Arie Rosen

Arie Rosen
izraelsko-američki pravni teoretičar
Rođenje	Izrael

• "Odnosi epistemičkog autoriteta su sačinjeni od strane određenih vjerovanja onih koji su pod autoritetom: vjerovanja da osoba ili organizacija koja vrši autoritet jeste u boljoj poziciji da tačno učini stvari. Autoritet eksperata je često prihvata po takvim osnovima, zbog njihovog superiornog znanja ili mogućnosti rasuđivanja. Uspješno vršenje epistemičkog autoriteta zavisi od vjerovanja adresata da će slijedeći direktive te osobe vjerovatnije postupiti po ispravnom rasuđivanju. To daje subjektima autoriteta sadržajno-zavisne razloge da slijede direktive autoriteta: iako autoritativne direktive mogu zahtijevati različito postupanje nego što smo sami imali na umu, imamo razlog da slijedimo direktivu jer je vjerovatnije da će biti tačna nego naš sopstveni sud o situaciji. Jasno je, međutim, da ponekad mi imamo razloge da slijedimo direktive drugih koje nemaju ništa sa tim da su pametnije, ili mudrije, ili superiorne u odnosu na nas u smislu sposobnosti ili vještina. Ovo iz razloga što pored odnosa epistemičkog autoriteta postoje također situacije decizionističnog autoriteta, koje su dosta česte u savremenim društvenim i političkim okolnostima. Primjer vršenja takvog autoriteta jeste kada ugovorimo da se povinujemo budućim odlukama nekoga, ili kada se podvrgnemo poštovanju rezultata većinskog glasanja. Razlog za slijeđenje tih odluka nakon što su učinjene nezavistan je od njihove tačnosti (ili moguće tačnosti). Odluke, nakon što su učinjene, nemaju nikakvu nužnu tvrdnju ka korektnosti, ali ipak imaju zahtjev za našim poštovanjem - zahtjev koji bi većina nas priznala kao valjan. Savremena politička misao nudi nekoliko decizionističkih opravdanja za poštovanje koje dugujemo političkim institucijama. One uključuju opravdanja iz koordinacije, pristanka, proceduralne pravičnosti, i samo-uprave. Kada ljudi zahtijevaju poštovanje na nekom od tih decizionističkih temelja, oni prizivaju sadržajno-nezavisni razlog za poštovanje njihovog autoriteta, i impliciraju da njihove odluke zaslužuju poštovanje, ne (ili ne samo) zbog toga što su vjerovatno tačne, te čak i ako se pokaže da su pogrešne. Naravno, epistemičke direktive mogu također biti pogrešne, ali u njihovom slučaju njihova netačnost, ako je priznata, ne bi potkopala poštovanje koje im ljudi duguju. Decizionističke direktive mogu biti priznate kao netačne, i ipak imati uvjerljiv zahtjev za poštovanjem i pokoravanjem. Ono što čini kako epistemičke odnose, tako i decizionističke odnose tipovima općeg fenomena autoriteta jeste općeniti učinak koji oni proizvode u njihovim adresatima: u oba tipa odnosa ljudi upravljaju praktično rasuđivanje drugih na način koji se doživljava kao legitiman. Ono što razlikuje dva tipa autoriteta jesu osnovi na kojima se legitimira njihova funkcija upravljanja: epistemički autoritet se poštuje jer se vjeruje da čini bolji posao u određenju šta je ispravno; decizionistički autoritet se poštuje zbog sadržajno-nezavisnih razloga. / Sada, veoma malo primjera autoriteta su čisto epistemički ili čisto decizionistički, i mnoga vršenja autoriteta prizivaju kako epistemičke, tako i decizionističke temelje u njihovoj legitimaciji." (Two Logics of Authority: Reason and Fiat in Modern Law)