Zakon

Izvor: Wikicitati
Idi na: navigacija, traži

Citati[uredi]



A[uredi]

  • A. V. Dicey
    • "Pravnici imaju običaj da govore kao da je zakonodavac svemoćan, jer ne zahtjevaju da se ide izvan njegovih odluka. On je, naravno, svemoćan u tom smislu da može usvojiti kakav god hoće zakon, utoliko što zakon znači svako pravilo koje je zakonodavac usvojio. Ali iz naučne tačke gledišta, moć zakonodavca je naravno striktno ograničena. Ograničena je, da tako kažemo, kako iznutra, tako i izvana; iznutra jer je zakonodavstvo proizvod određenih društvenih uslova, i određena svime što određuje društvo; i izvana, jer moć nametanja zakona zavisi od instinkta potčinjavanja, koji je i sam ograničen. Ako zakonodavac odluči da se trebaju pobiti sve bebe plavih očiju, očuvanje beba plavih očiju postaje nezakonito; ali zakonodavci moraju biti ludi prije nego što usvoje takav zakon, a podanici biti idioti prije nego što se njima podvrgnu." (Uvod u izučavanje zakona ustava)
  • Anakars
    • "Zakoni su kao paukova mreža: oni hvataju samo male muhe, dok velike s lakoćom tu mrežu rastrgaju."
i vele da Bog tako hoće.
O samo Bog bi mogao znati
koliko u njih ima gluposti a koliko zloće.
Izmislili su zakon da nas muče,
i od naših muka
što im nije korist, to im je užitak.
I nitko ništa reći ne smije
Pjesnici samo slažu pobunu u pjesme.
Pjesnici samo bunu buncaju u pjesme." (Zakonodavci)
  • Alexander Hold-Ferneck
    • "Mora se imati u vidu da zakoni samo utoliko proizvode pravo ukoliko se oni ostvaruju, ukoliko norme napuštaju svoje "papirno" postojanje i ispoljavaju se kao sila u životu ljudi." (Protupravnost)
  • Aristotel
    • "I bolje je izabrati da zakon vlada negoli jedan između građana; i prema istome razlogu, iako bi bilo bolje da neki vladaju, ipak tê treba postaviti kao zakonočuvare i službenike zakonima. Jer nuždno je da postoje nekakvi upravitelji, ali kažu kako nije pravedno da to bude jedan, ako su svi slični. One pak stvari za koje se čini kako ih ne može odrediti zakon, tê ni čovjek ne bi mogao znati. No dostatno poučivši, zakon prepušta ostalo upraviteljima da prosude i provedu prema najpravednijem mnijenju. Uz to im dopušta ispraviti što god im se po iskustvu pokaže boljim od postojećih zakona. Ko dakle nalaže vladavinu zakona, čini se kako nalaže vladavinu samih boga i uma; ko pak nalaže da čovjek vlada, dodaje i zvijer. Jer želja je takva, i strast izopačuje vladatelje i najbolje muževe. Zbog toga je zakon um bez žudnje." (Politika)
    • "Pravedno i pravično su jedno isto, pa iako je oboje dobro, ipak je pravično bolje. Teškoća je u tome što pravično, svejednako bivajući pravedno, nije i pravedno prema zakonu, već je popravka zakonski pravednoga. To je stoga što je zakon uvijek uopšten, a ima pojedinačnih slučajeva o kojima se ništa ispravno ne može izreći na uopšten način. Stoga u takvim slučajevima gdje je nužno govoriti uopšteno, ali gdje nije moguće to činiti ispravno, zakon uzima u obzir slučajeve koji se najčešće javljaju, znajući dobro za mogućnost pogreške. On ipak nije zbog toga ništa manje ispravan, jer pogreška nije u zakonu ni u zakonodavcu, nego u naravi same stvari; jer ljudski postupci su od takve neravnomjerne građe. Kada, dakle, zakon govori uopšteno, a javi se slučaj koji je izuzetak od opšteg pravila, onda je ispravno, tamo gdje je zakonodavac propustio da nešto predvidi ili pogriješio uopštavajući, da se njegov propust ispravi dodajući ono što bi i sam zakonodavac rekao kada bi bio prisutan, i što bi unio u zakon da je mogao da predvidi takav slučaj (...) I to je bit pravičnog - da ispravlja zakon tamo gdje je on zbog svoje uopštenosti nepotpun." (Nikomahova etika)

B[uredi]

  • Baltazar Bogišić
    • "Zakon je za svakoga zakon." (Opšti imovinski zakonik za Crnu Goru, čl. 987.)
    • "Zakon je zakon, ma kako opor bio." (Ibid., čl. 988.)
    • "Što ti zakon dadne, niko ti ne ote." (Ibid., čl. 1002.)
  • Baruch Spinoza
    • "Nema u prirodnom stanju ničega što bi bilo dobro ili loše prema pristanku svih, jer tamo nikoga [...] nikakav zakon ne obavezuje da se bilo kome pokorava osim sebi samome. Te se tako u prirodnom stanju ne može zamisliti prestup." (Etika)
  • Biblija
    • "I za rođenog u zemlji sinova Izrailjevih i za došljaka, koji se bavi među vama, jedan zakon neka bude kad ko zgreši ne znajući." (Brojevi, 15:29)
    • "Blago čoveku koji ne ide na veće bezbožničko, i na putu grešničkom ne stoji, i u društvu nevaljalih ljudi ne sedi, / Nego mu je omileo zakon Gospodnji i o zakonu Njegovom misli dan i noć! / On je kao drvo usađeno kraj potoka, koje rod svoj donosi u svoje vreme, i kome list ne vene: šta god radi, u svemu napreduje." (Psalmi", 1:1-3)
    • "Volju tvoju činiti, Bože moj, meni je slast; zakon tvoj nosim u srcu." (Psalmi, 40:8)
    • "Miliji mi je zakon usta Tvojih nego hiljade zlata i srebra." (Psalmi, 119:72)
    • "Velik mir imaju oni koji koji ljube zakon Tvoj, i u njih nema spoticanja." (Psalmi, 119:165)
    • "Držite uredbe moje i zakone moje; ko ih vrši, živ će biti kroz njih. Ja sam Gospod." (Levitski Zakonik, 18:5)
    • "Znaš li zakone neba pa da određuješ, kako da vlada zemljom?" (Job, 38:33)
    • "Ne mislite, da sam došao ukloniti zakon ili proroke. Nijesam došao da ih uklonim, nego da ih ispunim." (Jevanđelje po Mateju", 5:17)
    • "Ovo je zavjet, koji ću sklopiti s njima poslije onih dana, govori Gospodin, dat ću zakone svoje u srca njihova, i u pamet njihovu napisat ću ih; I grijeha njihovih i bezakonja njihovih neću se više spominjati." (Poslanica Hebrejima, 10:16-17)
    • "I gotovo sve se krvlju čisti po zakonu, i bez proljevanja krvi nema oproštenja." (Poslanica Jevrejima, 9:22)
  • Blaise Pascal
    • "Na čemu će čovjek zasnovati uređenje svijeta kojim želi da upravlja? Na hiru svakog pojedinca? Kakva bi to bila zbrka! Na pravdi? Čovjek za nju ne zna. / Izvjesno, kada bi on za nju znao, ne bi ustanovio onu maksimu, najrašireniju od svih koje postoje među ljudima: da svako treba da se upravlja po običajima svoje zemlje; sjaj istinske pravičnosti ovladao bi svim narodima, i zakonodavci ne bi uzimali kao uzor, namjesto te postojane pravde, maštarije i hirove Persijanaca i Nijemaca. Vidjeli bismo tu pravdu ukorijenjenu u svim svjetskim državama i u svim vremenima, umjesto što ne viđamo ništa pravdeno ili nepravedno što ne bi promijenilo to svoje svojstvo s promjenom podneblja. Tri stepena razlike među uporednicima ruše cijelo pravosuđe; jedan podnevak odlučuje o istini; temeljni zakoni mijenjaju se nakon malo godina posjedovanja; pravo ima svoja doba; ulazak Saturna u znak Lava upozorava nas da je nešto postalo zločin. Smiješne li pravde koju ograničava jedna rijeka! Šta je istina s ove strane Pirineja, zabluda je s one druge. / Ljudi proglašavaju da pravda nije u tim običajima, već da leži u prirodnim zakonima, koji su poznati u svim zemljama. I oni bi to, izvjesno, tvrdoglavo podržavali kao lakoumni slučaj što je posijao ljudske zakone naišao barem na jedan koji bi bio univerzalan. Ali je lakrdija takvih razmjera, da su ljudski hirovi postali toliko raznovrsni da nema nijednog takvog zakona. / Krađa, rodoskrvnuće, djeceubistvo, ocoubistvo, sve se to znalo svrstati među kreposne čine. Ima li išta šaljivije nego to da neki čovjek ima pravo da me ubije zato što stanuje s onu stranu vode, i što je njegov vladar u svađi s mojim, mada ja nisam ni u kakvoj svađi s njim?" (Misli)
    • "Jedna su univerzalna pravila: zakoni zemlje u običnim stvarima, i večina u drugim stvarima. Otkud to dolazi? Od sile koja je u njima. I otud dolazi da kraljevi, koji imaju silu na drugoj strani, ne slijede većinu svojih ministara. Jednakost imovine je bez sumnje pravedna; ali, ne mogavši postići da se svako silom pokorava pravdi, ljudi su postigli da bude pravedno pokoravati se sili; ne mogavši osiliti pravdu, ljudi su opravdali silu, kako bi pravda i sila bile zajedno, i da bude mir, koji je najviše dobro." (Ibid.)
    • "Nepravda. - Opasno je reći narodu da zakoni nisu pravedni, jer on im se pokorava samo zato što misli da su pravedni. Zbog toga mu u isto vrijeme treba reći da im se mora pokoravati zato što su zakoni, kao što se mora pokoravati nadređenima, ne zato što su pravedni već što su nadređeni. Na taj način, svaka pobuna se spriječava ako se to uspije dati do znanja, i šta je prava odrednica pravde." (Ibid.)
  • Bronislaw Malinowski
    • "Zakon je često korišten kao instrument legislativne omnipotencije. Postojao je pokušaj da se pomoću zakona cijela jedna nacija otrijezni. Pokušaj je propao (možemo reći u dobri čas). U nacističkoj Njemačkoj cijela nacija se transformiše u bandu krvoločnih svjetskih bandita, između ostalog, putem instrumentalnosti prava. To će, nadamo se, takođe, propasti. Italijanski diktator pokušava da svoje inteligentne, cinične i miroljubive građane pretvori u hrabre junake. Fundamentalisti su u nekim državama ovog Saveza pokušali da purem zakona narod učine bogobojažljivim i bibliolatrijskim. Veliki komunistički Savez je pokušao, opet pomoću zakona, da ukine Boga, brak i porodicu." (A New Instrument for Interpretaion of Law - Especially Primitive)

