Nigdje, niotkuda

Nigdje, niotkuda
Autor	Bekim Sejranović
Datum izdanja	2008.

• "Iz zemlje su izranjali nišani, poput zubi izumrle zvijeri." (Na dženazi)

• "Mene kao da nema. Stojim tu poput duha koji u ruci stišće "Ontario u plamenu". Stojim tu poput nestalog kioska, poput u prah pretvorene džamije, poput oskvrnute slastičarne "Vardar", poput iščezlih dragulja iz Dinine kuće. / Osipam se poput razvaljene škole za mentalno retardirane." (Kao da me nema)

• "Sad ih više nema. Ni kajsije, ni tarabe, ni nespretnih mundira. Ni djeda ni majke. U dvorištu je sad samo hrpa smeća i starog željeza, ostaci nečijeg namještaja, komadi polupane zahodske školjke. Kao da je netko izbljuvao svoj sažvakani život i ostavio ga tu da trune poput opomene." (Odlazak)

• "[D]jeca nemaju strah od smrti, to i jest ono što ih čini djecom. Djeca imaju strah od roditelja. Kada strah od roditelja istisne strah od smrti, može se reći da smo odrasli." (Sava: The End)

• "Moj se identitet, priznavao sam to sebi ponekad, sastoji od hrpe poluistina i maštovito ispričanih laži, te iskrivljenih i nedorečenih odnosa sa ženama. Ničeg više tu nema, niti bi trebalo biti." (Dobar ćuko)

• "Samo sam ja taj koji teglim sjećanja sa sobom, poput vreće rastočenih kostiju." (Paranoya)