Victor Hugo

Victor Hugo

Victor Hugo (Viktor Igo; 26. februar 1802, Besancon - 22. maj 1885, Paris), francuski književnik

---

• "Ako si čovjek - vodi ljubav, ako si cvijet - budi mimoza."

• "Čudna stvar, prvi znak istinske ljubavi u mladića je stid, a u djevojke smjelost."

• "Gdje teleskop završava, mikroskop počinje. Koji od njih dva pruža veličanstveniji pogled?"

• "Ja nosim odijelo lakeja, a u vas je lakejska duša!"

• "Kada ne bi bilo žena, dijamant bi bio samo običan kamenčić!"

• "Kada ti se žena obraća uvijek slušaj šta ti govori očima."

• "Ljubav ne poznaje srednji put: upropasti ili spasi."

• "Mi smo oboje tako blizu neba, gospođo. Vi zato što ste lijepi, ja - zato što sam star."

• "Najveća sreća u životu je uvjerenost da smo voljeni – voljeni zbog toga kakvi jesmo ili još više, usprkos tome kakvi jesmo."

• "Nema ničeg moćnijeg na svijetu od ideje do koje je došlo samo vrijeme."

• "Nije teško biti dobar, teško je biti pravedan."

• "Ništa nije umrijeti, strašno je ne živjeti."

• "Prava pravda je savjest."

• "Prvih dana Bog je stvorio ženu, a zbog njenog zadovoljstva ružu."

• "Snovi stvaraju budućnost."

• "Mojsije je, ne trepnuvši okom, napisao: "Bog drži u svojoj ruci srce kraljeva". To je nemoguće iz dva razloga: zato što Bog nema ruke i zato što kraljevi nemaju srca."

• "Veličina jednog naroda ne mjeri se brojem, kao što se veličina čovjeka ne mjeri stasom. Njegova mjera je količina inteligencije i vrline koje posjeduje."

• "Svaki sporazum između istine i laži uvijek je na štetu istine."

• "Ako si kamen budi ljubak, ako si biljka budi osjetljiv, ako si čovjek budi ljubav."

• "Ljubav je besmrtno i beskonačno žarište u nama, kojeg ništa ne može ograničiti i ništa ugasiti."

• "Čovjek što više zna, to više pati."

• "Duboko sam uvjeren da mrtvi žive dotle, dok ima živih koji misle na njih."

• "Sve njegove knjige čine samo jednu knjigu, knjigu živu, sjajnu, duboku, gdje vidimo kako se kreće i komeša uznemirena, usplahirena, onakva kakava jeste, cijela naša savremena civilizacija; knjiga čudesna, kojoj je pjesnik dao naziv komedije, a koju je mogao nazvati i historijom, koja obuhvata sve oblike i sve stilove...; knjiga koja je posmatranje i koja je maštanje; iz koje se preliva istinitost, prisnost, obazrivost, sitničarstvo, ono što je materijalno, a koja dopušta da se kroz sve naglo i široko pocjepane stvarnosti ugleda najmračniji i najtragičniji ideal... Ona se hvata u koštac sa modernim društvom. Svakome otima pošteno, jednima iluziju, drugima nadu, ovima uzvik bola, onima masku. Ona pretresa život, raščlanjava strast; ona rije i ispituje dušu, srce, utrobu, mozak, bezdan koji svako ima u sebi... Takvo je djelo koje nam je on ostavio, djelo uzvišeno i snažno, čvrsto granitno postolje, monument! djelo sa čije visine blista njegovo ime." - (Iz govora nad Balzakovim grobom)

Drugi o Igou

• "Vi, koji ste po pravu svakoga Rafaela i svakoga Pita već bili veliki pjesnik u dobu kad su ljudi još tako mali, vi ste se, kao Šatobrijan, kao svi istinski talenti, borili protiv zavidljivaca koji hvataju busiju iza stubaca u novinama ili se kriju u novinskom podzemlju. I zato želim da vaše pobjedonosno ime doprinese pobijedi ovog djela koje vam posvećujem, i koje bi, prema mišljenju izvjesnih ličnosti, bilo čin smjelosti isto toliko koliko i pripovijetka puna istine. Zar ne bi i novinari, kao markizi, finansijeri, ljekari i državni tužioci, pripadali i Molijeru i njegovom pozorištu? Zašto bi onda LJUDSKA KOMEDIJA, koja castigat ridendo mores, obišla jednu silu, kad pariska štampa ne obilazi nijednu od njih? Sretan sam, gospodine, što mogu da se nazovem Vaš iskreni poštovalac i prijatelj, de Balzak." - Honore de Balzac