C[uredi]

  • Ciceron
    • "(...) [T]reba da objasnimo narav prava, a nju valja tražiti u čovjekovoj naravi (...) [N]ajučeniji muževi smatrali su prikladnim da krenu od zakona. Jesu li imali pravo? Jesu, ako je zakon, prema samoj njihovoj odrednici, najviši um usađen u prirodu, koji nalaže ono što valja činiti a zabranjuje suprotno. Taj isti um, kada je u ljudskom duhu utvrđen i potpun, jest zakon (...) [P]očetak prava treba tražiti u zakonu. Jer zakon je sila prirode, on je duh i um razboritog čovjeka, mjerilo pravde i nepravde." (Zakoni, v-vi)
    • "Onima kojima je zajednički um, zajednički je i ispravan um; a budući da je ispravan um zakon, treba da smatramo da su ljudi zakonom povezani s bogovima. Dalje, gdje postoji zajedništvo zakona, postoji i zajedništvo prava, a one među kojima postoje ta zajedništva treba smatrati članovima iste države, utoliko prije ako se pokoravaju istim zapovijedima i istoj vlasti. No, oni se pokoravaju nebeskom poretku, božanskom duhu i svemogućem bogu, tako da ovaj cijeli svijet treba smatrati zajedničkom državom bogova i ljudi." (Ibid., vii)
    • "Ali od svega o čemu učeni ljudi raspravljaju zacijelo ništa nije značajnije od toga da jasno shvatimo da smo rođeni za pravdu, i da pravo nije zasnovano na mnijenju već na prirodi (...) Slijedi, dakle, da je priroda u nas usadila osjećaj za pravo kako bismo jedni s drugima dijelili dobra i kako bismo se ispomagali (...) Ako bi ljudi, u saglasnosti s prirodom, smatrali da im, kako kaže pjesnik, "ništa prirodno nije strano", svi bi podjednako poštivali pravo; jer, onima kojima je podarila um, priroda je podarila i ispravan um, dakle i zakon, koji je ispravan um u obliku naloga i zabrana. Ako im je podarila zakon, podarila im je i pravo." (Ibid., x)
    • "Ali je najbezumnije smatrati da je pravedno sve što se nalazi u narodnim uredbama ili u zakonima. Da li su takvi i zakoni koje su donijeli tirani? (...) Jer, samo jedno pravo povezuje ljudsku zajednicu, i jedan ga zakon ustanovljava: onaj zakon koji prema ispravnom umu zapovijeda i zabranjuje. Bio on negdje zapisan ili ne, nepravedan je onaj ko ga ne poštuje. Ali ako se pravda sastoji u pokoravanju pisanim zakonima i narodnim uredbama, i ako, kao što govore oni koji to tvrde, sve treba mjeriti korisnošću, onda će onaj ko smatra da mu to donosi korist zanemariti i kršiti zakone. Tako se događa da uopšte nema nikakve pravde ukoliko nema prirode kao mjerila; a ona pravdu koja se zasniva na koristi potkopava neka druga korist." (Ibid., xv)
    • "Postoji jedan istinski zakon: ispravan um, saobrazan prirodi, sveprisutan, nepromjenjiv, vječan, čije naredbe nalažu dužnost a zabrane odvraćaju od zla (...) Nikakvo popravljanje toga zakona nije dozvoljeno, nije dopušteno da ga se ukida bilo u cjelini bilo u dijelovima. Ni senat ni narod ne mogu nas poštedjeti da mu se pokoravamo (...) Nije taj zakon jedan u Ateni a drugi u Rimu, jedan danas a sutra drugi, već će svim narodima i u svakom dobu upravljati jedan isti zakon, vječan i nepromjenjiv (...) Ko mu se ne pokorava bježi od sebe samoga, i povređuje ljudsku prirodu; zbog tog čina pretrpjet će najveće kazne, čak i ako izbjegne svim drugim mukama." (Država)
    • "Svi se pokoravamo zakonima da bismo bili slobodni."

Đ[uredi]

ne bi bilo ove krvi da je bilo sve po zakonu
(...)
I sve po zakonu, tu su paragrafi pa zagrabi
pošteno i za vjeru i za nevjeru." (Pjesma Ne lomite mi bagrenje)

E[uredi]

  • Epikur
    • "Među stvarima koje se uobičajeno smatraju pravednima, svaka za koju je potvrđeno da koristi uzajamnom skupnom životu poprima pečat prava, bila ona ili ne bila ista za sve. Ako se donese kakav zakon iz kojeg ne izlazi korist za uzajamni skupni život, on više nema narav prava." (Maksime, XXXVII)

F[uredi]

  • Friedrich Ratzel
    • "Filozofija historije ljudske rase, dostojna svojega imena, mora započeti s nebesima te sići na zemlju, mora biti ispunjena s uvjerenjem da je čitavo postojanje jedno—jedinstveno shvaćanje utemeljeno od početka do kraja na jednom identičnom zakonu."

G[uredi]

  • George Savile
    • "Kad bi zakoni mogli govoriti sami za sebe, prvo bi se potužili na pravnike."
    • "Uglavnom tri vrste ljudi ne razumije zakone: oni koji ih stvaraju, oni koji ih provode i oni koji trpe jer su ih prekršili."
Objavi mi sada zakon zemlje
koju si vidio!
(Gilgameš) Ja ti to ne mogu reći, prijatelju,
ja ti to ne mogu reći.
Ako bih ti otkrio zakon zemlje koju sam vidio,
ti bi sjeo i zaplakao."
  • Giuseppe Mazzini
    • "Zakon mora izražavati opće težnje, on mora promicati korist svih, on mora odgovarati kucaju srca jedne nacije."
  • Gustav Radbruch
    • "Pravednim [se] mogu nazvati primjena nekog zakona ili pokoravanje tom zakonu, ali i sam taj zakon." (Filozofija prava)
    • "Tamo gdje nastaje sukob između pravne sigurnosti i pravde, između zakona koji se sadržinski može pobijati, ali je pozitivan, i između pravednog prava, koje, međutim, nije pretočeno u formu zakona, uistinu postoji sukob pravde sa samom sobom, sukob između prividne i stvarne pravde... Sukob između pravde i pravne sigurnosti bi se mogao riješiti na taj način da pozitivno pravo, koje osigurava propis i moć ima prednost i onda kad je sadržinski nepravedno i nesvrsishodno, osim u slučaju kad pozitivni zakon u toliko nepodnošljivoj mjeri proturiječi pravdi, da zakon kao 'neispravno pravo' mora odstupiti pred pravdom. Nemoguće je povući oštru liniju između slučajeva zakonskog neprava i zakona koji važe uprkos neispravnoj sadržini; međutim, svom oštrinom se može povuči jedna druga granica: tamo gdje se čak i ne teži za pravdom, gdje se jednakost, koja čini jezgro pravde, svjesno osporava prilikom donošenja propisa pozitivnog prava, tu zakon nije, recimo, samo "neispravno pravo", on, šta više, uopće nema prirodu prava. Jer, pravo se, pa ni pozitivno pravo, ne može definisati drugačije nego kao poredak i propisivanje koji su po svom smislu namjenjeni da služe pravdi." (Ibid.)
    • "Zahtjevi jednog pravosuđa su zakonitost, težnja za pravdom i pravna sigurnost. Nijedne od tih pretpostavki nema u političkom krivičnom pravosuđu Hitlerovog doba." (Ibid.)

