anselm Kenterberijski ontološki je dokaz egzistencije Boga Danas i ovdje triper je bolest slabovidih. Danas i ovdje zaljubljeno plešu Elena Čaušesku i Pol Pot. Danas i ovdje. Samo danas i ovdje. Kao nikad i nigdje.

Danas i ovdje bijeli miševi predskazuju budućnost. Danas i ovdje knjige plaše ljude. Danas i ovdje ludačke košulje modni su hit. Danas i ovdje nestale vade iz jama. Danas i ovdje Eva Klonovska identificira kosture. Danas i ovdje ne stanuje Jan Palah. Danas i ovdje samo meleci skidaju sa naših lica voštane maske. Danas i ovdje je vječno 00:00h

I sve je jednostavno. Gdje završava čovjek, počinje plamen. I onda u tišini se čuje mrmor crva. Mrmor pepela. Jer ljudi ovdje žive zašivenih usta.

MOJE LICE

Ovo je kost krv i meso Ovo je partija šaha Ovo je ironija ružne apstrakcije Ovo je eksplozija ruže Ovo je kora gnjile narandže Ovo je kafez bez slavuja Ovo je loš rječnik probave Ovo je snijeg u oku ptice Ovo je hemijska formula očaja Ovo je dojila presahlih grudi Ovo je simultana igra smrti Ovo je turobna udobnost žabokrečine Ovo je bolnička bjelina namještenih kreveta Ovo je izrezbareni kundak puške M 48 Ovo je žuti lokvanj iz Zubejdnine bare Ovo je niska šumskih jagoda Ovo je topli jutarnji somun Ovo je Crno i Bijelo Ovo je Žuto i Zeleno Ovo je samo Zeleno Ovo je Zeleno

Ovo je učenje Aje’tul kursije Ovo je robna rezerva ljubavi Ovo je pseća godina Ovo je zambak na vječnoj straži Ovo je mokraća u epruveti dijabetičara Ovo je kuća cvijeća bez J.B. Tita Ovo je La declinazione del sostantivo Ovo je pravopisna greška u ustima M. Monro Ovo je Šeherezadina nevinost Ovo je Alajbegova slama Ovo je tetrijebov poj Ovo je potentnost evnuha Ovo je 1/17 Hegade Ovo je druga strana neba Ovo je volujska slina na bradi imperatora Ovo je bijelo pranje Ciceronove metrese Ovo je suhi žig na čelu Maka Dizdara

Ovo je blagoglagoljivi osmijeh zubara Ovo je monokl Adolfa Hitlera u suzi Eve Braun Ovo je putni list raseljenog lica Ovo je argument u hlačama skretničara vozova Ovo je TV ekran liliputanske moći Ovo je rastopljena figura od plastelina Ovo je šarplaninac u Semberiji Ovo je Jusufbegovog sina sin Ovo je Lonicera caprifolium na zimskom raspustu Ovo je govedina soljena u Visokom Ovo je coitus interruptus na staroj litografiji Ovo je lutka koja sanja krila Ovo je maljava butina prodavačice ljubavi Ovo je brdo Cim i tri kamena sa kule Zalih Ovo je Ovo Ovo je moje lice Maska išarana krečom

BIJELA SMRT

Ručni sat na ruci jalijaša glatko izbrijane glave koja liči na blijedu kuglu starinskog lustera vrijeme otkucava fantomski jer je polovinu unutrašnjeg prostora za fini satni mehanizam uštedjela anonimna zanatska ruka potom je u nju još anonimnija švercerska ruka sipala bijeli heroinski prah

tako se preko granica u svim pravcima prenosi prosta kombinacija instrumenta za mjerenje vremena i dva-tri grama opojne bezvremenosti

jezik ove kombinacije semantički nije čist ali ga djeca u kafićima i haustorima perfektno razumiju

samo ne razumiju činjenicu zašto je bijela smrt za pijedestal svoje raskoši odabrala đubrište

ZA VELIKIM KANCELARIJSKIM STOLOM

Sjediš za velikim kancelarijskim stolom dobijenim na revers i štirkaš svoju pamet. Čovjek si bez sluha u orkestru, tetrijeb

što se ženkama ne udvara. Pred očima ti, još uvijek, treperi slogan GIK OKO stogodišnja tradicija dok se pitaš kakav

je to posao mjeriti munju lenjirom, lupanje srca šestarom. Kakva je to strast vagati slona decimalnom vagom. Vozovi treba da stižu

na odredište poštujući vozni red. Ali tvoji umjesto da veselo kloparaju kroz gradove i pejzaže, nikad ne izlaze iz ranžirnih stanica.

Treba vjerovati da si rođen za velike stvari nasuprot svim dokazima. Treba ti ukinuti transfuziju bola i začudit ćeš se sopstvenoj

punoći kojoj ništa ne možeš da dodaš i praznini koju ničim ne možeš da ispuniš. Kaplju garežina i vosak u ovo mutno doba

i balsamuju svijet. Ti još uvijek sjediš za stolom dobijenim na revers i štirkaš svoju pamet dok se novi putnici ukrcavaju,

a stari iskrcavaju iako pouzdano znaš, izbezumljen, u strahu od straha, da glava upakovana u celofan ne umije da sanja.

• * *

Noć zvecka kao led u kristalnoj čaši. Bijela izmaglica se dimi u izlozima. Dvije kurve stoje pored zapišanog zida

i fluorescentnim zelenim flomasterom ispisuju grafit: Hepening je res publica. Mraz u mojim plućima, hrapav kao kravlji

jezik, nagoni na sitno kašljucanje. Jalijaš glatko izbrijane glave koja liči na blijedu kuglu starinskog lustera, s revolverom

pod miškom, njuši okolo. Svijet je starački dom u kome se ne priređuju nagradne igre. Krune se fasade zgrada, padaju ledeni šiljci.

Nema se šta dodati, ni oduzeti. Još samo tek rođene bebe mihrune Kao da ih ništa, kao što i nije, dotaklo.