H[uredi]

  • H. L. A. Hart
    • "Normalan oblik čak i krivičnog zakona (oblik koji od svih vrsta prava najviše liči na naređenje poduprto prijetnjama) stoga je opći po dva osnova; on naznačava opći tip ponašanja i primjenjuje se na opću kategoriju osoba od kojih se očekuje da vide da se on primjenjuje na njih i da se po njemu ravnaju [...] Otud je pravna kontrola prvenstveno, iako ne i isključivo, kontrola pomoću naloga koji su opći u tom dvostrukom smislu." (Koncept prava)
    • "Naoružani razbojnik ne daje bankovnom činovniku (iako ih može davati članovima svoje bande) trajna naređenja koje treba mnogo puta da slijede cijele kategorije osoba. Zakoni pak prvenstveno imaju tu značajku "trajnosti" ili stalnosti. Otud, ako treba da se kao objašnjenjem onoga što zakon jest poslužimo pojmom naređenja poduprtih prijetnjama, moramo nastojati da proizvedemo tu stalnost koji zakoni posjeduju." (Ibid.)
    • "[U] toj činjenici općeg pokoravanja leži presudna razlika između zakonâ i izvornog slučaja naređenja koje daje naoružan razbojnik. Za puku privremenu nadmoć jedne osobe nad drugom sasvim prirodno se smatra da je dijametralno suprotstavljena pravu, koje ima relativni trajnost i ustaljenost, i u većini pravnih sistema vršenje takve kratkotrajne moći prisile koju ima naoružan razbojnik predstavljalo bi kažnjivo kršenje zakona." (Ibid.)
    • "[V]rijedi primijetiti sljedeće: iako pravnici, među kojima je i Austin, ponekad govore o zakonima koji se obraćaju kategorijama osoba, ta terminologija uvodi u zabludu utoliko što nagoviještava sličnost sa situacijom u kojoj su osobe prisutne, situacijom koja u stvarnosti ne postoji, niti na nju pomišljaju oni koji upotrebljavaju taj izraz [...] Ukoliko ne postoje posebna pravila koja određuju suprotno, zakoni su doneseni na valjan način čak i ako je onima na koje se oni odnose prepušteno da sami otkriju koji su zakoni doneseni i na koga se odnose." (Ibid.)
  • Hans Kelsen
    • "Autoritet zakona - je ono što stoji iznad pojedinačnih ličnosti kojima se zapovijeda i koje zapovijedaju. Ta ideja da obavezna snaga proistječe ne od bilo kojeg ljudskog bića koje izdaje zapovijdi, nego od bezlične anonimne zapovijesti kao takve, izražena je u poznatim riječima non sub homine sed sub lege... bezlična i anonimna zapovijest je norma." (Opća teorija države i prava)
    • "Naredba gangstera da mu se izruči određena svota novca, ima isto subjektivno značenje kao i ukaz službenika porezne uprave. Naime, značenje da pojedinac na kog se ukaz odnosi izruči određeni iznos novca. Međutim, samo ukaz službenika, a ne i gangstera, ima značenje važeće, za adresata obvezujuće norme...: jer je akt službenika porezne uprave opunomoćen poreznim zakonom, dok akt gangstera ne počiva ni na kakvoj sličnoj normi. To da zakonodavni akt, koji ima subjektivno značenje važeće norme ujedno i objektivno ima to značenje... jest stoga što ustav dodjeljuje zakonodavnom aktu taj objektivni smisao." (Die Rechtsordnung als hierarchisches System von Zwangsnormen)
  • Hegel
    • "Jednoj obrazovanoj naciji ili njenom jurističkom staležu odreći sposobnost da napravi zakonik - jer ne može biti riječ ο tome da se napravi sistem novih zakona po njegovu sadržaju, nego da se spozna, tj. misaono shvati, postojeći zakonski sadržaj u njegovoj određenoj općenitosti - s dodatkom primjene na posebno - bila bi jedna od najvećih uvreda koja bi se mogla učiniti jednoj naciji ili onom staležu." (Osnovne crte filozofije prava)
    • "Sunce kao i planete također imaju svoje zakone ali oni ih ne znaju; barbarima upravljaju nagoni, običaji, osjećaji, ali oni toga nisu svjesni. Kroz to da je pravo postavljeno i znano, otpada sva slučajnost osjećanja, mnijenja, forma osvete, sućuti, tvrdoglavosti, i tek tako pravo doseže svoje istinsko određenje i dolazi do svoje časti. Tek njegovanjem shvatanja postajemo sposobni za općenitost." (Ibid.)
    • "Objesiti zakone tako visoko, kao što je činio Dionizije Tiranin, da ih nijedan građanin nije mogao čitati - ili ih ukopati u opsežni aparat učenih knjiga, zbirki sudova i mnijenja, običaja itd. što odstupaju od decizija, te još k tome na stranom jeziku, tako da je znanje važećeg prava pristupačno samo onima koji su učeno tome prionuli - jedno je te isto nepravo. Vladari koji su svojim narodima dali, premda samo neoblikovanu, zbirku, kao Justinijan, ali još više neko zemaljsko pravo kao uređen i određen zakonik, postali su ne samo najveći njihovi dobročinitelji, pa su ih oni sa zahvalnošću slavili, nego su time izvršili i velik akt pravednosti." (Ibid.)
  • Henry Bordeaux
    • "U pravosuđu uvijek postoji neka opasnost. Ako to nije sam zakon, onda su suci."
  • Honoré de Balzac
    • "Zakoni su paučina kroz koju prolaze velike muhe, a u koju se hvataju male."
  • Hugo Grotius
    • "Kao što zakoni svake države imaju u vidu njene vlastite interese, pristanak svih država, ili makar njihove većine, mogao je proizvesti izvjesne zajedničke zakone između njih. Očito je da su se tako ustanovili zakoni koji za svrhu imaju interes, ne svake države pojedinačno, nego velike zajednice država." (O zakonima rata i mira)

I[uredi]

  • Immanuel Kant
    • "Šta onda drugo može biti slobodna volja, ako ne autonomija, tj. svojstvo volje da sama sebi bude zakon." (Osnov metafizike običaja)
    • "(...), a pokornost zakonu, koji smo pripisali samo sebi, jest sloboda." (Ibid.)
    • "Svaka stvar u prirodi djeluje prema zakonima." (Ibid.)
    • "Samo umno biće ima sposobnost da djeluje prema predodžbi zakona tj. prema načelima ili volji." (Ibid.)
    • "Autonomija volje, jest svojstvo volje, po kojem je ona sama sebi zakon (neovisno o svakoj kvaliteti predmeta htijenja). Dakle, načelo autonomije je: nikako drugačije ne birati nego samo tako, da maksime izbora volje u istom htijenju budu opći zakon." (Ibid.)
    • "Ako volja traži negdje drugdje zakon koji mora odrediti, a ne u sposobnosti svojih maksima za svoje vlastito opće zakonodavstvo, dakle, ako ga ona, prelazeći preko sebe same traži u osobini kakvog svog objekta, iz toga svagda proizilazi heteronomija." (Ibid.)
    • "Pravo je, dakle, pojam cjeline uslova pod kojima se htijenje jednoga može složiti s htijenjem drugoga prema nekom općem zakonu slobode." (Metafizika običajnosti)
    • "Pravedno je svako djelanje koje omogućuje - ili čija maksima omogućuje - da svačija sloboda htijenja postoji zajedno sa slobodom svakog drugog prema nekom općem zakonu." (Ibid.)
    • "[O]pći zakon prava: radi izvanjski tako da slobodna upotreba tvoga htijenja može saopstojati sa svačijom slobodom prema nekom općem zakonu, jest doduše zakon koji mi nameće jednu obavezu, ali koji nikako ne očekuje, a još manje zahtijeva da u ime te obaveze ja treba da svoju slobodu ograničim na te uslove; naprotiv, um samo kaže da sloboda u svojoj ideji jest njima ograničena, i da je u činjenicama smiju ograničavati i drugi uslovi; i to on izriče kao postulat koji nije moguće dalje dokazivati." (Ibid.)
    • "Puka saglasnost ili nesaglasnost djelanja sa zakonom, bez obzira na njegovu pobudu, zove se legalnost (zakonitost); a ono u kojem je ideja dužnosti na osnovu zakona ujedno pobuda djelanja zove se njegov moralitet (običajnost). / Dužnosti koje se vrše prema pravnom zakonodavstvu mogu biti samo izvanjske dužnosti, jer ovo zakonodavstvo ne zahtijeva da ideja te dužnosti, koja je unutrašnja, sama za sebe bude odredbeno počelo htijenja onoga koji djela; a kako je tom zakonodavstvu ipak potrebna pobuda prikladna za zakone, može povezivati sa zakonom samo izvanjske pobude. Etičko zakonodavstvo, zauzvrat, pretvara doduše i unutrašnja djelanja u dužnosti, ali ipak ne isključuje izvanjska: ono se odnosi uopće na sve što je dužnost. Ali upravo zato što etičko zakonodavstvo uključuje u svoj zakon unutrašnju pobudu djelanja (ideju dužnosti), što je određenje koje nipošto ne mora ući u izvanjsko zakonodavstvo, etičko zakonodavstvo (čak ni zakonodavstvo neke volje božje) ne može biti izvanjsko, premda ono dužnosti koje počivaju na jednom drugom, naime izvanjskom zakonodavstvu, kao dužnosti prima u svoje zakonodavstvo kao pobude [...] Etičko zakonodavstvo (dužnosti u svakom slučaju mogu biti i izvanjske) jest ono koje ne može biti izvanjsko; pravno je ono koje može biti i izvanjsko." (Ibid.)
  • Isus Krist
    • "Jao i vama, zakonoznanci! Tovarite na ljude terete nepodnosive, a sami ni da ih se jednim prstom dotaknete." (Luka 11, 46)
    • "Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon i Proroke! Ne dođoh da ih ukinem, već da ih ostvarim. Jer zaista kažem vam, dok opstoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna kovrćica slova iz zakona, sigurno neće nestati a da se sve ne ostvari, stoga, ko god prekrši i jednu od ovih i najmanjih zapovijedi i nauči druge da tako rade, bit će najmanji u kraljevstvu nebeskom."(Matej 5,17-21)

J[uredi]

  • James Bryce
    • "U zrelim državama gdje postoje javne vlasti koje redovno vrše zakonodavne funkcije, najveći broj zakona ne pripada u svojoj formi ili u svom značenju u kategoriji naredbi. Da bi se učinile kao naredbe mora im se nasilu pripisati nepriodni smisao, prezentujući državu kao da neposredno naređuje sve čemu želi dati snagu prava." (Studije u historiji i jurisprudenciji)
  • Jean Domat
    • "Izvor su svih zakona prva načela koja su temelji poretka ljudskog društva; narav i svrha različitih vrsta zakona mogla bi se dobro shvatiti samo uvidom u njihovu povezanost s tim načelima i njihov odnos prema poretku tog društva čija su oni pravila. Dakle, u sistemu i nacrtu tog sveopćeg poretka treba sagledati položaj i opseg građanih zakona, ono što oni imaju zajedničko s drugim vrstama zakona, ono po čemu se od njih razlikuju, i više bitnih istina neophodnih da bi se oni razumjeli, i da bi se ispravno primijenili u područjima na koja se odnose." (Građanski zakoni u njihovom prirodnom poretku)
  • Jeremy Bentham
    • "Zadovoljstvo onda, i izbjegavanje boli, ciljevi su koje zakonodavac mora imati u vidu; dolikuje mu stoga da razumije njihovu vrijednost. Zadovoljstva i boli su instrumenti s kojima mora raditi: dolikuje mu stoga da razumije njihovu snagu, koja je opet, drugim riječima, njihova vrijednost." (Principi moralnosti i zakonodavstva)
  • Jeremy Waldron
    • "Pokušat ću povratiti i naglasiti način razmišljanja o zakonodavstvu koje ga predstavlja kao dostojanstven način vladanja i poštovan izvor prava. Želim da vidimo proces zakonodavstva - u njegovom najboljem svijetlu - kao nešto poput ovoga: predstavnici zajednice sastaju se za svečano i izričito rješavanje zajedničkih planova i mjera koje mogu stajati u ime svih njih, i to čine na način koji otvoreno priznaje i poštuje (radije nego sakriva) neizbježne razlike mišljenja i principa među njima." (Dostojanstvo zakonodavstva)
    • "[D]ostojanstvo zakonodavstva, temelj njegovog autoriteta, i njegov zahtjev da ga poštujemo, dosta toga duguje tipu dostignuća kakvo ono jeste. Naše poštovanje za zakonodavstvo jeste djelimično danak koji trebamo platiti dostignuću usklađenog, kooperativnog, koordiniranog ili kolektivog djelovanja u okolnostima savremenog života." (Ibid.)
  • John Austin
    • "Svaki zakon ili pravilo [...] je jedna zapovijest. Ili, bolje rečeno, zakon ili pravila, u pravom smislu riječi, jesu jedna species [vrsta - op.a.] zapovijesti." (Određenje polja jurisprudencije)
    • "Zakon je zapovijest koja obavezuje jedno lice ili licâ." (Ibid.)
    • "U slučaju da počinim djelo koje je neškodljivo ili stvarno korisno, ali kojem je suvereni zakonodavac pripisao smrtnu kaznu, sud koji mi sudi izvršit će zakon, uprkos njegovoj štetnoj tendenciji. Ukoliko se ja usprotivim optužnici, "da je zakon suprotan korisnosti;", "da se, iz neophodnih posljedica, kosi sa božijim pravom" i "da, zbog jednako neophodnih posljedica, nije obavezan ili validan" sud će pokazati defektnost mog prigovora tako što će me objesiti u skladu sa zakonom kojeg sam prekršio." (Ibid.)
  • John Locke
    • "(...) Zakoni nemaju moć bez kazni, a kazne su u ovom slučaju apsolutno neprikladne jer nisu odgovarajući način da ubijedimo nečiji duh."
    • "Ukoliko bilo ko dopušta sebi slodobu da krši zakone opće pravde koji su uspostavljeni zbog očuvanja ovih stvari, njegovu drskost treba zaustaviti strahom od kazne, a ona se sastoji u oduzimanju ili smanjenju građanskog interesa ili dobara koja bi on inače mogao i trebao da uživa."
  • John Rawls
    • "Pravedan ustav se definiše kao ustav koji bi bio prihvaćen od strane racionalnih delegata, koji se rukovode sa dva principa pravde, na ustavnoj konvenciji. Kada opravdavamo ustav mi iznosimo razloge da pokažemo da bi on bio usvojen pod tim uslovima. Slično, pravedni zakoni i politike su oni koje bi donijeli racionalni zakonodavci u legislativnoj fazi, koji su ograničeni pravednim ustavom i koji se svjesno trude da slijede principe pravde kao svoj standard. Kada kritikujemo zakone i politike mi pokušavamo da pokažemo da oni ne bi bili izabrani po ovoj idealnoj proceduri. Kako bi čak i racionalni zakonodavci često došli do različitih zaključaka, i pod idealnim uslovima postoji potreba za glasanjem. Ograničenja u pogledu informacija ne garantuju saglasnost, pošto će tendencije općih društvenih činjenica često biti neodređene i teške za djelovanje." (Teorija pravde)
    • "Zakon ili politika je dovoljno pravedan, ili bar nije nepravedan, ako, kada zamislimo kako bi idealna procedura to riješila, zaključimo da bi većina osoba koje učestvuju u proceduri i ispunjava stipulirane odredbe dala prednost tom zakonu ili toj politici. U idealnoj proceduri odluka koja se donosi ne predstavlja kompromis, pogodbu između suprotstavljenih strana koje pokušavaju da ostvare svoje ciljeve. Zakonodavna rasprava ne smije se shvatiti kao borba za interes, nego kao pokušaj da se pronađe najbolja politika, onako kako je određena pomoću principa pravde. Prema tome, ja pretpostavljam, kao dio teorije pravde, da je jedina želja nepristrasnog zakonodavca da u ovom pogledu donese ispravnu odluku s obzirom na opće činjenice koje su mu poznate. On treba da glasa isključivo u skladu sa svojim sudom. Ishod glasanja pruža procjenu onoga što je najviše u skladu sa shvatanjem pravde." (Ibid.)
    • "Izgleda da ne postoji način da se karakteriše izvediva procedura koja sigurno vodi do pravednog zakonodavstva. Jedna od posljedica ove činjenice je da dok građanin može biti obavezan da se ponaša u skladu sa ozakonjenim politikama, pod uslovom da su ostale stvari jednake, od njega se ne zahtjeva da smatra da su te politike pravedne, i bilo bi pogrešno sa njegove strane da podvrgne svoj sud glasanju." (Ibid.)
    • "Zakonodavci i suci, i drugi dužnosnici sistema, moraju vjerovati da je moguće pokoriti se zakonima; oni treba da pretpostave da bilo koja izdana naredba može biti izvršena. Povrh toga, ne samo da vlasti imaju postupati u dobroj namjeri, nego tu njihovu dobru namjeru moraju priznati oni koji su podvrgnuti njihovom zakonodavstvu. Zakoni i zapovijedi prihvataju se kao zakoni i zapovijedi samo ako se općeuzev vjeruje da ih je moguće poštovati i izvršavati. Ako o tome postoji sumnja, postupci vlasti po svoj prilici imaju neki drugi cilj, a ne cilj da organiziraju ponašanje. Konačno, ovaj propis izražava zahtjev da zakonski sistem prizna nemogućnost izvršenja zakona kao odbranu, ili barem kao olakšavajuću okolnost". (Ibid.)
    • "Tiranin bi mogao mijenjati zakone bez najave, i u skladu s njima kažnjavati (ako je to prava riječ) svoje podanike, zato što nalazi zadovoljstvo u tome da vidi koliko dugo im treba da iz posmatranja kazni koje on izriče shvate šta su nova pravila. Ali ta pravila ne bi bila zakonski sistem, zato što ne bi služila da se organizira društveno ponašanje pružanjem osnova za legitimna očekivanja". (Ibid.)
  • Josip Kozarac
    • "Zakon je što i mač: turi ga u korice, i on je najnedužnija stvar, djeca se mogu njime igrati; izvadiš li ga, mahneš li njime oko sebe, onda padaju glave."

K[uredi]

Zašto sjede senatori, zakone ne kroje?
Zato jer barbari danas će doći.
Al' zakone zašto ne donose senatori?
Kad barbari stignu, sa sobom donijeće svoje [...]" (Iščekivanje barbara)
    • "Onaj koji se nada uzrastanju duhom
nadići mora pokornost i obzire.
Držače se izvjesnih zakona
al' uglavnom gaziće oboje -
zakone i običaje. Otići će onkraj
utvrđene, nedovoljne mjere.
Čulno će ga zadovoljstvo naučiti mnogo.
Neće se plašiti razornoga djela:
polovinu kuće da uništi.
Na ovaj će način kreposno uzrast do mudrosti." (Uzrastanje)
  • Kur'an
    • "A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije nje objavljene i da nad njima bdi. I ti im sudi prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi; svima vama smo zakon i pravac propisali. A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio, ali, On hoće da vas iskuša u onome što vam propisuje, zato se natječite ko će više dobra učiniti; Allahu ćete se svi vratiti, pa će vas On o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti." (5:48)

L[uredi]

  • Léon Duguit
    • "Solidaristička doktrina smatra da su individui slični ćelijama koje čine jedno živo tijelo, koje ne može živjeti vez aktivnosti ćelija, koje ga sastavljaju, a ove ne mogu postojazi izolirane. Iz te međusobnosti nastaje prirodni zakon, koji im nalaže da svaka radi na svom području djelovanja, da bi se osigurala životna aktivnost tijela, koje one sastavljaju. Isto tako se to odnosi i na individue, članove socijalnog tijela." (Suverenitet i sloboda, Pariz, 1922.)
    • "Socijalni zakon, čiju smo egzistenciju priznali, ne može biti kauzalan zakon, jer se on odnosi na voljne i svijesne akte čovjeka. On ne može biti nego volja cilja, pravilo i norma, koja upravlja i ograničava svjesnu i voljnu aktivnost čovjeka, koja utvrđuje objekt i cilj njegove volje, koja njemu pojedine akte zabranjuje, a neke druge mu naređuje." (Rasprava o ustavnom pravu)
    • "Ostaje prema tome da je zakon jednostavni izraz osobne volje ljudi koji ga donose, poglavara, države, članova parlamenta. Za sve drugo može se reći da je samo fikcija. U Francuskoj, na primjer, zakon je izraz volje 350 poslanika i 200 senatora, koji čine uobičajenu veličinu u Senatu i Skupštini." (Preobražaj javnog prava)
  • Lon L. Fuller
    • "[L]ako je vidjeti da zakoni treba da budu jasno izraženi kao generalna pravila koja su po dejstvu prospektivna i dostupna saznanju svakog građanina. Međutim, znati kako, pod kojim okolnostima, i u kojoj ravnoteži ove stvari treba postići, ne predstavlja manje, nego da se bude zakonodavac." (Moralnost prava)

M[uredi]

  • Meša Selimović
    • "- (...) Je li zločin upitati za brata, ma šta da je učinio! To mi je dužnost, i po božijim i po ljudskim zakonima, svako bi mogao da me pljune ako bi se oglušio o to svoje pravo. I sve nas, kad bi se to pravo osporilo. Jesmo li postali životinje, ili gori od životinja?
- Riječi su ti teške (...) Na čijoj je strani pravo? Ti braniš brata, ja zakon. Zakon je strog, ja mu služim.
- Ako je zakon strog, treba li mi da budemo kurjaci?
- Je li kurjački braniti zakon, ili ga napadati, kao ti?" (Derviš i smrt)
  • Michael J. Roads
    • "Vjeruj i dalje u čvrste zakone materijalne stvarnosti. Ti su zakoni potrebni da bi mogao živjeti. Ali, nemoj ograničavati svoje vjerovanje samo u njih. Prihvati činjenicu da postoje i druge stvarnosti u kojima vrijede drugačija pravila i zakoni." (Šapat Prirode)
  • Michel de Montaigne
    • "Kakvo to može biti Dobro, koje je poštovano jučer, ali ne danas, i koje postaje zločin kada pređeš rijeku! Kakva istina se može ograničiti planinskim lancem, postajući laž za svijet s druge strane! Filozofi ne mogu biti ozbiljni kada pokušavaju unijeti sigurnost u Pravo tvrdeći da postoje tako-zvani Prirodni zakoni, trajni i nepromjenjivi, čija se suštinska karakteristika sastoji u njihovoj urođenosti u ljudskoj rasi. Kaže se da postoje tri takva zakona; ili četiri; neki kažu manje, neki kažu više: to pokazuje da je oznaka koju nose sumnjiva kao i sve drugo." (Eseji)
    • "Zakone često donose budale, i još češće ljudi koji podbacuju u svojoj pravičnosti jer mrze jednakost: ali uvijek ljudi, tašti autoriteti koji ne mogu rještiti ništa." (Ibid.)
    • "[N]užnost udružuje ljude i približava ih zajedno: kasnije je ta slučajna veza kodificirana u zakonima." (Ibid.)
    • "[Z]akoni dobijaju svoj autoritet kroz stvarno posjedovanje i običaje: opasno je ići nazad do njihovih izvora; zakoni, kao i naše rijeke, postaju veće i plemenitije kako otjeću: prati ih uzvodno to njihovog izvora i sve što ćeš pronaći je sićušno vrelo, jedva prepoznatljivo; kako vrijeme prolazi one bujaju sa ponosom i rastu u snazi." (Ibid.)
    • "Zakoni se poštuju ne zato što su pravedni već zato što su zakoni [...] Ako ih neko poštuje samo zato što su pravedni, on ih ne poštuje iz razloga iz kojeg mora!" (Ibid.)
ko granitne stijene visoko do neba.
(...)
I tako čekam da se sve raspline:
te granitne stijene, ta smrt na logu,
da kažem zbogom svijetu, čovjeku i bogu." (Čovjek osuđen na smrt)
    • "Svi mi nosimo zastave, ali su najteže borbe u sutonu kad se osjećaju sakriveni zakoni života kao olovo i kada je teža teška kao grob." (Monolog gnjila čovjeka - lirski motivi u prozi)
  • Montesquieu
    • "U despotskim državama zakonâ ni nema: sam je sudac vlastito pravilo. U monarhijskim državama postoji zakon; i tamo gdje je izričit, sudac ga slijedi; tamo gdje nije, sudac traži njegov duh. U republikanskoj vladavini, u prirodi je uređenja da suci slijede slovo zakona. Nema nijednog građanina na čiju bi se štetu moglo protumačiti neki zakon, kada se radi o njegovim dobrima, njegovoj časti ili njegovom životu." (O duhu zakona)
  • Film Moulin Rouge
    • "Nema zakona. Nema granica. Jedno pravilo. Nikada se ne zaljubi." (reklamna rečenica)

O[uredi]

Tvoj zakon, reci?
Život bez grijeha
kakav bi ukus imao, reci?
Ako zlo koje sam učinio
Ti kazniš zlom
Kakva je razlika
između Tebe i mene, reci?
(Rubaije)
  • Oriana Fallaci
    • "Ne možeš ni zamisliti kako je zagušljivo oponašati njihove navike, poštovati njihove zakone. Nemoj učiniti ovo, ne čini ono, učini ovo i učini ono (...) Zakoni silnika nude samo jednu prednost: na njih možeš odgovoriti boreći se, umirući. Zakoni valjanih, dobrih ljudi, međutim, ne pružaju ti uopće izlaza, jer te uvjeravaju da je plemenito prihvatiti ih. Ma u kojem sistemu živjelo, ne možeš izbjeći zakonu da uvijek pobjeđuje jači, nasilniji, manje plemenit." (Pismo nerođenu djetetu)

P[uredi]

  • Platon
    • "U svakom slučaju zakone formira vladajuća elita za vlastite interese. Demokratija proizvodi demokratske zakone, tirani proizvode autokratske zakone i tako dalje. Sa formiranjem zakona određuje se, šta je dobro za subjekte i šta služi njihovim interesima. Ko krši zakone, označavaju ga kao grešnika i kažnjavaju ga." (Država)

R[uredi]

  • Radomir Lukić
    • "[N]esumnjivo da ima mnogo slučajeva u kojima sudije gaze zakon smatrajući ga nepravednim, pogrešnim, štetnim itd., osobito ako je u pitanju stariji zakon. Ali tu vlada jedna vrsta plemenite licemjernosti - oni krše zakon, ali to ne priznaju, još manje to ističu kao osnovno načelo svog rada. Naprotiv, oni čine sve da se ta njihova povreda zakona ne primjeti, da izgleda kao da oni primjenjuju zakon, a ne krše ga." (Tumačenje prava)
    • "[M]akoliko priznavali da postoji "pobuna činjenica protiv zakona", da postoje zastarjeli, nepravedni, pogrešni, štetni itd. zakoni, mi ne smijemo dopustiti da sudija popravlja zakonodavca na taj način što će otvoreno kršiti njegove zakone. Ne smijemo, jer makoliko bila velika šteta od rđavih i zastarjelih zakona, još je daleko veća šteta od njihovog popravljanja putem gaženja od strane tumača. Jer rđav zakon predstavlja bolest samo jednog dijela pravnog poretka, makoliko važan on bio; sistematsko kršenje zakona od strane tumača znači, pak, da je cio pravni poredak bolestan. Lijek izaziva opasniju bolest od same prvobitne bolesti!" (Ibid.)

S[uredi]

  • Sofoklo
    • "Ta ne proglasi meni valjda ovo Zeus
Nit Pravda, vjerna druga donjih bogova,
Ovakvih zakona ti ljudima postavi;
Nit' tvoj je, mišljah, proglas taj toliko jak,
Te ti ko smrtnik dići bi se mogao
Nad božje, nepisane stalne zakone.
Od danas nijesu ni od jučer, od vijeka
Pa dovijek živu, niko ne zna, otkad se
Pojaviše. A rad njih kazan ne htjedoh
Od bogova da trpim, volje s' čovjeka
pobojav ma kod." (Antigona)


    • "Antigona: A ipak isti zakon za sve traži Had.
Kreont: Zar jednako za zlog k'o i za čestitog?
Antigona: A znamo li što bozi misle o svem tom?
Kreont: I mrtvog dušmanina mrzim srcem svim.
Antigona: A ja za ljubav samo na taj dođoh svijet.
Kreont: U podzemlju tad ljubi jednog i drugog,
al' tu mi nećeš vladat' za života mog." (Ibid.)

T[uredi]

  • Toma Akvinski
    • "Ljudski zakon ima utoliko svojstvo zakona ukoliko je u skladu sa zdravim razumum. Kad je, naprotiv, jedan zakon u suprotnosti za zdravim razumum, naziva se nepravednim zakonom; u takvom slučaju prestaje biti zakonom i više postaje činom nasilja." (Suma teologije)
    • "Ljudski pozitivni zakoni su pravedni ili nepravedni. Ako su pravedni oni po sudu savjesti imaju obvezujuću snagu Vječnog prava iz kojeg proizilaze (...) Zakoni su nepravedni po dva načina: ako su protiv onoga što je čestito u ljudskim pojmovima, te protiv Božijih prava. Oni su suprotstavljeni dobru po tri osnove: kada vladar oporezuje svoje podanike prije zbog svoje vlastite pohlepe ili samoljublja negoli za opće dobro; kada on propisuje neki zakon preko ovlasti koja mu je povjerena; i kada, mada su usmjereni na opće dobro, zakoni vrše nepravičnu raspodjelu. To su nasilje prije negoli pravo." (Ibid.)
  • Thomas Henry Huxley
    • "Ljudski zakon govori nam šta možemo očekivati da će društvo učiniti pod izvjesnim okolnostima; a prirodni zakon nam govori šta možemo očekivati da će učiniti prirodni predmeti pod izvjesnim okolnostima. I jedan i drugi sadrži obavještenja upućena našoj inteligenciji [...] [P]rirodni zakoni nisu uzroci prirodnog poretka, nego jedino naš način da sudimo o onome što smo uspjelo da razumijemo u tom poretku. Kamenje ne pada na tlo usljed zakona (da sve što je teško pada na tlo ako nije poduprto) kao što ponekad ljudi nebrižljivo kažu; ali taj zakon je način da se utvrdi da se tako nešto nepromjenljivo dešava kad su teška tijela na površini zemlje, između ostalog i kamenje, slobodna da se kreću. Prirodni zakoni su ustvari, u tom pogledu, slični ljudskim zakonima koje ljudi prave da bi mogli rukovoditi svojim ponašanjem jedni prema drugima. Ima zakona o plaćanju poreza, i ima zakona protiv krađe i ubistva. Ali pravo nije uzrok zbog koga ljudi plaćaju porez, niti je uzrok njihovog uzdržavanja od krađe i ubistava. Pravo je prosto izlaganje onoga što će se desiti čovjeku ako ne plaća svoj porez, i ako izvrši krađu ili ubistvo." (Introductory)
  • Thomas Hobbes
    • "[S]vako vidi da su zakoni pravila o pravičnom i nepravičnom, budući da se nepravičnim smatra sve što je protivno nekom zakonu." (Levijatan)
    • "Izvan državnih zajednica stalno vlada rat svakoga protiv svakoga. Iz ovoga se vidi da se ljudi, dok žive bez zajedničke vlasti koja bi ih sve držala u zajedničkom strahu, nalaze u stanju koja se zove rat, i to u ratu svakoga protiv svakoga (...). U takvom ratu ništa nije nepravedno. U tom ratu svakoga protiv svakoga ništa ne može biti nepravedno. Pojmovima pravog i krivog, pravde i nepravde, ovde nema mjesta. Gdje nema zajedničke vlasti - nema zakona, a gdje nema zakona - nema ni pravde. U ratu su sila i prevara dvije glavne vrline. (...) Strasti, koje navode ljude na mir. Strasti, koje čine ljude sklonim miru, jesu strah od smrti, želja za stvarima koje su potrebne za udoban život i nada da će ih pribaviti svojom radinošću. A razum predlaže pogodna načela za mir na temelju kojih se ljudi mogu pridobiti za sporazum. To su ona načela koja se inače nazivaju „Prirodnim Zakonima.“" (Ibid.)
    • "Nije dovoljno da zakon bude pisan ili objavljen, već također da postoje očigledni znakovi da proistjeće iz volje vrhovnog vladara. Jer i privatne osobe, kad imaju ili misle da imaju dovoljno snage da osiguraju svoje nepravedne namjere i da ih sigurno provedu do častohlepnih ciljeva, mogu proglasiti zakonom što god im se sviđa, bez ili čak protiv zakonodavne ovlasti. Zbog toga nije potrebna samo obznana zakona, već također dovoljni znakovi njihova tvorca i ovlast" (Ibid.)
    • "[U] svakoj državi temeljni zakon je ono bez čega, ako se oduzme, država zakazuje i na kraju propada, poput zgrade čiji se temelj uništi. Otuda je temeljni zakon ono čime su podanici obavezni podržavati svaku moć koja je dana vrhovnom vladaru, bio on monarh ili skupina s vrhovnom vlašću, a bez koje država ne može opstati, kao što je vlast nad ratom i mirom, pravosuđem, izborom službenika i nad svime što bude smatrao nužnim za javno dobro. Netemeljno je ono čije ukidanje ne povlaći za sobom i raspad države, a takvi su zakoni koji se tiću sporova između podanika." (Ibid.)
    • "Savjet je nalog u kojem se razlog što mu se pokoravam nalazi u samoj stvari koja je savjetovana; a zapovijed je nalog u kojem razlog moga pokoravanja zavisi od volje zapovjeditelja (...) Budući da se zakonima pokoravamo ne zbog same stvari koja se nalaže već zbog volje zakonodavca, zakon nije savjet već zapovijed, i određuje se ovako: Zakon je zapovijed one osobe, - jednog čovjeka ili skupštine - čiji nalog sadrži u sebi razlog pokoravanja (...) Otud se zakon i savjet višestruko razlikuju; zakon pripada onome ko ima moć nad onima kojima ga daje, a savjet onima koji nemaju te moći. Pridržavati se onoga što zakon propisuje je dužnost, a slijediti savjet je odluka po slobodnoj volji. Savjet smjera na korist onoga koji ga prima, a zakon na korist onoga koji ga daje. Savjet se daje samo onome koji želi da ga primi, a zakon - čak i onima koji ga ne žele. Da zaključimo, pravo savjetnika može postati ništetno voljom onoga koga on savjetuje, pravo zakonodavca ne ukida se voljom onoga kome je zakon nametnut." (Građanin)
    • "[U]govor je obećanje, a zakon je zapovijed. U ugovorima se kaže Ja ću to učiniti; u zakonima se kaže Učini to. Ugovori nas obavezuju; zakoni nas primoravaju na obavezu. Ugovor obavezuje sam po sebi, zakon obavezuje na osnovu općeg ugovora o pokornosti; stoga je u ugovoru najprije utvrđeno šta treba da se čini, prije nego što smo obavezani da to učinimo; u zakonu, najprije smo obavezani da izvršimo, a poslije se utvrđuje šta treba da se učini." (Ibid.)
    • "A prirodna sloboda je pravo koje zakoni ne uspostavljaju, već dopuštaju. Jer kada nema zakona, naša sloboda je neograničena. Nju najprije sputava prirodni zakon i Božji zakon; šta ostane od slobode ograničava građanski zakon, a i ono što nakon toga preostane može biti sputano ustavima pojedinih gradova ili društava. Otud postoji velika razlika između zakona i prava; jer zakon je okov, a pravo je sloboda, i razlikuje se kao potpuno oprečne stvari." (Ibid.)
    • "Svi ljudski zakoni su građanski. Jer izvan građanskog društva ljudi se nalaze u stanju neprijateljstva; u tom stanju, budući da niko nikome nije podređen, nema drugih zakona osim naloga prirodnog uma, koji su Božji zakon. No u građanskoj vladavini zakonodavac je samo država; to jest čovjek ili skupština kojima je povjerena najviše vlast u državi, a državni zakoni su građanski." (Ibid.)
    • "Zakon otud ničemu ne služi, osim ako ne daje na znanje da je nešto vaše na taj način da je drugim ljudima zabranjeno da vas ometaju u slobodnoj upotrebi, i ako ne osigurava vam da u tome uživate u svako vrijeme, prema svome htijenju i raspoloženju (...) [S]toga je zakon beskoristan ako ne sadrži oba dijela, onaj koji zabranjuje kršenje i onaj koji kažnjava prekršitelje. Prvi od ta dva dijela, koji se zove raspodjelni, zabranjuje, i obraća se svima; drugi, koji se naziva krivičnim ili kaznenim, obavezuje, i obraća se samo sudskim službenicima." (Ibid.)
    • "[B]eskoristan je zakon koji je moguće nekažnjeno prekršiti." (Ibid.)
    • "Što se tiče smisla zakona, kada postoji bilo kakva sumnja, za smisao treba pitati one kojima je najviši autoritet povjerio poznavanje načela, ili suđenje; jer suditi nije ništa drugo nego pomoću tumačenja primjenjivati zakon na pojedinačne slučajeve." (Ibid.)

W[uredi]

  • Walt Whitman
    • "Jeste li se ikad uplašili škrofule na plodu vašeg
neumorna truda?
Jeste li kad naslutili da nebeske zakone valja još
dotjerivati?" (Pjesma o meni, sekvenca 22.)
  • William Blackstone
    • "Zakon, u najširem i najobuhvatnijem smislu, znači pravilo o akciji, i primjenjuje se bez razlike na sve vrste akcija, bilo živih bića ili mrtvih stvari, racionalne ili iracionalne. Tako kažemo: zakoni kretanja, gravitacije, optike, mehanike isto onako kao što kažemo: prirodni ili nacionalni zakoni. A to je ono pravilo o akciji koje je propisao neki viši i koje je niži obavezan da izvrši. Tako, kad je Najviše Biće stvorilo prirodu i stvorilo materiju ni iz čega, Ono je utisnulo u materiju izvjesne principe, od kojih se ona ne može nikad odvojiti i bez kojih bi prestala da postoji. Kad je to biće stavilo materiju u pokret, Ono je utvrdilo izvjesne zakone kretanja, kojima se moraju pokoravati sva pokretna tijela [...] To je, dakle, opće značenje zakona - pravilo o akciji koje propisuje neko više biće: i kod stvorenja koja ne mogu ni da misle ni da hoće takvi zakoni se moraju nepromjenjivo izvršavati, sve dok to stvorenje postoji, jer njegovo postojanje zavisi od tog izvršenja. Ali zakoni u njihovom užem smislu, i u smislu u kome mi imamo sada zadatak da ih posmatramo, označavaju ne pravila o akciji uopće, nego o ljudskoj akciji ili držanju, tj. propise kojima se čovjeku, najplemenitijem od svih stvorenja pod nebom, stvorenju koje je obdareno razumom i slobodnom voljom, zapovijeda kako da te svoje sposobnosti upotrebljava u općem regulisanju svog ponašanja." (Komentari o zakonima Engleske)
    • "Kako čovjek u svemu apsolutno zavisi od svog Tvorca, nužno je da se u svemu pokorava volji svog Tvorca. Ta volja njegovog Tvorca naziva se prirodnim pravom. Jer, kao što je bog, kad je stvorio materiju i obdario je kretanjem, utvrdio izvjesna pravila o stalnom pravcu tog kretanja, tako je On, kad je stvorio čovjeka i obdario ga slobodnom voljom da sam sobom upravlja u svim oblastima života, postavio izvjesne nepromjenjive zakone ljudske prirode, kojima je ta slobodna volja u izvjesnoj mjeri regulisana i ograničena, i dao čovjeku takođe sposobnost razuma da otkrije smisao tih zakona [...] On je postavio samo takve zakone koji su se zasnivali na onim odnosima pravde koji su postojali u prirodi stvari prije bilo kakvog pozitivnog propisa. To su vječni, nepromjenjivi zakoni o dobru i zlu, kojima se i sam Tvorac pokorava u svim Svojim postupcima, i za čije je otkrivanje On osposobio ljudski razum ukoliko su oni nužni za vođenje ljudskih akcija." (Ibid.)
    • "U pogledu prirodnih obaveza i takvih prestupa kao što su mala in se: ovdje smo vezani po savjesti, jer smo vezani višim zakonima, nastalim prije nego što su nastali ti ljudski zakoni, da vršimo jedno i da se uzdržimo od drugog. Ali u pogledu onih zakona koji nalažu jedino pozitivne obaveze i zabranjuju jedino postupke koji nisu mala in se nego samo mala prohibita, bez ikakvog mješanja moralne krivice, vezujući sankciju zbog neposlušnosti, mislim da ovdje više nije u pitanju svijest, sem ukoliko ne nalaže pokornost kazni u slučaju da smo prekršili te zakone." (Ibid.)
    • "Jer glavni zadatak društva jeste da štiti pojedince u uživanju onih apsolutnih prava koja su u njih usadili nepromjenjivi zakoni prirode, ali što se ne može sačuvati u miru bez one uzajamne pomoći i saradnje koju pruža ustanova prijateljskih i društvenih zajednica. Otud izlazi da je prvi i glavni zadatak ljudskih zakona da održe i regulišu ta apsolutna prava pojedinca. Društvena i relativna prava, pak, rezultiraju iz obrazovanja država i društava i nastala su poslije ovih [...]" (Ibid.)
  • William Shakespeare
    • "Ustav nam je čvrst, zakoni prestogi - / Đemovi to su nužni - uzda i am / Za jogunastog ata - al' mi, eto, / Sve zakone te, na žalost našu, / Devetnaest već ljeta puštamo / Da čame kao neki lav matori / Što manuo se lova i samo drijema / U jami svojoj!... Kao što očevi / Nježnoga srca dohvate brezov prut / Samo da djecu zaplaše - nipošto / Da ih istuku - te prut vremenom / Postane više predmet poruge / Nego dječijeg straha - tako su i ovi / Zakoni naši što ne kažnjavaju / Zamrli davno, te drskost za nos / Pravdu nam vuče, a svijet ne zna više / Za uljudnost!" (Mjera za mjeru)
    • Anđelo: "Zakoni naši ne smiju postati / Strašila bijedna što mirujuć' plaše / Zgadiju poljsku; ptice kradljivice; / Tako bi oni i izgled i oblik / Zadržali svoj, te bi se ptičice, / Vremenom, s njima, tako srodile / Da bi - mjesto da se plaše strašila - / Počele na njih da bezbijedno slijeću!" (Mjera za mjeru)
    • Šajlok: "To pola kile mesa što ga ja / Od njega tražim kupljeno je skupo; / Moje je, pa ga hoću i da imam. / Ne date l', pljujem tad na zakon vaš! / Mletački tad su propisi bez snage. / Presudu čekam: hoću li je, rec'te, / I dočekati?" (Mletački trgovac, IV,i)
    • Šajlok: "Moj čin na moju glavu! Zakon ištem, / Kaznu i globu prema obavezi." (Ibid.)
    • Šajlok: "Vidi se da ste valjan sudilac: / Vi znate zakon; što ste rekli, to je / Utemeljeno; ja vas pozivam / U ime pravde, kojoj ste vi vrlo / Zaslužan stub, da presudite spor: / (...) / Ja izvršenje obaveze tražim." (Ibid.)
    • Basanio: "Te vas preklinjem / Da jednom zakon izvitoperite / Ugledom svojim, pa krivicu malu / Radi pravice krupne učinite, / Te obuzdate volju svirepe / Satane ove." / Porcija: "Ne, to ne smije biti. / U Mlecima te vlasti nema koja / Može da mijenja pravne propise: / Taj postupak bi bio upamćen: / U poslove bi državne taj primjer / Unio mnoge zbrke. To se ne smije." (Ibid.)
    • Kejd: "Tako, gospodo. A sad nek' odu neki / da sruše hram Savoj, a drugi pravničku školu; / dole sa svim tim!" / Kasapin: "Imam jednu molbu na vaše lordstvo." / Kejd: "Pa neka je i lordtvo, al' biće ti ispu- / njena zbog te riječi." / Kasapin: "Samo bi' želio da zakoni Engleske / odsad izlaze na vaša usta." / Holand (u stranu): "Vjere mi, onda će to biti / ranjivi zakoni; jer po ustima su ga tresnuli / džilitom, pa mu još nisu zarasla." / Tkač (u stranu): "Ne, Džone, biće to smrdljivi / zakoni; jer dah mu zaudara na prženi sir, koji / često jede." / Kejd: "Pomislio sam o tome; i biće tako. / Hajd' sad! Spalite sve povelje ove kraljevine; / moja će usta od sad biti engleski parlament." / Holand (u stranu): "E, onda će po svim / izgledima ti zakoni ujedati, ako mu se ne / izbiju zubi." / Kejd: "I odsad će sve stvari biti zajedničke." (Henri Šesti - drugi dio)
    • Sicinije: "Sa Tarpejske će stijene bačen biti / Rukama strogim: zakonu se opro, / Zato mu zakon i uskraćuje / Ma kakvo drugo suđenje sem suda / Narodne stroge moći, koju on / Ništavnom smatra." (Koriolan)
    • Kralj: U nečasnim tim radnjama ovog svijeta / Može nam ruka prepuna grešnog zlata / da odgurne svu pravednost u budžak; / A i često se vidi kako ta / Nagrada grešna u zakon potkupi." (Hamlet)
    • II Grobar: Ali, bogati, je l' to baš po slovu zakona? / I Grobar: Jeste, po slovu mrtvozorničkog zakona." (Ibid.)

Z[uredi]

  • Zoran Đinđić
    • "Ako neko misli da će zaustaviti sprovođenje zakona time što će mene ukloniti onda se grdno vara, jer ja nisam sistem. Sistem će funkcionisati i dalje i niko neće dobiti amnestiju za zločine tako što će ukloniti jednog ili dva funkcionera države. (o pokušaju atentata na njega) Politika, 21. februar 2003. i Glas javnosti 24. februar 2003. godine."

Ž[uredi]

  • Žan Žak Ruso
    • "[K]ada cijeli narod odlučuje o cijelom narodu, on uzima u razmatranje jedino samoga sebe; i ako se tada stvori odnos, to je odnos cijelog predmeta s nekog stanovišta prema cijelom predmetu s nekog drugog stanovišta, bez ikakvog dijeljenja cjeline. Tada je građa o kojoj se odlučuje opća, kao i volja koja odlučuje. Taj akt nazivam ja zakonom. / Kada kažem da je predmet zakona uvijek opći, pod time razumijevam da zakon posmatra podanike kao cjelinu a radnje kao apstraktne, nikad čovjeka kao pojedinca niti neku pojedinačnu radnju [...] [V]iše ne treba pitati na koga spada da donosi zakone, jer su oni akti opće volje; niti da li je vladar iznad zakonâ, budući da je on član države; niti da li zakon može biti nepravedan, budući da niko nije nepravedan prema sebi samome; niti kako možemo biti slobodni i potčinjeni zakonima, jer su oni samo zapis naših volja." (Društveni ugovor, II: 6)
    • "Kako bi neko slijepo mnoštvo, koje često ne zna šta hoće, jer rijetko zna šta je za njega dobro, moglo samo od sebe izvesti tako velik i tako težak poduhvat kakav je sistem zakonodavstva? Narod, sam od sebe, uvijek hoće dobro, ali ga sam od sebe ne vidi uvijek. Opća volja uvijek je ispravna, ali rasuđivanje kojim se rukovodi nije uvijek prosvijećeno. Treba joj pokazati predmete onakve kakvi jesu, ponekad onakve kakvi treba da joj se pričine, pokazati joj pravi put koji ona traži, zaštiti je od zavodljivosti nekih pojedinačnih volja, približiti njenim očima mjesta i vremena, kao protivtežu privlačnosti sadašnjih i opipljivih prednosti staviti opasnost od dalekih i skivenih zala. Pojedinci vide dobro koje odbacuju; narod želi dobro koje ne vidi. I njima i njemu podjednako su potrebni vodiči. Pojedince treba natjerati da svoje volje saobraze svome umu; narod treba naučiti da spozna šta hoće. Tada iz javnog prosvjetljenja proistječe jedinstvo razuma i volje u društvenom tijelu, iz toga usklađena saradnja dijelova, i najzad najveća snaga cjeline. Eto odakle se rađa potreba za zakonodavcem." (Ibid., II: 6)
    • "Kao što graditelj, prije nego što će podići veliko zdanje, osmatra i ispituje tlo kako bi vidio može li izdržati težinu, i mudar zakonodavac ne sastavlja prvo zakone koji su dobri po sebi, već najprije ispituje je li narod kome ih namjenjuje u stanju da ih podnese." (Ibid., II: 8)
    • "Koji je, dakle, narod prikladan za zakonodavstvo? Onaj koji je već vezan nekim jedinstvom porijekla, interesa ili ugovora, a još nikad nije nosio pravi jaram zakona; onaj koji nema ni običaja ni praznovjerja snažno ukorijenjenih, onaj koji ne strepi da će pretrpjeti iznenadnu najezdu, i koji, ne miješajući se u rasprave svojih susjeda, može sam da se odupre svakome od njih, ili da se posluži jednim da bi odbio drugoga; onaj čijeg svakog člana mogu svi drugi poznavati, i gdje nije potrebno opteretiti čovjeka većim bremenom nego što ga jedna čovjek može ponijeti; onaj koji može bez drugih naroda, i bez kojeg mogu svi drugi narodi; onaj koji nije ni bogat ni siromašan, i može sam sebi biti dovoljan; onaj, najzad, koji spaja čvrstinu starog naroda s poslušnoću mladoga. Ono što zakonodavstvo čini tegobnim poduhvatom nije toliko ono što treba uspostaviti koliko ono što treba razoriti; a uspjeh i jest tako rijedak zato što je nemoguće naći jednostavnost prirode spojenu s potrebama društva. Istina, teško je naći sve te uvjete objedinjene. Stoga dobro ustanovljene države i jesu tako malobrojne." (Ibid., II: 10)

Poslovice[uredi]

  • Latinske poslovice
    • "Oružje pobjeđuje ljudske zakone."
    • "Javni spas (korist države) neka bude najviši zakon." (Salus rei publicae suprema lex esto)

Također pogledajte[uredi]

Wikipedia
Wikipedia na bosanskom jeziku ima članak pod nazivom: